Predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije Dinko Tamarut podsjetio je da je u rujnu 2005. godine odlučeno da se u Republici Hrvatskoj 25. rujna obilježava kao spomendan značajan za očuvanje jedinstvenosti hrvatskog teritorija.

– To je Dan donošenja Odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka s maticom zemljom Hrvatskom. Toga je datuma 1943. godine u Pazinu održan sabor istarskih narodnih predstavnika koji su pozdravili izjavu Narodnooslobodilačkog odbora za Istru od 13. rujna 1943. godine o priključenju Istre matici zemlji te Odluku ZAVNOH-a od 20. rujna 1943. godine.

Pazinska odluka o pripojenju Istre Hrvatskoj objavljena je narodu Istre proglasom 26. rujna 1943. godine. Riječ je o iznimnoj povijesnoj povelji koja označava prekretnicu u povijesti Istre, Rijeke, Zadra i otoka, a ZAVNOH ju je na drugom zasjedanju u Plaškom u listopadu 1943. godine proglasio valjanom državnopravnom ispravom, naveo je Tamarut.

On je naglasio da je riječ o povijesnim činjenicama i da zato antifašiste najviše boli virus revizionizma i mržnje u hrvatskom društvu.

Nisu uspjeli

– Protiv toga se moramo zajedno boriti kako bismo sačuvali tekovine antifašizma i odali poštovanje svim žrtvama, kazao je Tamarut.

Profesor na Pravnom fakultetu u Rijeci Željko Bartulović ocijenio je da su danas ta pitanja prijeporna, a trebala bi biti najmanje prijeporna.

– Rujanske odluke ZAVNOH-a koje je kasnije potvrdio AVNOJ su političke odluke i početak diplomatske borbe za ove krajeve. U prihvaćanju odluke ZAVNOH-a od 20. rujna 1943. godine sudjelovali su i predstavnici HSS-a.

Desne struje se pozivaju na neke druge činjenice. I NDH je nakon kapitulacije Italije proglasio priključenje krajeva koji su predani Italiji, a Ante Pavelić je išao i dalje, osnovavši Veliku župu Rašu. No, nije uspio ostvariti vlast na tom prostoru.

Hitler je vidio da Pavelić nema vojnu moć i formirao je njemačku vojnu upravu. Italija je nakon kapitulacije mislila prijeći na stranu saveznika, ali nisu imali ni oni snage ostvariti vlast na ovim prostorima, kao što su to napravili u Prvom svjetskom ratu.

Cijelu priču zaključio je vojni uspjeh antifašističkog pokreta i vojna pobjeda 4. armije, a borba je završena 1947. godine Pariškom mirovnom konferencijom kada su utvrđene nove granice. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1991. godine, Italija je pokušala ne priznati neke ugovore, ali je na kraju odustala i priznala Hrvatsku.

Temeljni konsenzus

I prvi predsjednik Franjo Tuđman isticao je značaj antifašizma kada je riječ o današnjim hrvatskim granicama, kazao je Bartulović. On se osvrnuo i na aktualna riječka događanja nakon što je postavljena instalacija crvene zvijezde na Riječki neboder.

– Istina je da je početkom 1990-ih Hrvatska napadnuta i da su oni koji su je napali nosili crvenu zvijezdu. Ali 18. svibnja 1992. godine druga strana je skinula zvijezdu jer je ona negirala ideju velike Srbije.

I njima je smetala. Zato bi ideja antifašizma sve nas u Hrvatskoj trebala povezivati, uz opravdane kritike negativnostima koje su se javljale nakon 1945. godine.

Oko temeljnih stvari trebao bi postojati konsenzus jer je u konačnici riječ o sudbini hrvatskog teritorija. Uvjeren sam da bi se svi hrvatski antifašisti, da su bili živi, uključili u obranu Hrvatske od agresije, ocijenio je Bartulović.