Unutarstranački izbori koji se održavaju u SDP-u bit će veliki test za aktualno stranačko vodstvo koje predvodi Peđa Grbin nakon raskola koji je rezultirao s dva saborska kluba, a jedan od najzahtjevnijih zadataka na tom testu bit će izbori za prvog čovjeka stranke u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji.

Za predsjednika riječkog SDP-a kandidirali su se aktualni predsjednik i riječki gradonačelnik Marko Filipović te bivši gradski vijećnik Aleksandar Bulog, dok će se za nasljednika Zlatka Komadine za mjesto predsjednika primorsko-goranskoga SDP-a boriti Vojko Braut i Ivica Lukanović.

Do prije nekoliko godina unutarstranački izbori bili su formalnost, jer nije bilo nikakve šanse da se ugroze pobjede Vojka Obersnela i Zlatka Komadine, a naročito Komadine.

Obersnel se povukao s mjesta predsjednika riječkoga SDP-a prije nekoliko godina, a ovaj put je i Komadina rekao dosta, pa će riječki i primorsko-goranski SDP ući u postobersnelovsko i postkomadinino vrijeme.

No, ono što će opterećivati i jednu i drugu stranačku organizaciju su narušeni unutarstranački odnosi koji su jako loši, a oni se odražavaju i na stanje na terenu, posebice u Primorsko-goranskoj županiji nakon što su iz članstva izbrisani saborski zastupnici Sanja Udović i Erik Fabijanić.

S takvim odlukama eksplicitno se nije složio Vojko Braut, a implicitno takvu isključivu politiku nije podržao ni Marko Filipović.

Nepoticajna atmosfera

No, činjenica je da problemi ni u riječkom, ni u primorsko-goranskom SDP-u nisu implodirali i za sada se nezadovoljstvo uspijeva zadržati iza stranačkih vrata na Korzu 6.

Jedan od razloga svakako je kakav-takav uspjeh na lokalnim izborima na kojima su Filipović i Komadina u drugom krugu osvojili izvršnu vlast, a obojica su izgubila većinu u predstavničkim tijelima.

Zahvaljujući tom rezultatu mogli su odahnuti i na Ibleru. No, atmosfera u kojoj se održavaju unutarstranački izbori sve je samo ne poticajna.

Kad je riječ o riječkome SDP-u, vrlo je vjerojatno da bi pobjedu mogao odnijeti Marko Filipović, jer riječki SDP bliži je Grbinu od primorsko-goranskoga SDP-a, pa je teško očekivati promjenu stranačke kadrovske paradigme.

Valja čestitati Bulogu što je istaknuo kandidaturu i na taj način pokazao da mu je stalo do toga da budući predsjednik ima legitimitet koji bi sigurno bio manji da je u izbornu utakmicu ušao samo jedan kandidat.

Filipović i Bulog su jako blizu jedan drugome po mnogočemu, zajedno su surađivali i u gradskom parlamentu, dok je Filipović bio zamjenik gradonačelnika, a Bulog gradski vijećnik.

Jedan od motiva za kandidaturu Aleksandra Buloga je argument da je teško kvalitetno obavljati gradonačelnički posao i voditi riječki ogranak stranke.

Nije da to ne stoji, ali teško da će nakon svih mandata Vojka Obersnela previše članova uzeti Filipoviću za zlo obnašanje obiju funkcija.

Kad smo ga već nekoliko puta spomenuli, valja navesti i da se Vojko Obersnel kandidirao za mjesto potpredsjednika riječkoga ogranka, a protukandidati su mu zamjenica gradonačelnika Sandra Krpan i gradski vijećnik Duško Milovanović.

Budući da SDP pazi na kvote, Krpan će sigurno biti izabrana, a drugi potpredsjednik bit će ili Obersnel ili Milovanović.

Dva različita koncepta

Puno zanimljivija bitka vodit će se za mjesto predsjednika primorsko-goranskog SDP-a. Vojko Braut istaknuo je kandidaturu uz podršku Zlatka Komadine, a to bi sve donedavno značilo da će sigurno pobijediti.

Ovaj put ne mora biti tako jer mu je protukandidat Ivica Lukanović, čovjek koji je izvojevao brojne pobjede na lokalnoj razini, a iako to nije ni u jednom trenutku eksplicitno navedeno, on predstavlja onu stranačku struju koja je bliža Peđi Grbinu.

