Neki pacijenati zdravstvenu uslugu, koju su inače dobivali na Sušaku, potražili su u nekoj drugoj bolnici - prof. dr. Margita Belušić / Foto Marko GRACIN
Dnevno se u ambulanti Klinike pregleda oko 30 pacijenta, obavi se oko deset malih zahvata u lokalnoj anesteziji, a svaki dan radi sala za opću anesteziju
povezane vijesti
RIJEKA – Klinika za maksilofacijalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka pune je dvije godine pandemije djelovala izvan svojih prostora u prizemlju glavne zgrade sušačkoga lokaliteta. Naime, u prostorima ove klinike djelovao je COVID-centar, a Klinika za maksilofacijalnu kirurgiju privremeno je djelovala u sklopu Klinike za urologiju na Sušaku.
Zaostaci riješeni
Na Urologiji se radilo smanjenim kapacitetom, umjesto 18 kreveta na raspolaganju im je bilo osam, a medicinsko osoblje klinike tijekom dvije godine bavilo se isključivo hitnoćama. Kada su se ovog ljeta vratili u svoje matične prostore, zaposleni na klinici susreli su se s listama čekanja na neke od zahvata koje rade praktički jedini u Hrvatskoj, ali i, kako kaže predstojnica prof. dr. Margita Belušić, činjenicom da je dio pacijenata zdravstvenu uslugu koju su inače dobivali na Sušaku, potražilo u nekoj drugoj bolnici.
– U naše hitnoće ubrajuju se traume, maligni tumori i apcesi, odnosno teške upale. Samo smo to i radili protekle dvije godine i pritom nismo radili velik dio naše patologije koja možda nije hitna i koja može čekati, no ako vas boli ili imate maleni kožni tumor, vama je hitno i ne možete čekati dvije godine što znači da ćete u međuvremenu negdje drugdje potražiti pomoć, objašnjava Belušić.
Margita Belušić / Foto Marko Gracin
Nakon dvije godine rada na minimumu, povratkom u puni kapacitet rada stvorile su liste čekanja, pogotovo u ortognatskoj kirurgiji koja se bavi svim deformitetima čeljusti. S obzirom da ove pacijente za operaciju priprema orotodont, i iako nisu hitnoća, unutar mjesec do dva trebali bi biti operirani jer ako čekaju godinu dana, rezultati ortodontske terapije više neće biti isti.
– Još imamo nešto zaostataka ortognatske kirurgije koju rješavamo kao i patologiju temporomandibularnog zgloba koji je također čekao jer nije hitnoća, a da ne govorimo o funkcionalno-estetskim zahvatima poput blefaroplastike koji su također bili na čekanju. Ono što vidimo jest i da nemamo više onaj opseg pacijenata s tumorima kao prije pandemije te mislimo da je ta patologija našla put do nekih drugih bolnica i doktora. Naime, mi kao klinika pokrivamo, osim naše županije, još Istarsku i Ličko-senjsku. Neki nam se pacijenti vraćaju, a sada više ni nemamo velikih listi čekanja i svi se zahvati obavljaju u roku od tjedan, dva, kaže Belušić.
Multidisciplinarni rad
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj maksilofacijalni kirurzi ne moraju formalno završiti dva fakulteta, medicinski i stomatološki. – Usko surađujemo s ortodontima kod ortognatske terapije kao i s protetičarima kod temporomandibularnog zgloba. To je multidisciplinarni rad i mi smo liječnici koji poznaju više stomatologije od liječnika opće medicine, budući da smo tijekom specijalizacije prošli godinu dana stomatološke edukacije, iako nam se taj dio nikad ne priznaje kao dio završenog stomatološkog fakulteta dok je u većini zemalja za maksilofacijalnu kirurgiju potrebno imati dva fakulteta – stomatologiju i medicinu te im je omogućeno da tijekom specijalizacije polože razliku predmeta na stomatologiji što traje oko dvije godine. Mi bismo kao struka željeli poraditi na tome da nam se omogući da paralelno završimo i stomatološki fakultet jer je potreba za tim sve veća. Primjerice, trend su zubni implantati koje uglavnom rade oralni kirurzi, a mi nastupamo u kompleksnijim slučajevima kad kosti nema dovoljno da bi se postavio implantat i gdje moramo stvoriti kost u usnoj šupljini odnosno napraviti rekonstrukciju alveolarnog grebena raznim tehnikama, ističe Margita Belušić. |
Brojni zahvati
Dnevno se u ambulanti Klinike za maksilofacijalnu kirurgiju pregleda oko 30 pacijenta, obavi se oko deset malih zahvata u lokalnoj anesteziji, a svaki dan radi sala za opću anesteziju u kojoj se, ovisno o zahtjevnosti operacije, obavi od jednog zahvata kad je riječ o desetosatnim operacijama ili do četiri manje operacije. Pritom Belušić ističe kako laici često ne znaju razliku između maksilofacijalne, oralne i čeljusne kirurgije.
