Riječka prehrambena tvrtka PIK urušava se i rastače naočigled svih, a nitko ni da okom trepne. Nema više kultnog brenda Tonke, nad nekretninama na Škurinjama upisao se novi vlasnik, vežički pogon Pekare je zakapariran i pitanje je što će od najavljenog preseljenja na Kukuljanovo biti, drugim riječima hoće li se ponoviti scenarij kao s PIK-ovom Mljekarom, za koju je direktor Gino Pastorčić također najavljivao da će je seliti u Liku, pa od toga na kraju nije bilo ništa osim »gole« prodaje opreme, zemljišta i pogona mljekarske tvornice.

Iz nekad široke lepeze PIK-ove imovine tijekom proteklih par godina prodani su poslovni prostori u Rabu, Crikvenici, Poreču, Vrbovskom, zemljište u Malinskoj, ali gubici društva se ne smanjuju, dapače, prošle je godine rekordno potpnuo, na blizu 19 milijuna kuna. Od najavljenih ulaganja onih koji su prije više od četiri godine došli do vlasničkih udjela u PIK-ESOP-u, te time preuzeli kontrolu i upravljanje i nad samim PIK-om, nije se obistinilo ništa.

Zatvaranje trgovina

Financijski i vlasnički tornado u ovoj riječkoj prehrambenoj tvrtki koja je, unatoč već poodavno vidljivim slabostima u poslovanju, tijekom proteklih desetljeća uspjela steći povjerenje kod kupaca i postati dio izvorne riječke tradicije, ponajprije kvalitetom svojih proizvoda, sve više prati i kadrovsko osipanje.

Ne tako davno, još 2017. godine u PIK-ovim je pogonima i trgovinama bilo zaposleno više od 350 radnika, danas je ta brojka pala na manje od 180 zaposlenih.

Povod je to našem razgovoru s regionalnim povjerenikom i dopredsjednikom Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV) Ivicom Blaževićem.

Nakon prodaje Mljekare na Škurinjama, dostupne informacije upućuju na sve učestalija zatvaranja PIK-ovih trgovina, što je ovoj tvrtki osiguravalo vlastitu maloprodajnu mrežu i dotok novca na dnevnoj bazi. Kakve su vaše informacije i što će sindikat sindikat poduzeti u cilju zaštite zaposlenica koje su radile u tim dućanima?

– Još prije više mjeseci sa svoje sam sindikalne pozicije javno upozorio i apelirao na upravu da naprave maksimalne napore kako bi se sačuvala radna mjesta u »Tonki« i u cijelom PIK-u Rijeka.

Poznato je da direktor Gino Pastorčić radi sve na svoju ruku, bez sindikata i Radničkog vijeća i među radnicima je opravdani strah.

Nažalost, točno je da dolazi do zatvaranja trgovina, još lani PIK je imao dvadeset dva maloprodajna mjesta, a danas ih imaju samo jedanaest i vjerojatno tu nije kraj osipanju maloprodajne mreže.

Prema informacijama s kojima raspolažem, pojedine radnice napuštaju tvrtku dok neke pristaju da idu na druga radna mjesta i naš je sindikat poduzeo odgovarajuće zakonske mjere u zaštiti interesa tih zaposlenica sukladno Zakonu o radu.

O tome s čime se sve suočavamo u sindikalnom djelovanju u PIK-u svjedoči i činjenica da je Gino Pastorčić, kao jedini član Uprave, odnosno poslodavac, bio dužan još s 1. siječnja ove godine uskladiti minimalne plaće prema uredbi Vlade RH, međutim, nijedan zaposlenik PIK-a do danas nije dobio aneks ugovora o radu. Sindikat PPDIV i o toj je činjenici upoznao Državni inspektorat.

Dioničari ne reagiraju

Nedavno je održana godišnja skupština dioničara PIK-a, na kojoj su sve odluke izglasane s glasovima samo jednog dioničara. Osim što je dovela pod velik znak pitanja zakonitosti i pravilnosti kako su uopće Gino Pastorčić i Igor Borovac došli u poziciju da se infiltiraraju u dioničarsku i upravljačku strukturu PIK-a, Hanfa im je još prošle godine u proljeće naložila mjeru da daju ponudu za preuzimanje PIK-a i otkup dionica po fer cijeni. Do danas to se nije realiziralo, ali je zato u međuvremenu prodan dobar dio imovine PIK-a i ugašena jedna od temeljnih djelatnosti. Kako komentirate tu, čini se, sveopću indolentnost na sve što se događa u PIK-u?

– Nije moje da se s pozicije sindikalista miješam u vlasničku strukturu bilo kojeg poduzeća, ali mogu reći da je žalosno da se uopće došlo u situaciju da samo jedan dioničar može odlučivati o važnim odlukama koje, pak, predlaže Uprava, u ovom slučaju Gino Pastorčić i Igor Borovac koji su u PIK-u pupčano vezani, iz osobnih interesa.

Neshvatljivo je da nitko od dioničara ne reagira, naročito u svjetlu Hanfinog nadzora i mjera koje je naložila u cilju zaštite malih dioničara.