Primorsko-goranski ogranak SDP-a bio je gotovo pa jednoglasno za Komadinine politike i odluke nekadašnjeg predsjednika nitko nije dovodio u pitanje.

Ni onda kad su se slagale izborne liste na zadnjim parlamentarnim izborima, kad je odlučeno da Grbin završi na zadnjem mjestu izborne liste u 8. izbornoj jedinici.

Grbin je u Sabor ušao zahvaljujući preferencijalnim glasovima. Ali, nisu Vojko Obersnel i Željko Jovanović.

Teško je pretpostaviti kakav je odnos članstva prema tom pitanju, kao i što članovi primorsko-goranskog SDP-a misle o čistkama koje provodi Iblerov trg.

To će sigurno biti najvažnije pitanje na osnovi kojeg će se postavljati SDP-ovi glasači kada budu odlučivali tko će voditi primorsko-goranski SDP, Braut ili Lukanović.

Lukanović je u svom obraćanju pojasnio da članice i članovi SDP-a imaju pred sobom suprotstavljena dva vrlo različita koncepta – jedan donosi politiku kontinuiteta, a drugi politiku promjene.

On je mišljenja da je SDP-ovcima potrebna sustavna i temeljita promjena.

Hoće li doći do promjene, ili će se članstvo odlučiti za politiku kontinuiteta koju je zacrtao Komadina, pokazat će rezultati izbora.

I to jednih od najvažnijih unutarstranačkih izbora koji se održavaju u nikad lošijoj atmosferi.

Dan D i za Grbina

U trenutku dok se po zadnjem istraživanju javnosti SDP bori s rejtingom od oko 13 posto, SDP danas održava unutarstranačke lokalne izbore na svim razinama.

To je statutarna obaveza, da se u roku od šest mjeseci od lokalnih izbora u Hrvatskoj održe i stranački izbori, i to znači da će sve općinske, gradske i županijske organizacije SDP-a u Hrvatskoj, uključujući i Zagreb i Rijeku, dobiti nove predsjednike i ostala tijela.

Na neki način to je dan D i za predsjednika Peđu Grbina jer će se na ovim izborima mjeriti i podrška njemu, odnosno njegovim kandidatima na terenu.

No, problem je SDP-a što je nakon raspuštanja niza organizacija te isključivanja na tisuće ljudi na terenu od Zagreba, preko Bjelovara do Slavonskog Broda itd., zapravo ostao na malobrojnom i nemotiviranom članstvu.

Tako postoji niz sredina gdje se jednostavno nitko nije kandidirao, posebno u Slavoniji, a ako je kandidata za predsjednike i bilo, nije bilo dovoljno zainteresiranih za gradske i općinske odbore, pa će u nizu mjesta te funkcije jednostavno ostati prazne. Time će se de facto morati konstatirati da je stranka na takvim mjestima – umrla.

Druga su krajnost mjesta gdje je kandidata i previše, pa traje ogorčena bitka za prevlast.

To je svakako Zagreb, gdje je kandidata sedam, a među njima su najozbiljniji Viktor Gotovac, Darko Liović, Matej Mišić i Danica Juričić-Spasović.

Izbori u Zagrebu održavaju se uz međusobne optužbe oko organiziranja samih izbora, održavanja sučeljavanja, pristupa stranačkim prostorijama itd., a većina kandidata zapravo se fokusirala na borbu protiv Gotovca, profesora radnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je optužen da je vodio Bandićevo gradsko Etičko povjerenstvo, ali koji ima potporu Iblera.

Problemi su i u Splitu, gdje je prije dva dana 80 članova napustilo stranku, dok je predsjednik županijske organizacije Ranko Ostojić dao ostavku zbog sporenja oko plaćanja članarine njegova protukandidata za županijsku organizaciju Nikše Peronje.

Ipak, Ostojić se ponovo natječe pa je i ondje napetost u stranci velika. U slučaju da izgubi, sigurno je da bi Split mogao ostati bez još dijela članstva.

SDP je zadnjih mjeseci doživio raskol u klubu zastupnika u Saboru, gdje je u novi Klub socijaldemokrata prešlo 18 od 32 SDP-ova zastupnika, i svi oni čekaju ishod današnjih izbora u stranci da bi vidjeli ima li smisla pričekati vraćanje u okrilje SDP-a, ukoliko kandidati Peđe Grbina dožive loše rezultate, ili pak osnivati novu stranku uz dio članstva koji će sigurno dalje napuštati SDP ako Grbin ostane sa svojim ljudima na čelu SDP-a.