Problem debljine u Hrvatskoj na visokoj je razini. Jedno od troje djece ima višak kilograma, a u Europi je to jedno dijete na njih četvero, dok u odrasloj populaciji imamo 60 posto stanovništva s prekomjernom tjelesnom težinom i debelo smo iznad prosjeka EU – istaknula je voditeljica Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Sanja Musić Milanović na panel raspravi ”Pokreni se”, sportsko-edukativnog projekta ”Aktivna Hrvatska”, koja je održana na Rektoratu Sveučilišta u Rijeci.

Viša politička razina

Dodajući da je bit u promjeni sustava istaknula je da je debljina multisektorski problem koji zahtjeva višu političku razinu.

– Ako znamo da je debljina rezultat okolišnih čimbenika onda se tu mora uključiti većina resora, a vrlo je važna uloga i Ministarstva financija koje treba prepoznati da se radi o jednom ekonomskom problemu i početi ulagati u prevenciju.

Čak 12,8 posto zdravstvenog budžeta trošimo na liječenje šećerne bolesti tipa 2 i njezinih komplikacija, a 85 posto ljudi bi samo regulacijom tjelesne mase moglo ne prijeći u dijabetes. Postavlja se pitanje zašto se ne ulaže u prevenciju, upozorila je Musić Milanović.

Ozbiljan ekonomski problem

Za zdravstvene i nezdravstvene troškove vezane uz rješavanje pitanja debljine Hrvatska je 2019. godine potrošila 2,7 posto BDP-a, odnosno 1,71 milijardu eura, a ako se to ne zaustavi 2060. godine trošit će se 5,78 milijardi eura.

– To je ekonomski ozbiljan teret i ako krenemo ulagati u preventivu imat ćemo domino efekt. Riješit će se problem prekomjerne mase i debljine ili ga malo zaustavimo posljedično rješavamo čitav niz kroničnih nezaraznih bolesti i smanjujemo ekonomski teret.

Ako ne zaustavimo problem možemo očekivati da će djeca koja se rode 2050. godine živjeti tri i pol godine kraće od djece koja su se rodila 2020. godine, istaknula je Musić Milanović.

Mediteranska prehrana nestala na Mediteranu

Na sve veću pojavnost prekomjerne tjelesne mase u dječjoj dobi upozorila je i predsjednica Hrvatskog saveza nutricionista Karmen Matković Melki istaknuvši da to treba prevenirati te da je mediteranska prehrana na Mediteranu nestala.

– Najmediterenskije jedu Skandinavci. Djeca na Mediteranu očito ne jedu mediteranski, a razlog su globalni trendovi. Dogodila se nagla tranzicija u kontekstu ponude hrane kojom smo okruženi u odnosu na tradiciju koju smo imali.

S promjenama treba krenuti od obitelji, jer djeca slijede primjere svojih roditelja. Alarmantno je da trećina populacije ima prekomjernu tjelesnu masu, a sva istraživanja pokazuju rizik ostajanja u prekomjernoj tjelesnoj masi i u odrasloj dobi.

Djeca zapravo neće izrasti i neće se “otopiti”, kako znamo kolokvijalno reći. To najčešće nije točno. Ta djeca će imati problema s tjelesnom masom i u odrasloj dobi, a posljedično će “vući” i niz drugih komplikacija kroničnih nezaraznih bolesti.

Roditelji bi trebali početi pripremati hranu kod kuće, a ne dati djetetu pet eura da si kupi marendu. Nema šanse da pripremljeni obrok kod kuće bude lošiji od onoga koji će dijete kupiti na putu do škole. Nije stvar ni novca ni vremena, nego volje i ljubavi, naglasila je Matković Melki.

Hrvati – pretila nacija

Iznoseći mišljenje da je tužno čuti kako su Hrvati pretila nacija sportska psihologinja Renata Barić kazala je da je pretilost danas epidemija koja je zdravstveni problem te djeluje negativno i na tjelesno i na mentalno zdravlje.

– Uz pretilost često se javlja i stigma debljine, negativno ponašanje prema pretilim osobama koje znaju biti i diskriminirane, a to ostavlja posljedice na sva životna područja, navela je Barić.

Trener Riječkog sportskog saveza, Toma Jelušić, istaknuo je da interes za bavljenje sportom opada u srednjoškolskoj dobi, kao i s prelaskom na fakultet te da se na tome mora raditi, dok je dekan Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Mario Baić, naglasio da za tjelesnu aktivnost nisu bitni samo kineziolozi, već intersektorski pristup.

– Ima puno toga što i lokalne zajednice mogu napraviti da se građani više kreću, od šetnica pa do sigurnih koridora za vožnju bicikala. Sve to potiče na aktivnost.

Svi su sve više svjesni važnosti tjelesnog kretanja, a to je prepoznao i sustav odgoja i obrazovanja uvodeći projekt cjelodnevne nastave u sklopu kojeg u školama s djecom već od prvog razreda rade kineziolozi.

Čini mi se da smo na dobrom putu, ali u rješavanje problema treba se uključiti cijela zajednica, zaključio je Baić.