Foto Goran Kovačić / PIXSELL
Profesor Sorel vrijeđa studente po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, za vrijeme predavanja omalovažava druge nastavnike s Odsjeka za kroatistiku, profesor na ispitivanje u okviru kolokvija dovodi svoju djecu, koja ometaju tijek ispitivanja, ali i nepoznatu žensku osobu te se njih dvoje hihoću navodno glupim odgovorima studenata
I mi smo šutjeli na sve što se događa, ali odlučila sam o svemu progovoriti zbog jedne kolegice kojoj je velika želja bila završiti Kroatistiku i steći zvanje profesorice hrvatskoga jezika i književnosti. Ona je zbog profesora Sanjina Sorela napustila fakultet. Jednostavno, nije izdržala njegovu torturu. Srećom, ima srednju medicinsku školu i našla je posao.
Tko zna koliko je kolegica i kolega isto to napravilo i koliko će ih napraviti. Zbog toga želim javnost upozoriti na to što se događa, navela je studentica riječke Kroatistike razloge koji su je motivirali da javno upozori na neprofesionalan odnos profesora Sanjina Sorela i na šutnju sustava kada je riječ o svemu onome što se događa na Filozofskom fakultetu. Studentica s kojom smo pričali je napisala otvoreno pismo dekanici Filozofskog fakulteta Ines Srdoč Konestra i rektorici Sveučilišta u Rijeci Snježani Prijić Samaržija.
– Pismo je nastalo kao produkt potpune ravnodušnosti fakultetskih i sveučilišnih struktura na traumu kroz koju prolaze već generacije studenata kroatistike zbog profesora Sanjina Sorela. On predstavlja pokušaj borbe s potpuno indolentim sustavom koji ne mari za teške propuste svog zaposlenika. Ono je anonimno, ali spremne smo dati svoje podatke za potrebe redakcije. Međutim, želimo da podaci ostanu potpuno tajni zbog straha od osvete – pojasnila je studentica.
Žalbe nekoliko generacija
U otvorenom pismu u prvoj rečenici se navodi da je činjenica da se studenti riječke Kroatistike rijetko žale.
– Studij je zahtjevan, ali smo većinom zadovoljni studijem i profesorima. Međutim, u nekoliko su navrata odaslane žalbe, od različitih generacija, na postupke jedne jedine osobe, profesora Sanjina Sorela. Podsjetit ćemo vas kako se to odvilo krajem siječnja ove godine. Nijedan od autora ovog teksta doduše nije sudjelovao u tom konkretnom postupku, ali smo se dobro informirali od starijih kolega. Problemi su bili i ostali identični. Nakon što su se požalili na matičnom odsjeku, pa je navedeno bilo preusmjereno višoj instanci, studenti, među njima i odlikaši, su se obratili prodekanici za nastavu, profesorici Ireni Vodopija, koja je izrazila razumijevanje, ali problem je ipak proslijedila dekanici, profesorici Ines Srdoč Konestra, navodi se u otvorenom pismu. Na sastanku s dekanicom studenti su iznijeli sve što im smeta kada je riječ o profesoru Sorelu. Popis je prilično velik.
Dakle, profesor Sorel nijednom nije održao predavanje na kojem bi objasnio bilo što vezano za predmet ili vezanu literaturu, kada netko od studenata zamoli profesora objašnjenje kojeg stručnog termina, profesor Sorel ga/je ismijava, profesor Sorel nerijetko vraća seminarske radove na prepravke, a da ih nije ni pročitao, vrijeđa studente po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, vrijeđa i ismijava studente s odličnim ocjenama, za vrijeme predavanja omalovažava druge nastavnike s Odsjeka za kroatistiku, profesor na ispitivanje u okviru kolokvija u kabinet dovodi svoju djecu, koja ometaju tijek ispitivanja, profesor na usmeno ispitivanje u okviru završnog ispita dovodi nepoznatu žensku osobu (sasvim sigurno nije zaposlena, niti studira na Filozofskom fakultetu u Rijeci) te se njih dvoje hihoću navodno glupim odgovorima studenata, izvedbeni program profesorova kolegija sadrži dvostruko više ispitne literature od dopuštenog.
