Kao članica Upravnog vijeća za obrazovanje pri Vijeću Europe rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić Samaržija sudjelovala je na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, dok je kao predsjednica mreže mladih istraživačkih sveučilišta (YERUN) predsjedavala prvom ovogodišnjom Generalnom skupštinom u Madridu. Pored toga sudjelovala je i na Tjednu valorizacije znanja u organizaciji Europske komisije te na izvanrednom sastanku Savjeta Europske asocijacije sveučilišta, a kako navodi, u posljednjih mjesec dana na europskoj sceni visokog obrazovanja i znanosti vrlo se intenzivno raspravlja o stanju stvari, koje je daleko od normalnog i poželjnog.

Potreba razumijevanja

– Nakon dvogodišnjeg izvanrednog stanja uzrokovanog pandemijom, a sada i rata u Ukrajini, osjeća se snažna potreba razumijevanja ne samo trenutnih okolnosti, nego i njihovih sveobuhvatnih posljedica te zauzimanja stava o kratkoročnim aktivnostima, ali i dugoročnom smjeru razvoja europskih sveučilišta. Sveučilišta polako shvaćaju da je otvorena nova faza u razvoju i pozicioniranju sveučilišta u društvu. Nama je dodijeljena ključna uloga u očuvanju europske ideje, ali i digitalne i zelene tranzicije.

Na svim tim sastancima nezaobilazna tema je bila situacija u Ukrajini. Je li zauzet zajednički stav po pitanju ukrajinskih studenata i znanstvenika te njihovom uključivanju u rad europskih sveučilišta?

– Ukrajina je nulta točka dnevnih redova svih sastanaka. Gotovo sva sveučilišta i sve organizacije zauzele su jasan stav osude agresije i ratnih zločina, ali i solidarnosti s kolegama iz Ukrajine, iako još uvijek vlada stanovita konfuzija što je doista primjerena pomoć koju sveučilišta mogu ponuditi. Kratkoročno, to je sigurno humanitarna pomoć, prihvat znanstvenika i studenata. Nalazimo institucijske proračunske rezerve kako bismo financirali boravak ukrajinskih kolega i osmislili adekvatne okvire za njihova istraživanja te sudjelovanje u nastavi i očekujemo daljnju podršku EU programa. Svjesni smo, međutim, da Ukrajina ne želi da rat bude praćen odljevom mozgova ili studenata iz Ukrajine.

Situacija u Ukrajini dovodi u pitanje demokraciju, ali i europski i svjetski mir. Kako se po tom pitanju pozicioniraju europska sveučilišta?

– Brojne rasprave, pogotovo u Strasbourgu, vode se o ulozi obrazovanja u razvijanju demokratske kulture, posebice zbog rastućih prijetnji osnaživanja autoritarnih režima u Europi i svijetu. Kako njihov broj raste, jača i njihova uzajamna podrška. Politički se pozicioniraju savezništvima koja onda mogu diktirati uvjete. Stanje je osobito zabrinjavajuće u istočnoj Europi i na Zapadnom Balkanu, gdje je entuzijazam vezan uz priključivanje EU-u preobražen u umor i razočaranje te postaje plodno tlo za prihvaćanje stalne ponude snažnijih autoritarnih režima, kojima se onda osnažuju pregovaračke pozicije prema Europi. Znakovito je i sve češće dovođenje u pitanje navodnog europocentrizma. Općenito, osjeća se stanovita strepnja za Europu i europske vrijednosti slobode, ljudskih prava i prosvjećenosti. Zadatak je sveučilišta da se daleko glasnije založe za razvijanje i obrazovanje demokratskih kompetencija koje mora započeti u vrtiću, kroz građanski odgoj na svim razinama, kroz povezivanje sa zajednicom, kroz pomaganje školama da ulaze u europsku mrežu demokratskih škola. Predugo smo mi u obrazovnim institucijama to prevažno pitanje prepuštali ideološkim prepucavanjima, strahujući za naše proračune ili čekajući povoljniji politički trenutak. Europa bi mogla platiti visoku cijenu tog oportunizma sveučilišta u daljnjem jačanju autoritarnih sustava.

Digitalna transformacija

Na dnevnom redu sastanaka bila je i digitalizacija?

– Mnogo je rasprava i o digitalnoj transformaciji visokog obrazovanja i znanosti. Potaknut pandemijskom nuždom, cijeli je sustav u iznimno kratkom roku prilagodio mindset i unaprijedio digitalne kompetencije. Najnoviji podaci pokazuju da će digitalizacija i nadalje bitno mijenjati društvo, potrebe tržišta rada pa i sveučilišta. Naši studenti su digital natives i kod njih digitalna tranzicija teče prirodno pa su i očekivanja od sveučilišta sve veća. Ono što se sigurno neće vratiti na staro, a i ne treba, jest korištenje digitalnih alata u nastavi, kreiranje otvorenih obrazovnih sadržaja poput masovnih online tečajeva, MOOC-ova, hibridni formati izvedbe nastave, ali i nova specifična znanja vezana uz umjetnu inteligenciju. Ono što mnogi smatraju futurizmom, poput korištenja chatbotova, interneta stvari i razvijanja vještina rudarenja podacima – već je ovdje. To bitno usložnjava život na sveučilištima jer traži kontinuirano unaprjeđenje digitalnih kompetencija za nastavu i istraživanja. Vijeće Europe je provelo istraživanje prema kojem su dobrobiti i prijetnje umjetne inteligencije još uvijek nedovoljno istražene, tako da se još uvijek preporučuje oprez. Po mojem mišljenju, ključne su dvije stvari u ovom ireverzibilnom procesu digitalizacije. Prvo, ne treba zazirati od aktivnijeg uključivanja studenata u inovativno kreiranje sadržaja, kako bismo učili od njih. Drugo, moramo voditi računa o očuvanju kvalitete visoko-obrazovnog sadržaja, ali i o sve kompleksnijim temama etičnosti i informiranog aktivnog stava prema digitalnim alatima.

Raspravljalo se i o održivom razvoju?

– To je treća tema o kojoj se živo raspravljalo na sastanku YERUN-a u Madridu. Održivi razvoj je pao u treći plan. Pandemija je privremeno, zbog rapidnog smanjenja mobilnosti i proizvodnje, dovela do nešto povoljnijih okolišnih trendova, ali nas je energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini vratila nekoliko koraka unazad. Digitalna tranzicija postaje i dio zelene tranzicije jer se primjerice planira reduciranje putovanja avionima te održavanje sastanaka online. Fokus na klimatsku neutralnost i regenerativno djelovanje ovoga je trenutka pitanje zrelosti pojedinog sustava koji će shvatiti da upozorenja prirode nisu nestala jer imamo urgentnijih problema. Unatoč sve ‘zelenijim’ kampusima, zabrinutost raste jer je ova tema mnogima, a posebno onima koji bi trebali financirati tranziciju još uvijek vrlo apstraktna i daleka.