RIJEKA Riječki Centar za participaciju žena u društvenom životu  konferencijom za novinare iznio dramatičan slučaj mlade visokoobrazovane Sirijke Samah Sulimani koja je od Centra zatražila pomoć i pravnu zaštitu zbog obiteljskog nasilja koje je doživljavala od svog supruga – hrvatskog državljanina, visokopozicioniranog zaposlenika jedne tvrtke – a prije svega, pomoć da ostvari svoja roditeljska prava prema djetetu koje s njim ima, koje je on napuštajući Siriju, bez znanja i dozvole majke, odveo sa sobom. Sulimani je ubrzo doputovala iz Sirije u Hrvatsku – točno prije mjesec dana, da nađe svoje dijete, i uz pomoć Centra i odvjetnice Katje Jajaš, svoj je slučaj pokrenula u nadležnim institucijama u našoj zemlji.

Sporost sustava

– Želimo ukazati na sporost, u nekim segmentima i na nesnalaženje sustava, a sve smo učinili po protokolu, slučaj prijavili svim potrebnim institucijama. Nadležni Centar za socijalnu skrb Trešnjevka, prema našim informacijama, još nije predložio sudu donošenje privremene mjere viđanja djeteta, a za to nema nikakvih zakonskih prepreka. Tako je majka dijete na vrlo kratko uspjela vidjeti samo par puta. Tri dana nakon dolaska s djetetom u Hrvatsku otac je podnio zahtjev za skrbništvo nad djetetom i naveo da se majka ne želi brinuti o djetetu. No majka je došla u Hrvatsku i traži svoje dijete. U mjesec dana nismo uspjeli kod naših institucija da donesu neke odluke, prije svega zbog dobra djeteta, rekla je Antonija Pintar, predsjednica Centra. 

Sulimani se sa svojim suprugom upoznala u Siriji u tvrtki u kojoj su radili u istom uredu i prije sedam godina su se u Siriji vjenčali, zbog čega je njezin suprug prešao na islam, te su prije četiri godine dobili kćer.

– Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijeli smo prijedlog, odnosno zahtjev za određivanje privremene mjere kako bi se dijete što prije na odgoj i čuvanje povjerilo majci, odnosno ukoliko se to ne može riješiti odmah (s obzirom da se radi o slučaju koji sadrži različite međunarodne elemente i također postoji osnovana sumnja da su počinjena određena kaznena djela) da joj se omoguće susreti i viđanja, ali ni to nismo uspjeli. Obratili smo se i Ministarstvu socijalne politike i mladih sa zahtjevom za vraćanjem djeteta s obzirom da imamo dokumentaciju libanonskih vlasti iz koje proizlazi da se radi o otmici djeteta, rekla je, uz ostalo, odvjetnica Katja Jajaš poručujući da su u ovom slučaju zakazale institucije jer su već trebale donijeti odluke u interesu djeteta, kako to predviđa Konvencija UN-a o zaštiti prava djeteta. Prema njezinim riječima za Sulimaninog supruga također »postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno kazneno djelo dvobračnosti, s obzirom da ima sklopljena dva braka, jedan u Siriji, a drugi u Hrvatskoj.«

Sama Sulimani, kako je rečeno na konferenciji, u tom braku zlostavljana psihički, fizički i ekonomski – iznijela je svoju priču uz pomoć prevoditelja Nizara Hafeza, ovlaštenog sudskog tumača za arapski jezik. Rekla je da je njezin suprug tijekom godina braka odbijao njezin prijedlog da i ona posjeti Hrvatsku, izgovarajući se da njegova firma u Hrvastkoj ne smije znati da je oženjen jer da će inače izgubiti ugovor o radu.

Oduzeta putovnica

»Kasnije sam saznala da je oženjen i da ovdje ima ženu, slovensku državljanku i dvoje djece. Kad je završio njegov posao u Siriji, on je otišao, a ja sam u srpnju ove godine s kćerkom došla u posjet. Bile smo ovdje manje od mjesec dana, držao nas je u stanu, a on je otišao svojoj drugoj ženi u Sloveniju. Bilo je to veliko maltretiranje, fizički napadi, tražila sam da me pusti da se vratim u Siriju, ali mi je oduzeo putovnicu. Putovnica mi je vrijedila još tri mjeseca i rekla sam da ću je u Siriji produžiti i vratiti se. Odvezao je mene i kćer osobno na aerodrom i ostale smo u Siriji oko mjesec i pol dana. Zvao me je natrag i ispričavao se za ono što je bilo, tražio je da se nađemo u Bejrutu. Tamo smo u hotelu bili četiri dana i bio je jako ljubazan, no 23. rujna mi je u sok stavio neku drogu i ja sam spavala pet sati. Kad sam se probudila djeteta i njega nije bilo, nije bilo ni mog auta. Zabrinuta za njih, obratila sam se policiji i libanonska policija je napravila izvještaj. A nakon 13 sati mi je poslao poruku da je u Hrvatskoj, da mi je auto na aerodromu i da kćer više neću vidjeti. Nakon 10 dana došla sam u Hrvatsku tražiti svoje dijete«, ispričala je novinarima Sulimani.