– Dekanice, vi ste rekli da već znate za neke od tih stvari i da se gotovo svaka generacija žali na profesora. Rekli ste da izvedbeni plan dotičnog kolegija nije smio proći postojeće kontrole izvedbenih. Svašta ste rekli pa zaključili da ne znate što učiniti jer nema mehanizama za bilo kakav postupak. Rekli ste da možete pozvati profesora na razgovor, ali se bojite kako bi se time još više naštetilo studentima. Profesor bi se vjerojatno osvećivao (kao da je to najnormalnija stvar na svijetu!). Studenti su pitali postoji li mogućnost zamjene profesora na ispitu, a odgovor je bio da bi u tom slučaju on mogao tužiti Fakultet za uskraćivanje prava na rad. Zaključili ste kako bi najbolje bilo pustiti da prođu kolokviji i ispiti jer možda profesor ovaj put ipak neće praviti probleme. Uostalom, i prethodne su generacije imale iste probleme, ali su na kraju svi više-manje položili ispit, pa će tako i oni. Slijedeći pravila, studenti su se obratili vama, gospođo rektorice (tada ste obavljali dužnost prorektorice). I vi ste im objasnili kako nedostaje mehanizama što se tiče nastavnikova rada.
Pokušali smo dobiti očitovanje o cijelom slučaju i o optužbama studenata na njegov račun od profesora Sanjina Sorela, ali on je poručio da se ne želi očitovati i da nema nikakav komentar.
Rekli ste kako se studenti jedino mogu žaliti na vrijeđanje po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Žalba se šalje na Etičko povjerenstvo, proces traje dugo, a odluka i dalje ne znači izuzeće profesora. Predložili ste studentima i da odu studentskoj psihologinji kako bi joj se požalili na traume, anksioznost i depresiju koja se javlja zbog njegovih postupaka. Ta bi potvrda puno značila u žalbi. Nitko od njih to nije želio učiniti, a mi, autori ovog teksta, razumijemo zašto. Željeli su, kao što i mi želimo, samo ono što nam se jamči kao studentima Sveučilišta u Rijeci, ništa više, ništa manje, a to je pravedan tretman. Do njega želimo doći ili bez muljaže i manipulacije, ili nikako, napisale su dvije studentice u otvorenom pismu.
Mehanizmi samo na papiru
One su ogorčene argumentom da nema mehanizama da se profesora, kojega Sveučilište plaća, kojega plaćaju roditelji, upozori, pošalje mu se neka inspekcija, da ga se, ako se ukaže potreba, i sankcionira…
– Da mu se na bilo koji od sustavu raspoloživih načina ukaže na to da je tu da radi svoj posao. Ne tražimo da bude popustljiv, da nas pušta, da napravi nešto što mu nije u opisu radnog mjesta. Samo tražimo da radi za što je plaćen. Da predaje sadržaje vezane za predmet, upućuje na literaturu, na kraju nas ispita, da nam kaže jesmo li naučili i da prema nama bude korektan. Iako se osjećamo malo smiješno jer smo primorani kao posebne mjere tražiti ono što nam po prirodi stvari kao i po strukturi studija elementarno pripada, godinama smo suočeni s jednim te istim problemom. Na rubu rezignacije i odustajanja od svega, pitamo se: nismo li možda mi ti koji griješe tražeći previše? Jer, barem zasad se čini da se ne može ništa postići, rezignirano navode autorice otvorenog pisma.
Nastavljaju ironično, obraćajući se poštovanoj rektorici i poštovanoj dekanici: »Zašto ne bismo prestali svi glumiti da postoje mehanizmi, kad oni, osim na papiru, ne postoje. Ovo obraćanje nije potez studenata željnih pažnje, čak ni potez ljudi koji traže zaštitu javnosti. Ovo je, poštovane profesorice, potez očajnika. Profesor Sorel može raditi što god hoće i nitko mu ne može ništa. To je i sam nekoliko puta izjavio pred nama studentima. Našoj se generaciji na početku semestra pohvalio kako će napredovati u zvanje redovitog profesora, pa ga »studenti konačno više neće moći ucjenjivati«. Pitali smo ga što to znači, a on je rekao da sad u studentske ankete možemo pisati što god želimo, jer mu ne možemo ništa. I dodao je da studenti u tim evaluacijama ionako besramno lažu i da je to žalosno. Slažemo se, žalosne se stvari o njemu pišu u anketama. Ali, ne pišu se laži. Istina o njemu je žalosna«.
U otvorenom pismu iznosi se i informacija da je profesor Sorel tražio snimanje usmenog dijela ispita jer da studenti nemaju pojma i da on to ne može podnijeti.
