RIJEKA – Solidna posjećenost razgovora o Nacrtu prijedloga Odluke o davanju na korištenje prostora kulture u vlasništvu Grada Rijeke pokazala je da je ova tema prepoznata kao važna za riječku kulturu. Bilo bi još i bolje da se tražio stolac više u RiHubu i da su prilozi raspravi bili još divergentniji, pa da se pokazana volja Grada Rijeke i njezina Odjela za kulturu za slušanjem korisnika još sadržajnije iskoristila, no valja reći da je sve skupa moglo biti i puno netransparentnije i lošije.

Rasprava je često izlazila izvan okvira same Odluke, koja će vjerojatno na izglasavanje na sljedeću sjednicu Gradskog vijeća Grada Rijeke krajem ovog mjeseca, no i to je ukazalo na neke od standardnih problema korisnika prostora kulture u Rijeci.

Natječaj za upravljanje

Što se same Odluke tiče, kako su to na početku rekli kulturni pročelnik Ivan Šarar i ravnateljica Direkcije programa Helena Semion Tatić, nju je uvelike »pogurala« činjenica donošenja Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, koji je stupio na snagu 26. srpnja 2022. godine, i koji po njima lijepo definira mogućnosti da se prostori kulture izuzmu iz uobičajene sfere poslovne ekonomičnosti. Kako je Šarar rekao, Zakon omogućuje da Grad Rijeka može raspolagati svojim prostorima za kulturu i inzistirati samo na kriterijima izvrsnosti po pitanju njihove dodjele na upravljanje, a ne da taj aspekt kontrolira tržište.

Prije svega, a dijelu korisnika to nije odmah bilo jasno, natječaj koji će uslijediti nakon donošenja Odluke na Gradskom vijeću, bit će za upravljanje, a ne za korištenje prostora. Za one koji bi da su ti prostori i poimence navedeni u Odluci, Šarar je objasnio da su Odluku namjerno ostavili u tom smislu otvorenom, zato da mogu nesmetano uključivati i eventualne nove prostore, jer bi u suprotnom to sve moralo prolaziti Gradsko vijeće.

Sam nacrt Odluke već je prošao proceduru Savjetovanja zainteresirane javnosti od 15. lipnja do 15. srpnja 2022. i od dostavljenih primjedbi većina nije usvojena, no neke jesu te je Odluka u tom smislu dijelom i rezultat te demokratske procedure. U Odjelu za kulturu najavili su i da će Izvješće o provedenom Savjetovanju s javnošću biti objavljeno na njihovim internetskim stranicama, a da su ovim razgovorom željeli omogućiti i dodatno usmeno obrazloženje Odluke.

Dugoročnije planiranje

Marin Lukanović je imao dobru primjedbu da bi bilo dobro da svi prostori idu u isto vrijeme na natječaj, tako da se zainteresirani mogu prijaviti i na više mjesta, pa kalkulirati. Kako je i sama Semion Tatić primijetila, korisnike su najviše zanimali prostori Filodrammatice i Palacha, no oni, ponavljamo, sami po sebi nisu obuhvaćeni Odlukom. Ipak, javnost je mogla saznati da se plan o davanju tih prostora na upravljanje nezavisnoj sceni u Rijeci neće u suštini mijenjati. Iako se u proteklom periodu pokazalo da SU Molekula, koji je tim prostorima upravljao, često nije imao kapacitet potreban za tako zahtjevan posao, od toga koncepta neće se odustati, no Šarar je i javno priznao da postoji mogućnost da će Grad morati dijelom u svemu tome participirati, možda čak i zapošljavanjem osobe ili osoba koje će u nekim segmentima pomagani potkapacitiranim udrugama u upravljanju. No to će sve pokazati tek rezultati natječaja.

Standardni problemi

Odluka inače omogućuje da se prostori dadu i do 10 godina na korištenje, što će omogućiti bolje i dugoročnije planiranje, a povjerenstvo koje će procjenjivati pristigle prijave bit će sastavljeno od pet ljudi. Jedan član bit će iz Odjela za kulturu, dva člana bit će s izvaninstitucionalne scene, a dva će biti dosadašnji članovi kulturnih vijeća. To će povjerenstvo odlučivati za sve prostore. Zakon pritom omogućuje i da gradonačelnik može direktno dodjeljivati prostore ako se za tim pokaže potreba. Jednako tako, svaki prostor može biti i posebno specificiran, u smislu plaćanja ili neplaćanja režija, najma i slično.

Rasprava je ukazala i na neke od standardnih problema, ponajviše u Filodrammatici, a onda i u Palachu, iako je Palach specifičan i zbog svog komercijalnog dijela, zbog čega će trebati dodatno promisliti načine uklapanja trećih strana. No čini se da već sada postoji plan da upravitelj može iznajmiti taj prostor toj eventualnoj trećoj strani, bez uplitanja Grada. Petru Corvu je zanimalo hoće li biti jasniji kriteriji koji će omogućiti da se Filodrammaticom upravlja na način da u njoj ne bude »miš-maš« svega, kako je rekla. Na to je pročelnik odgovorio da zbog zahtjeva za raznolikošću, a i činjenice da Odjel ili Grad ne žele upravljati prostorom, zbog čega ga i daju na upravljanje drugima, ne može se potpuno izbjeći »mišmašizacija« kulture. No čini se da bi tu stvar trebao pobliže odrediti, zasad tek neformalno izrečen, plan da upravitelj predlaže cca 60 posto programa, a da onda preostalih 40 posto odrađuju korisnici koji nisu obuhvaćeni rečenim planom.