Euharistijsko slavlje

Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova oprostile se od službe u riječkom Bogoslovnom sjemeništu

Mirjana Grce



RIJEKA – Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova nakon 74 godine oprostile su se od službe u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci na euharistijskom slavlju koje je jučer u bogoslovnoj kapeli slavio riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, izvijestio je portal Riječke nadbiskupije.


Mons. Uzinić je sestrama Družbe, koja je jedina autohtona riječka redovnička zajednica zahvalio na njihovu služenju u riječkom Sjemeništu, na tome što su u svakom čovjeku gledale brata, a posebno je zahvalio s. Flaviji Prepunić i s. Beatrici Opašić, koje su na službi ostale do kraja, do jučer.


– Odlazak sestara znači kraj jedne epohe i znak nužnosti okretanja nove stranice, rekao je u propovijedi mons. Uzinić, među ostalim pozvavši na molitvu za nova duhovna zvanja ove Družbe, kao i za riječko Bogoslovno sjemenište te bogoslove. Zahvalnost je sestrama izrazio i vlč. Mario Gerić, rektor Bogoslovije, a povijest njihova djelovanja u toj važnoj ustanovi predstavila je s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica Družbe.




Rekla je da su sestre najprije vodile kućanstvo u Biskupskom bogoslovnom sjemeništu u Senju od 1933. do 1940. godine, kada je ono zatvoreno. Odmah nakon otvorenja Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci s Visokom teološkom školom, 15. listopada 1947., na poziv biskupa Viktora Burića, sestre su počele voditi cjelokupno kućanstvo te ustanove i vodile su ga do 2012., a djelomično i do rujna 2016. godine. Od 1966. do 2011. radile su i u tajništvu Visoke teološke škole i Teologije u Rijeci te su prve uređivale sjemenišnu knjižnicu. Također su na molbu dr. Ivana Devčića, rektora Bogoslovnog sjemeništa, u srpnju 1988. preuzele skrb i brigu za bolesne i starije svećenike u Svećeničkom domu u Rijeci.


U Sjemeništu je redovito radilo šest do osam sestara, a brojne su sestre i kandidatice Družbe dolazile povremeno pomagati kad su to potrebe zahtijevale. Većina sestara Družbe služila je u riječkom Sjemeništu, ukupno njih 65, od kojih se 20 preselilo u vječnost, uz ostalo je sažela s. Mlakić.