– To bismo, zapravo, i podržali, ali uz zamolbu da se onda snimaju i predavanja profesora Sorela. Na snimkama s ispita vidjeli biste – da, ima studenata koji ne znaju i padnu ispit. Ima ih na svakome fakultetu, mnogo je studenata koji znaju dobro, solidno, pa i odlično, i bivaju srušeni, svjedočili biste iživljavanju profesora, omalovažavanju studenata, etiketiranju. One koji znaju naziva štreberima, pritom ističući kako ne voli štrebere. Ako su znali sve, postavi im neko pitanje iz knjige koja nije na popisu literature, da bi opravdao ili nižu ocjenu ili rušenje. Ponekad kad se odgovori na sva postavljena pitanja, profesor pita tko je urednik knjiga, a ako se to ne zna, naravno ispit se padne. Tada kaže kako je to vrlo važno. Na snimci biste vidjeli i da nerijetko odbije ispitati ponekog studenta jer, kako kaže: »Vidi mu se po licu da nije pročitao lektiru«. Vidjeli biste i goste. Profesor očigledno jako uživa kad, za razliku od studentske, ima i po osobnom izboru dovedenu publiku. Taj je ispit ionako stresan zbog nejasnih i nepredvidljivih reakcija profesora, a njegovi sinovi koji hodaju po kabinetu i ometaju ispitivanje te nepoznata ženska osoba koja se hihoće odgovorima studentima ga čine i gorim, tvrde studentice.
Heterogena grupa
Još je zanimljive što bi se sve čulo da se snimaju predavanja profesora Sorela.
– Profesor od predviđena dva blok-sata odradi prvih 60 minuta, pa dade oko 30/40 minuta pauze, pa se vrati i radi još oko pola sata. Ni u prvih 45 minuta gotovo nikada ne predaje ono što bi trebao predavati po nastavnom planu, no ono što se događa u posljednjih pola sata nema nikakve veze s predmetom. Komentira dnevnu politiku i pokušava studente navesti da mu se pridruže. Napominje kako moramo, jednostavno moramo imati stav. Međutim, on zapravo samo želi da mu potvrdimo njegov stav. Svima je to jasno, pa se gotovo nitko ne uključuje u diskusiju. Profesor onda prozove nekoga od studenata i pita ih što misle o temi o kojoj je razglabao. Ako se student slučajno ne slaže s profesorom, on krene etiketirati, pa i vrijeđati. Cinično, zajedljivo i podrugljivo provocira na nacionalnoj i vjerskoj osnovi pri čemu ne vrijeđa samo svjetonazorske osjećaje, već i inteligenciju. Doduše, na predavanju nešto blaže, a na konzultacijama oštro. Jednog je studenta nazvao »desničarskim dupeliscem«, jednu studenticu »glupačom«. Drugu je studenticu ismijavao jer je sa sela. Doista nam nije bitno kojeg je profesor svjetonazora jer smatramo da indoktrinaciji jednostavno nije mjesto na predavanju. On to neprestano čini i podjednako je neugodno svima nama, iako smo svjetonazorski heterogena grupa. To, naime, nije propitivanje odnosa ideologije i književnosti. To je jednostavno kao da ste u kafiću i raspravljate s nekime tko je jako glasan i uporno hoće uvjeravati. Ali za razliku od kafića, student profesoru ne smije uzvratiti ni na uvredu, ni na potpunu glupost. Pogotovo ne kad nam se govori da »ne postoje mehanizmi«, ogorčene su studentice.
Ali profesor Sorel se, prema njihovim tvrdnjama, ne zaustavlja na vrijeđanju studenata..
– On nerijetko omalovažava druge profesore s Odsjeka za kroatistiku i traži da mu se pridružimo. Budimo iskreni, pa recimo da volimo komentirati svoje profesore, a pritom znamo biti i pomalo zlobni. Ali profesoru Sorelu se nitko ne pridružuje u ismijavanju drugih profesora. Nama je to izuzetno neugodna situacija, tim više što su mu posebno na piku profesorice i profesori koji su većinom omiljeni među studentima – piše u otvorenom pismu.
Potpuni promašaj
Autorice su uvjerene da su njegova predavanja promašaj.
