Visokoškolsko obrazovanje i vrhunski sport mogu “ruku pod ruku”, s obzirom da na PAR-u još od 2008. godine imamo upravo program namijenjen obrazovanju sportaša, brojke itekako idu u prilog ovoj mojoj tvrdnji.

I ne samo kad je riječ o sportašima koji upisuju fakultet nakon završetka karijere – nemali je broj i onih koji su svoje školovanje na PAR-u nastavili odmah nakon srednje škole, a da su se istodobno nastavili baviti sportom na najvišoj razini, pa tako i u inozemstvu.

Svjedoče tome brojni vaterpolisti i nogometaši, odbojkašice i odbojkaši, rukometašice i rukometaši kao i primjerice skijašice ili atletičarke, naglasila je to na Sportskom dnevnom boravku, tradicionalnom panelu u organizaciji Zajednice sportova Primorsko-goranske županije, održanom u press centru stadiona Rujevica s temom Financijska pismenost sportaša dr. Gordana Nikolić, dekanica riječkog Veleučilišta PAR.

Ona je naime zajedno s Matijom Gustovarcem – vlasnikom obrta za poslovno savjetovanje Business Exellence iz Pule, diplomiranim ekonomistom, nekad i jako dobrim košarkašem koji je dio svog poslovnog zanimanja također usmjerio prema profesionalnom savjetovanju bivših sportaša – sudjelovala na prvom panelu.

S obzirom da sve veća profesionalizacija sporta od svojih aktera, sportaša traži i sve raniji početak bavljenja vrlo zahtjevnim i kompleksnim treninzima – vrhunac obaveza dolazi nakon punoljetnosti i traje sve dok traje karijera, najčešće petnaestak godina – postavlja se pitanje što nakon karijere.

Kako nakon prestanka bavljenja sportom, a radi se u životnom smislu o najpotentnijim godinama, nastaviti živjeti, u kojem smjeru krenuti, čime se baviti još dobrih tridesetak godina, do 65. rođendana kad je postavljena granica na kojoj većina ljudi odlazi u mirovinu?

Jedan od odgovora je dakako u nastavku obrazovanja kako bi se u tom, “drugom dijelu” života iskoristilo sve svoje potencijale, zbog sporta i obaveza koje donosi, vrlo često potisnutih, sve do razine vlastitog nepoznavanja svih svojih talenata i sposobnosti što su posebno sugerirali Nikolić i Gustovarac.

– Bez obzira što neki od sportaša za karijere mogu zaraditi značajne količine novca, teško je moguće proživjeti život, posvetiti se djeci i njihovom školovanju od ušteđevine. Koliko god ona bila visoka

. Moje je uvijek savjet ulaganje, bilo da je riječ o nekretninama ili udjelima u pojedinim visokodohodovnim kompanijama, kao i priprema za to razdoblje mnogo ranije, još dok je sportska karijera na vrhuncu, onda kad sportaši ni ne pomišljaju na kraj karijere, naglasio je Gustovarac.

Na drugom panelu sudjelovali su aktivni sportaši kao i Antonini Čulina koji je u dobi od tek 33 godine to prije četiri godine to prestao biti.

Gosti su bili i vaterpolisti VK Primorje Eb, dvadesetogodišnji vratar Mauro Ivan Čubranić i godinu dana mlađi, vrsni igrač i strijelac Gabrijel Burburan. Zanimljivo, obojica su izdanci obitelji koje se generacijama bave vaterpolom i plivanjem, dobri su učenici, Čubranić već i s predpozivom za “Barakude”.

Na žalost Nikola Zdrilic, plivač PK Nevera, europski rekorder u plivanju za gluhonijeme osobe nije zbog visoke temperature mogao sudjelovati na ovom zanimljivom i poticajnom panelu.

– Odmah nakon srednje škole upisao sam opatijski FMTU i mogu istaknuti kako je to bila jako dobra odluka. Unatoč mojim velikim obavezama kao i izbivanju zbog treninga i utakmica s nekih predavanja, profesori su jako susretljivi tako da se nadam kako ću bez obzira na nastavak karijere i profesionalizaciji u roku završiti i fakultet, naglasio je Čubranić.

S njim se složio i Burburan koji će, s obzirom da je maturant, uskoro donijeti odluku o upisu nekog od željenih fakulteta.

Idealni primjer osobe koja povezuje vrhunski sport kao igrač, ali i profesionalni ostanak u sportu nakon tog dijela karijere svakako je Antonini Čulina.

Došao je u HNK Rijeku nakon osnovne škole, prošao sve sve dobne uzraste, na kraju profesionalno, uspješno igrao za Rijeku nekoliko sezona. No, što je poprilično neobično, već u dobi od 29 godina prihvatio je ulogu funkcionera u HNK Rijeka.

– Možda i glavni “krivac” za tu moju odluku bio je Ivan Mance. S obzirom da je i sam prošao sličan put, odrekao se nastavka vratarske karijere kako bi postao zamjenikom sportskog direktora Rijeke, isto je sugerirao i meni.

Znate, dio profesionalnog sporta su i teške povrede, dugotrajni oporavak, vraćanje forme. S druge strane moj je današnji posao, zamjenik sam sportskog direktora Darka Raić-Sudara, jako zanimljivi te se i u njemu, baš kao i u sportu uvijek može napredovati. Svakako i u znanstvenom se smislu dodatno uzdizati i obrazovati, naglasio je Čulina.

Uvodni pozdrav na panelu dali su Katja Luketić, glavna tajnica Zajednice te Ivan Peraić, tajnik Nogometnog saveza u Zajednici sportova PGŽ, do su se nakon panela u razgovore uključili gosti.

Posebno je zanimljivo bilo čuti iskustvo Suzane Badurine koja je u svojim ranim igračkim godinama bila jedna od utemeljiteljica ženskog rukometa u Italiji.

– Igrala sam na Sardiniji, u Sassariju ali koliko god to bila profesionalna karijera, daleko istina od onog što danas podrazumijevamo pod tim pojmom, nikad nisam odustala od učenja, sobom sam uvijek nosila knjige i – pisaći stroj s obzirom da tada “laptopa” nije bilo.

Pokazalo se kasnije kako je odluka o paralelnom studiranju i profesionalnom sportu bila itekako ispravna, zaključila je Badurina, danas zaposlenica UO za sport, kulturu i tehničku kulturu PGŽ.