Primorsko-goranski školarci bolesniji su od svojih vršnjaka u ostalim hrvatskim gradovima ili im je na nastavi dosadnije nego učenicima u drugim sredinama, jer već drugu godinu apsolutni su rekorderi u broju prikupljenih sati izostanaka s nastave.

Neoboriv prosjek

Svaki hrvatski učenik godišnje s nastave prosječno izostane 87 sati, a svaki primorsko-goranski učenik 96 sati, a u nepojavljivanju na nastavi apsolutni rekorderi su primorsko-goranski srednjoškolci.

Njihov prosjek izostanak s nastave je neoboriv, jer svaki hrvatski srednjoškolac godišnje izostaje 105 sati s nastave, ali svaki primorsko-goranski učenik ima čak 121 sat izostanka s nastave, što znači da tijekom školske godine svaki od tih srednjoškolaca nije bio u školskoj klupi čak 20 nastavnih dana.

Sve su to podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja za prošlu školsku godinu iz kojih je vidljivo i da broj izostanaka među hrvatskim učenicima ima uzlaznu krivulju, jer u odnosu na godinu ranije, prošle su godine prikupili 1,6 milijuna izostanaka više.

Klupe hrvatskih škola lani su bile prazne čak gotovo 40 milijuna sati, a većina tih izostanaka je opravdana. Taj masovni nedolazak na nastavu opravdavaju roditelji, ali i liječnici, jer kako ističe ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich, u svojoj dugogodišnjoj praksi još nije doživjela da je liječnik odbio dati ispričnicu.

– Količina ispričnica koje dobivamo je enormna. Ispada da je današnja generacija mladih jako bolesna. To je jedan trokut koji čine dijete, roditelj i liječnik.

Nema samokontrole, ali nema ni odgovornosti. Posljednje tri godine provodimo praćenje učenika koji više izostaju i pokazalo se da to izostajanje s nastave ima direktan utjecaj na uspjeh. Ono što također primjećujemo je povećanje broja učenika koji izlaze na predmetne ispite.

Ukoliko je učenik opravdano izostao 30 posto sati nekog predmeta, ide na predmetni ispit. Nekada su takve situacije bile vrlo rijetke i to na razini škole, a sada 5 do 10 posto gimnazijalaca izlazi redovno na predmetne ispite, a ne radi se o učenicima koji imaju neku kroničnu bolest, ali imaju liječničku ispričnicu.

Zakonodavac je imao ideju da predmetni ispiti budu za učenike s težim dijagnozama, ali sada se događa da srednjoškolci primjenjuju studentski način učenja, iznosi Sclaunich.

Poražavajuće

Dodaje i da ima puno učenika koji izostaju uoči najavljenih ispita, a koliko učeničko taktiziranje ide daleko, najbolje ilustrira činjenica da se prvi ispiti u školskoj godini masovno izbjegavaju.

– Prvi pisani ispit u školskoj godini nikada ne piše 30 posto učenika. Oni čekaju što će biti, raspituju se kako je bilo, kakvi su zadaci bili i onda pišu naknadno.

Svemu tome je teško doskočiti. Sve više se izbjegava i nastava tjelesnog odgoja. Gotovo u svakom razredu imamo nekolicinu učenika koji imaju liječničku ispričnicu i oslobođeni su tog predmeta.

Nekada smo na razni škole imali svega nekoliko takvih učenika, a ne na razini razreda. To je poražavajuće, posebno jer smo kao nacija u samom vrhu po pretilosti, ističe ravnateljica.

Sustav ispričavanja izostanaka, kaže, doveden je do krajnosti i sve dok se kultura i propisi ne promijene, krivulja izostanaka neće početi padati.

– Mi nismo detektivi i ne možemo ispitivati vjerodostojnost izjava roditelja, iako smo svjesni da te izjave često nisu u skladu s onim što se dogodilo.

Kada bi roditelji imali mogućnost opravdavati izostanke učenika direktno u e – Dnevniku, što je slučaj u skandinavskim zemljama, onda bi škole bile pošteđene gomile fiktivne administracije.

Ovako imamo gomilu papirologije, roditelji imaju kratak rok za opravdati izostanak i često rok od osam dana zanemaruju te se razrednici više brinu oko toga da se izostanci opravdaju na vrijeme, kaže Sclaunich.

Medvjeđa usluga

Izostajanje s nastave, dodaje ravnatelj Prirodoslovne i grafičke škole Radenko Bradić, svojevrsni je sport u školi.

– Tome su skloniji učenici u većim sredinama, dok u ruralnima to nije prisutno. Problem je što roditelji mogu opravdati izostanak u kontinuitetu do tri dana i učenicima rade medvjeđu uslugu.

Jedna od temeljnih stvari koja se uz znanje i vještine stječe u školi su radne navike. S bježanjem s nastave radne se navike ne mogu steći.

Taj je problem dobio eksponencijalnu krivulju kada je na snagu stupio pravilnik koji omogućava opravdavanje roditelja. U to opravdavanje ulazi sve, kada dijete zaspi, kada mu se ne da u školu.

Roditelj ima pravo opravdati ponedjeljak, utorak i srijedu, onda dijete dođe na nastavu i u petak ga opet nema. Tako da roditelj u jednom tjednu opravda čak četiri dana.

Učenici srednju školu doživljavaju kao nešto gdje trebaju dobiti ocjenu i izaći na maturu, a boravak u školi je nužno zlo i onda to izbjegavaju. Istovremeno roditelji idu linijom manjeg otpora i manjeg zla pa opravdavaju izostanke, zaključuje Bradić.

I osmaši vole izostajati

Iako su srednjoškolci apsolutni rekorderi u izbjegavanju nastave, izostaje se i u osnovnim školama. U osnovnoj školi s nastave najviše izostaju osmaši jer svaki hrvatski osmaš ima 106 sati izostanaka, a i u tim podacima primorsko-goranski učenici drže rekord jer s nastave izostaju više od svojih vršnjaka.

Svaki je primorsko-goranski osmaš prikupio 114 sati izostanaka, a većinom su to opravdani izostanci. Iza tih izostanaka, kaže ravnatelj OŠ Kozala Mladen Župan, krije se svašta.

– Ima učenika koje prati Centar za socijalnu skrb i koji prikupe veliki broj izostanaka, a ima i onih koji izostaju zbog priprema za natjecanje. Međutim, da se baš izbjegava nastava nisam primjetio, kaže Župan.

I ravnatelj najveće riječke škole OŠ Srdoči, Ivan Vukić, kaže da taktizirano izbjegavanje nastave nije pojava koja je karakteristična za osnovnoškolski sustav.

– U toj masi vjerojatno ima švercanja, ali ako roditelj stoji iza toga, mi to opravdavamo. Ima i djece sa zdravstvenim smetnjama koja znaju prikupiti i do 300 sati izostanaka godišnje, objašnjava Vukić.