– Od njegovih predavanja studenti nemaju baš ništa. I ne, nije riječ o genijalcu kojeg shvatiš tek na kraju semestra, sine ti odjednom kakve ti je vidike otvorio. On se ne trudi i ne želi uložiti truda da nam približi gradivo, autore, tekstove… Dogodilo se da ga netko iz grupe pita nešto što je vezano za ispitne materijale, a profesor, iz samo njemu poznatih razloga, ne želi odgovoriti. I to se nije dogodilo jednom. Da, dogodi se da studenti na ispitu ne znaju notorne stvari, no profesor tijekom cijelog semestra nije učinio baš ništa da im pomogne, uputi ih, usmjeri prema važnosti. I, najbitnije, da im pomogne suočiti se s prilično kompleksno pisanom ispitnom literaturom. Traži nevjerojatno puno, iščuđava se kad ne znamo, a sam se hvali kako je bio osrednji ili čak loš student. A bio je takav jer je, otkriva nam tajnu osrednjosti, »o svemu dublje razmišljao«. A to štreberi ne stignu, pa ih zato ne voli, ironične su studentice.
One ne žele ulaziti u mehanizam koji mu je omogućio da dođe do statusa redovnog profesora, ali znaju da je to posao iz snova jer za njega ne trebaš biti osobito dobar student, niti osobito marljiv, ne radiš ništa, to ni ne skrivaš, nitko ti ne može ništa, ponižavaš ljude, ako ti je do toga, a plaća ide svaki mjesec.
Dekanica Filozofskog fakulteta u Rijeci Ines Srdoč Konestra naglasila je da se s obzirom na to da nema uvid u konkretne »optužbe studentica i studenata« ne može očitovati o tome.
– Mogu samo reći da studenti nisu iskoristili institucijske mogućnosti i nikad nisu dali nikakvu pisanu predstavku o nezadovoljstvu radom prof. dr. sc. Sanjina Sorela na osnovu koje se mogu pokrenuti određene procedure – sustav osiguravanja kvalitete ili pak prijava Etičkom povjerenstvu – navela je dekanica Srdoč Konestra.
– Studentske evaluacije u vidu anonimnih anketa koje za svakoga profesora ispunjavamo na kraju semestra, trebale bi biti evidencija kojom bi se potkrijepio jednom pokrenuti »nepostojeći« mehanizam da se izborimo za pravdu. Kod prof. Sorela to ide u drugom smjeru. Očito i sam svjestan da ga sustav štiti, da nema mehanizma kojim bi ga se moglo uputiti na profesionalnu korektnost, naše evaluacije postaju sredstvo njegove ucjene. Jednoj je studentici na konzultacijama bez ikakva povoda pokazao ankete koje je ispunila prošla generacija, na trećoj godini. Bio je izrazito ljut te je rekao kako će ga oni zapamtiti aludirajući na činjenicu da će im opet predavati na petoj godini – samo da vas razriješimo dvojbe – doista ih je maltretirao na petoj, rušio bez ispitivanja, mnogo ih je završilo na dekanskom roku. Znao je da će studentica znati prenijeti poruku i njima, ali i novoj generaciji treće godine. Što mislite, koliko su primatelji prenesene poruke bili iskreni kad su ispunjavali anketu? Kakve veze ima što je anonimna, nemoj slučajno da netko uprska stvar cijeloj grupi! Možda će netko čitajući ovaj članak pomisliti kako je riječ o lošim studentima koji se bezrazložno žale. Ništa od toga nije istina. Dobri smo studenti, prošli smo torturu prof. Sorela i odlučili smo ne zaboraviti. Ovo radimo da nitko više ne prođe ponižavanje i vrijeđanje, u nadi da će »mehanizmi« profunkcionirati i da će buduće generacije u našem Društvu znanja, znanje i stjecati, zaključak je otvorenog pisma.
Krive osobe na rukovodećem mjestu
Na kraju ide i pojašnjenje studentica dekanici i rektorici: »Obratili smo se vama, poštovana Dekanice i poštovana Rektorice, jer smatramo da vas prve treba pozvati na odgovornost. I, iako vam želimo svako dobro, nadamo se da vam je zbog ovoga ipak malo neugodno. Barem osjetite kako je nama tijekom većine akademske godine i kako je kad se doista nemaš kome obratiti. On ponižava studente, ali to je samo jedna razina. Smatramo da ponižava fakultet, struku, svoje kolege i Vas kao njegove nadređene. Vi mu ne možete ništa i on Vam se smije u lice. Mehanizmi postoje, ali, kako stvari stoje, oni su oruđe u njegovim, a ne u Vašim rukama. Ako to ne možete riješiti, možda ste krive osobe na rukovodećem mjestu. Ili je možda sustav toliko truo da popravka nema. Ako je tako, ajmo barem svi skupa prestati glumiti da se pravda može izboriti i da ne postoje nedodirljivi. Tako će Sveučilište konačno savršeno odražavati što se događa u ostatku društva«.