Zašto je tome tako, teško mi je odgovoriti i mogu samo ovim putem javno zapitati i riječkog gradonačelnika, i župana primorsko-goranskog, i DORH i druge državne institucije koje bi morale reagirati, makar po službenoj dužnosti, što su napravili za spas jedine prehrambene industrije u Rijeci, koja je više od sedam desetljeća bila simbol grada Rijeke te, sa svojom mrežom kooperanata i brojem zaposlenih, važan segment gospodarstva Primorsko-goranske županije.

Naš je sindikat nebrojeno puta upozoravao bivšu upravu, kao i sadašnju ekipu u PIK-u na probleme i zaštitu interesa radnika, njihove budućnosti i njihovih obitelji, a samim time i budućnosti ove prehrambene tvrtke koja, bez ozbiljnog strateškog partnera, nema budućnosti.

Kršenje zakona

Urušavanje riječkog PIK-a prati i potpuni izostanak socijalnog dijaloga. Što je Sindikat PPDIV poduzeo i čini da natjera upravu, odnosno Ginu Pastorčića da poštuje Zakon o radu? Jesu li prijave, koje spominjete da su išle prema Državnom inspektoratu, rezultirale ičim konkretnim?

– U dogovoru s našom sindikalnom povjerenicom, sve nepravilnosti i kršenja zakonskih odredbi prijavili smo Državnom inspektoratu, izvidi su u tijeku, a kako sam informiran, u narednim danima ići će se i s prijavom Prekršajnom sudu u Rijeci.

Čim sam dobio informaciju o zatvaranju mljekare na Škurinju, hitno sam zatražio sastanak s Ginom Pastorčićem, ali dotičnom je trebalo mjesec dana da odgovori na moj zahtjev, i to kad je već odradio prodaju i zatvaranje mljekare.

Takvo zaobilaženje sindikata i radničkog vijeća, kao socijalnih partnera, predstavlja grubo kršenje Zakona o radu i želim vjerovati da će to rezultirati određenim pravnim sankcijama.

Iz svih dosadašnjih poteza direktora Pastorčića, koji upravlja PIK-om već više od tri godine, vjerujete li da uopće postoji šansa da se ova prehrambena tvrtka uopće nastavi poslovati i zapošljavati?

– Volio bih da se varam, ali čini se da on gleda samo svoj interes, uz pomoć politike i ostalih moćnika. Jedina šansa za budućnost PIK-a je dolazak nove, kvalitetne uprave koja opet, bez svježeg kapitala i ulagačke injekcije, teško da će moći nešto ozbiljnije poduzeti.

Što PPDIV može još učiniti da se očuvaju radna mjesta i spasi riječka proizvodnja kruha i tjestenine?

– Pratit ćemo razvoj situacije i ponovo izvijestiti sve one institucije koje moraju reagirati na ono što se događa u ovom simbolu prehrambene industrije u Rijeci. Bilo što da se dogodi, radnici PIK-a mogu računati na pomoć našeg sindikata.

Dividende bez uporišta u poslovanju

Vaš sindikat okuplja zaposlene i djeluje i u drugim prehrambenim tvrtkama Hrvatske. Koliko je ovo što se dogodilo i događa u riječkom PIK-u odraz realnih problema i poteškoća koja ima ta branša, a koliko su kumovali neki drugi razlozi?

– Naš sindikat okuplja skoro sve zaposlene u prehrambenoj industriji u Hrvatskoj, nabrojit ću samo neke najvažnije, kao što su Podravka, Kraš, Vindija, Cromaris, Kandit, Zvijezda, PIK Vrbovec, zagrebački Mlinar, splitski Bobis, Brionka Pula…

U svim tim kompanijama imamo vrlo korektne odnose i sve probleme, pa tako i najaktualnije, proizišle iz ovog poskupljenja troškova života i energenata, uspijevamo rješavati kroz otvorene socijalne dijaloge.

Nešto više problema imamo u pekarskoj djelatnosti, naročito u segmentu malih privatnih poduzeća, ali i to nekako rješavamo kroz dijalog.

U slučaju riječkog PIK-a valja imati u vidu i činjenicu da se godinama, u mandatu bivših uprava, dijelila dividenda na kraju poslovnih godina, a da to nisu pratili realni pokazatelji poslovanja, a poznato je da papir svašta trpi.

Upozoravali smo na to i našeg tadašnjeg sindikalnog povjerenika i predstavnika radnika u Nadzornom odboru PIK-a, ali bez rezultata.

Oko toga što je zapravo kumovalo urušavanju PIK-a može se zaključiti i iz onoga što je prethodilo zatvaranju Tonkine mljekare, kada nam se u razgovorima iznosio argument da je neisplativo za PIK dovoziti mlijeko iz Brinja.

Kao što je poznato, naša jedina domaća mljekara, Vindija, preuzela je 90 posto nekadašnjih PIK-ovih kooperanata, pa sad ja vas pitam kako to da se njima isplati, a PIK-u nije?