OMIŠALJ – Da problemi Zračne luke Rijeka nisu niti mogu biti slučajnost i posljedica “loše konstelacije zvijezda” potvrđuju scene kojima smo u subotu ondje svjedočili.

Domaći aerodrom koji, unatoč činjenici da većina hrvatskih zračnih luka bilježi sasvim solidan ili pak rastući promet, sad već redovito nastavlja “knjižiti” prilično skromne rezultate, i to unatoč činjenici da je lociran u bogom danom okružju jedne od turistički najjačih i najposjećenijih domaćih regija, novom “epizodom” potvrdio je da bi makar za dio problema i teškoća s kojima se suočava odgovorni ipak mogli biti oni koji njime upravljaju.

Kako drugačije shvatiti i komentirati prizore desetaka mahom vremešnih putnika koji su, zahvaljujući novodonesenoj odluci uprave Zračne luke Rijeka da doslovce preko noći i bez ikakve najave drastično poveća cijene ulaza na aerodromsko parkiralište za autobuse i taksi prijevoznike, a zbog kojeg su se na zadnje noge sad digle sve turističke i prijevozničke asocijacije na našem području, bili primorani pješice preći put od zračne luke do njenih ulaznih rampi, s vanjske strane kojih su ih čekali njihovi autobusi.

Neprijateljski način

O onom što se sprema nas je obavijestila Katarina Hauptfeld, čelnica domaće turističke agencije Katarina line od koje smo doznali da će gosti koji su do Krka doputovali zrakoplovom koji je poletio iz Frankfurta zbog “novonastalih okolnosti” morati pješice proći nekoliko stotina metara dugi put do lokaliteta gdje će ih čekati busevi.

– Drugog izbora jednostavno nismo imali jer je odluka uprave Zračne luke doslovce donesena preko noći, bez najave i s velikim zakašnjenjem u odnosu na uobičajenu poslovnu praksu naše branše koja cijene ugovara i godinu prije izvršenja same usluge.

Poskupljenje koje je, i načinom na koji je obznanjeno, ali u razmjerima u kojima je određeno, sad zateklo sve nas u turističkoj industriji, jednako kao i autobusere, ali i ostale prijevoznike, nije nam ostavilo druge mogućnosti od objašnjavanja gostima da će morati hodati.

I to ne krivnjom nas iz domaćih agencija, niti naših kolega i partnera iz inozemnih agencija, niti samih prijevoznika, već isključivo krivnjom ljudi koji ovom zračnom lukom upravljaju na krajnje čudan, i za okolinu u kojoj posluju, rekla bih i neprijateljski način, kaže nam Hauptfeld.

Nerazumljiva logika

Dodaje kako im stiže više desetaka njemačkih gostiju koje će s aerodroma prevesti u Opatiju, gdje se ukrcavaju na brodsko krstarenje Kvarnerom.

– Autobusni prijevoznik kojeg smo angažirali netom prije same realizacije tog transfera obavijestio nas je da će sam ulazak njegova autobusa na parking zračne luke koštati više od ugovorene cijene transfera s Krka do Opatije, zbog čega su predstavnici te tvrtke odlučili da nam uslugu ipak neće moći izvršiti po ranije ugovorenoj i do sad uobičajenoj cijeni.

U takvim smo se okolnostima odlučili putnicima pokušati objasniti razloge zbog kojih ćemo ih moliti da s nama pješače, uz napomenu da ćemo im se za stvorenu neugodnost do koje nije došlo našom krivnjom “odužiti” dodatnim uslugama koje ćemo im osigurati tijekom krstarenja.

Kako bilo, ovo nije niti može biti rješenje za situaciju koja je neodrživa i koja, po meni koja već desetljećima radim u turizmu, pokazuje isključivo to da onaj tko upravlja ovom zračnom lukom jednostavno ne zna svoj posao, niti razumije gdje posluje.

Kad ti je promet ionako slab, zar ne bi bilo normalno tražiti način da ga intenziviraš i potakneš, na sve načine pa čak i omogućavanjem besplatnog parkirališta, odnosno ulaska i izlaska vozila kojima se avioputnici transferiraju do njihovih konačnih odredišta, pita se Hauptfeld zaključujući da iznenadna odluka vodstva Zračne luke Rijeka o drakonskom podizanju cijena parkiranja za takozvane visokofrekventne korisnike njenog parkirališnog prostora ukazuje da čelništvo aerodroma očito ipak ima neku drugu, samo njima razumljivu logiku.

Začuđenost i iznenađenost

Putnici čijem smo “završnom hodu” jučer imali prigodu svjedočiti, unatoč činjenici da su među njima većinom bili vremešni turisti, ipak nisu dramatizirali zbog priuštene im avanture, iako nisu krili niti svoju začuđenost i iznenađenost okolnostima o kojima ih je, prije no što je karavana krenula, informirao njihov vodič.

– Lijepo je vrijeme, na odmoru smo pa stoga i nije bilo tako teško odraditi ovu šetnju, rekla nam je jedna putnica ne propustivši ipak napomenuti da smatra da takva praksa nije, niti bi trebala biti uobičajenom.

– Meni osobno nije bio problem jer sam u dobroj kondiciji, ali za putnike koji možda imaju kakav zdravstveni problem, posebice u smislu otežanoga kretanja, ovakva bi završnica putovanja mogla predstavljati izazov, i to poveći, dodao je drugi Nijemac iz iste kolone, ustvrdivši u šali da je ovih nekoliko stotina završnih metara ujedno bilo i najteži dio njegova puta od Frankurta do Krka.

Kako bilo, gledajući neobičnu i u najmanju ruku “nereprezentativnu” kolonu starijih turista kako uz gromaglasnu tutnjavu kotačića njihovih kofera kotrljaju sebe i svoje stvari do autobusa i taksi vozila koja su ih čekala s vanjske strane rampe na ulazu u omišaljsku zračnu luku teško je ustvrditi drugo do li žali bože novca kojeg svi zajedno bacamo na “udružena oglašavanja” i sve ostale mjere i programe kojima se, sredstvima poreznih obveznika i javnih ustanova, nastoji privući putnike i povećati promet Zračne luke Rijeka.

Bolje da taj novac pojedemo i popijemo, što je besmisleno, ali ništa više od pomaganja onih koji svojim odlukama poslovanje i rad tog prometnog centra čine onakvim kakvome smo u subotu svjedočili!