– Oralna kirurgija specijalizacija je za stomatologe i oni se uglavnom bave kirurškim zahvatima vezanim uz zube. Pojednostavljeno rečeno, tamo gdje oni staju, počinje maksilofacijalna kirurgija koja se osim kirurške zubne patologije i cisti, bavi traumom glave i vrata, tumorima glave i vrata prvenstveno tumorima kože, melanomima, bolestima žlijezda slinovnica, tumorima sinusa, tumorima usne šupljine i raznim »čvorovima na vratu«. Tu su razni deformiteti i ispravljanje međučeljusnih odnosa koji nisu dobri. Kod nas završavaju i razne upale, a na neki način stalno koketiramo s estetikom. Naime, većinu naših zahvata moramo napraviti tako da ožiljak bude prihvatljiv. Ako skidamo najobičniji madež, pacijent će pitati hoće li se ožiljak vidjeti, što znači da kirurg mora napraviti plan da sakrije ožiljak na licu i to je već estetsko promišljanje o licu. Tako postoje brojni zahvati koje mi radimo u tom smislu – ako ne vidite dobro jer su vam pali kapci, onda ćemo napraviti blefaroplastiku koja je istovjetna blefaroplastici koja se radi u estetske svrhe, a ista je priča s operacijom nosa. Ako imate otežano disanje zbog traume nosa, mi ćemo ga operirati na isti način kako bismo ga operirali da vam se vaš nos ne sviđa. Poznati vodeći stručnjaci koji se u Hrvatskoj bave estetskom kirurgijom su maskilofacijalni kirurzi. A čeljusna kirurgija? Ona ne postoji, vjerujem da je taj naziv ostatak iz vremena kad su zajedno djelovale oralna kirurgija i maksilofacijalna kirurgija, pojašnjava Belušić.
Poremećaj temporomandibularnog zgloba muči velik broj ljudi, no preko 90 posto takvih tegoba rješavaju stomatolozi, specijalisti protetike dok manji postotak težih slučajeva dolazi na liječenje na maksilofacijalnu kirurgiju.
– Ipak, ovih desetak posto pacijenata dolazi k nama i mi smo se prije 15 godina krenuli baviti se tom problematikom putem artrocenteza i artroskopija temporomandibularnog zgloba kad je to radilo svega nekoliko centara u Europi. Danas planiramo dodatno se educirati na području kirurgije ovog zgloba kako bismo još bolje rješavali problem koji ima puno ljudi i koji nam dolaze iz cijele Hrvatske, kaže Belušić.
Na tržištu svašta postoji
U svojem radu maksilofacijalni kirurzi često se preklapaju otorinolaringologijom, pogotovo kad su posljednjih godina posegnuli za rekonstruktivnim tehnikama koje prije nisu radili. Usko se surađuje s Klinikom za dentalnu medicinu i Klinikom za dermatologiju, ali i raznim drugim strukama od radiologije do oftalmologije, neurokirurgije, traumatologije i patologije kao i s Ambulantom za bol. Estetska medicina i estetska kirurgija s druge strane, područje su koje se danas na neki način bave i maksilofacijalni kirurzi u javnim sustavima pa je tako dr. Margita Belušić bila predsjednica nedavno održanog kongresa na tu temu koje je organiziralo Hrvatsko društvo za maksilofacijalnu, plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju zajedno s Hrvatskim društvom za oralnu kiurgiju. – Estetska medicina nije isto što i estetska kirurgija. Estetska medicina širi je pojam koji se bavi prvenstveno nekirurškim tehnikama, a to su danas fileri i botoks, i time se danas legalno može baviti bilo koji doktor dentalne ili opće medicine. Kad je riječ o estetskoj kirurgiji, tu smo već puno konkretniji i tim se područjem bave otorinci, maksilofacijalci i plastičari. Bila sam predsjednica kongresa i birajući temu vodila sam se za idejom da više ne možemo bježati od nečega što je toliko uzelo maha i itekako se tiče naše struke. Rekla bih da propusta kod estetske medicine ima, pogotovo kad pacijenti, odnosno klijenti odu kod »estetskog stručnjaka« vođeni povoljnom cijenom kojeg ni ne pitaju što im je stavio od filera. Naime, danas na tržištu postoji svašta, od dobro ispitanih supstanci do vrlo sumnjivih filera koji izazivaju velike reakcije jer se u organizam ubacuje strana supstanca upitne kvalitete koja u njemu ostaje. Organizam individualno reagira i mi ponekad imamo vrlo ružne upalne reakcije na ubačene supstance koje moramo rješavati, a da pritom nemamo pisani trag što pacijent uopće ima u sebi, upozorava Belušić. |
3D tehnologija
Danas se na Klinici za maksilofacijalnu kirurgiju za svaki deformitet ili defekt može isprintati model postojećeg stanja 3D tehnologijom, što služi za pripremu i planiranje zahvata i individualn pristup pacijentu.
– Broj deformiteta čeljusti je uvijek isti u populaciji, no svijest o tome raste i sve se više shvaća da se tome može pomoći. Neki deformiteti nisu samo estetski, već i funkcionalni. Riječ je o ljudima koji ne mogu adekvatno žvakati i gristi, a ako izgube zube, nitko im više ne može napraviti adekvatnu protetsku rehabilitaciju, strada im i temepromandibularni zglob te se u srednjoj životnoj dobi susreću s nizom problema zbog svojeg deformiteta. Ortognatska kirurgija omogućava nam da se u takvim slučajevima čeljusti korigiraju da pašu jedna drugoj. Pritom postoje različite metode, a mi smo u njima vodeći u Hrvatskoj zahvaljujući prof. dr. Robertu Ceroviću koji je napravio velik iskorak na tom području pa u Rijeku zbog ortognatske kirurgije i kirurgije temporomandibularnog zgloba kojom se ja bavim, dolaze pacijenti iz cijele Hrvatske, naglašava Belušić.
