Snimio Edi PRODAN
Druženje je zamišljeno na način da u jutarnjim satima članovi SDR Kantride isplove u ribarenje, da bi se ono što ulove u kasnim popodnevnim satima i na večer zajednički konzumiralo. Svemu se pridružuju i okolni ugostitelji
povezane vijesti
Fantastični dodir iskonske Rijeke i apsolutno pripadajućeg joj Mediterana, zadovoljstvo druženja ljudi koji ponosno stoje na braniku grada kakav bi morao biti, ali na žalost prečesto i na previše svojih pozicija to – nije. Kantrida, mitski Portić mjesto koje srdačnošću ljudi i živopisnošću svojih kućica, svojih raznobojnih baraka budi samo i isključivo najljepše emocije. Prvi vikend ljeta 2022. godine i drugo godišnje druženje članova SRD Kantrida, njihovih obiteji, ma svih onih kojma je to jedinstveno mjesto zapravo dio osobnosti, dio svakodnevice bez koje naprosto ne bi mogli zamisliti svoje živote.
– Feštu SRD-a ustanovili smo 2019. godine no zbog dvije godine u kojima je pandemija priječila normalni život, ovo je tek drugo godišnje druženje SRD Kantrida. Pozicionirali smo ga u prvi vikend ljeta, ali jednako smo tako rekli da se može slaviti koji dan kasnije ako bi ta prva ljetna subota bila s najavom lošeg vremena, pojasnio nam je Zoran Roje, slavni riječki vaterpolist, jedan od čelnika SRD-a, baš kao i osoba koja svim svojim bićem sudjeluje u najvažnijim društvenim procesima što Rijeku povezuju s morem.
Druženje je zamišljeno na način da u jutarnjim satima članovi SDR Kantride isplove u ribarenje, da bi se ono što ulove u kasnim popodnevnim satima i na večer zajednički konzumiralo. Svemu se pridružuju i okolni ugostitelji koji pomažu u stručnoj radnoj snazi – kuharima i konobarima – dijelu namirnica, ove godine to su bile dagnje, a dolasku u Portić vesele se i donatori vina i pive jer vrućine su velike, a druženje je uvijek ugodnije kad grlo nije suho.
Krenulo je druženje dok je sunce bilo još visoko, ali posebno se zahuktalo kad je pala noć. I da, kad je krenuo još jedan od zaštitnih znakova Portića, jednako tako mitski band Kantridersi. I prvi stihovi – ki profumi, ki kolori. Pjesma koja kao da je nastala baš u Portiću, mjestu u kojem je Rijeka najviše ono što jeste. Ili bi barem trebala biti.