Snimio Mateo LEVAK
Osjećamo se jako uzbuđeno, spremne smo za nove avanture, jedva čekamo da ovo završi da idemo dalje. Još se moramo spremati za maturu, tako da idemo lagano naprijed, rekle su nam Viktorija i Tomea
povezane vijesti
RIJEKA Još jedna školska godina došla je kraju. Dok će neki učenici grijati klupe i u šestom mjesecu, za riječke maturante došlo je vrijeme posvemašnjeg veselja – možda i tuge – jer jedna životna etapa zatvorila je svoja vrata. Dakako, ništa nije gotovo prije matura ili obrana završnih radova koje tek slijede, ali kratki i intenzivni predah uslijedio je uz još jedan ludi provod na norijadi, popraćen već tradicionalnom “artiljerijom”.
I ove godine sastojala se od ničega manje negoli vodenih balona i vodenih pištolja, a nije nedostajalo niti opskrbe prehrambenih proizvodima – brašnom, jajima i svakojakim drugim tekućinama, počevši od standardne alkoholne okrjepe do neidentificiranih tekućina slične kvalitete kojima se gađalo sve, pa i novinare.
U sunčanom prijepodnevu rojevi riječkih maturanata paradirali su planiranom rutom Korzo – Delta u najrazličitijim bojama majica na kojima nije izostalo niti zanimljivih natpisa – od “Ragazzi tranquilo, au revoir, schön nam je bilo”, “Baratamo jezicima” do “Četiri godine pili smo vina, a sad čeka nas Ina” i ostalih.
U cijelom tom kaosu teško se moglo nazrijeti gdje je epicentar zbivanja. Dok je uz glasnu pjesmu Korzom letjela sva sila pirotehnike, ali i papirnih konfekcija, maturanti su djelovali ipak mrvicu voljniji za konverzaciju na posljednjem odredištu prije finalnog slavlja, već spomenutoj Delti. Današnja zadaća jest zabaviti se i ne razmišljati o nadolazećim obavezama jer, kako ističu, do upisa na željene fakultete vremena još ima.
– Osjećamo se jako uzbuđeno, spremne smo za nove avanture, jedva čekamo da ovo završi da idemo dalje. Još se moramo spremati za maturu, tako da idemo lagano naprijed, rekle su nam Viktorija i Tomea.
Jedino što je zabranjeno tijekom ovog posebnog dana jest – spavati i biti trijezan. Isto su nam potvrdili i naši sugovornici Bogda i Pero.
– Osjećaji su pomiješani, malo smo tužni, ali više nas nije briga jer ćemo se sad razbiti, no sve u svemu falit će nam srednja, a ovo je najbolji način da se oprostimo od nje, poručili su.
A planovi im nisu ništa manje nego ambiciozni. Na kraju krajeva, za svaki kraj treba znati dobro nazdraviti, pravilno podijeliti i potrošiti okrjepu uz pridržavanje zlatnog pravila – ako pita mama, ne pije se ništa.
– Popit ćemo dovoljno da nam uzmu vozačku za cijeli život, zaključili su dečki.
Ali, teško bismo mogli reći da je jedan dan zabave – istini na volju, nekontrolirane – nezaslužen. Nakon četiri ili manje godina grijanja stolica jedan dan mladalačke ludosti, a poseban dan u obilježavanju završetka jedne velike životne etape doista bi mogao proći bez nepotrebnih predrasuda i moraliziranja.
