Sa svečanosti obilježavanja 25. godišnjice najmasovnije utrke u Hrvatskoj Homo si teć, slavlja sporta i rekreacije koje je i ove godine ispunilo riječke ulice tisućama trkača, upućen je prijedlog organizatorima da se ime Luciana Sušnja, najboljeg hrvatskog atletičara i jednog od najboljih riječkih sportaša svih vremena, koji je preminuo sredinom travnja u 76. godini života, veže uz ovu utrku.

“Vukao” ideju organizacije

– Luciano Sušanj od početka do danas, od prve utrke Homo si teć “vukao” je tu ideju organizacije ovog sportsko-humanitarnog događaja. Bez njega ova manifestacija, koja je postala dio riječkog identiteta, sigurno ne bi bila ovakva kakva je danas.

Kada se Novi list u jesen 1998. godine počeo pripremati za veliku obljetnicu, stotu godišnjicu postojanja, bio sam u ekipi koja je za tu prigodu pripremala šarolik program.

Jedna od zamisli bila je da Novi list pokrene akciju koja će obilježiti sljedeći milenij. Dogovorili smo se da to bude sportska manifestacija, a tadašnji urednik sportske redakcije Novog lista, danas nažalost pokojni Orlando Rivetti, predložio je da to bude utrka.

“Idemo trčati”, rekao je, a još jedan Novolistovac, također nažalost danas pokojni Vladimir Jugo, poznati čakavac, rekao je neka se utrka zove “Homo teć”.  Nešto nam je nedostajalo, pa nam je Koraljko Pasarić dodao “si” i tako je nastao naziv “Homo si teć”.

Krenuli smo s tom idejom prema Gradu Rijeci, gdje nismo tražili novce, nego logistiku. Tu je bio Luciano Sušanj koji je objeručke prihvatio ideju i krenuo s nama u njezinu realizaciju.

Priključio nam se Igor Načinović, a za humanitarnu notu dr. Marijan Padovan. Prva utrka održana je 18. prosinca 1998. godine i tako je nastala ova riječka priča koja traje sve do danas, rekao je jedan od inicijatora najpoznatije riječke utrke, Josip Buršić.

Prisjećanje na preminule

Dodao je kako je ova svečanost prigoda za prisjećanje na početke utrke Homo si teć, na sve koji su sudjelovali u njezinoj realizaciji od početaka do danas, a posebno spomen preminulim pojedincima koji su dali veliki doprinos u njezinoj realizaciji – Luciano Sušanj, Orlando Rivetti, Vladimir Jugo, Davor Katunar, Ivan Fabijan, Zdravko Ćiro Kovačić.

Svečanosti održanoj na Botelu Marina prisustvovao je i urednik Novog lista Boris Perović, kojemu je kao mladom novinaru početniku upravo prva utrka Homo si teć bio prvi značajniji posao u njegovoj novinarskoj karijeri.

“Izuzetno sam ponosan što sam upravo ja za svoju medijsku kuću izvještavao s tog sportskog događaja, sve zbog toga što je moj urednik Orlando Rivetti prepoznao da bih ja to mogao.

Sjećam se te večeri, utrka je počela u 19 sati, kada je rijeka trkača preplavila riječki Korzo. Među njima bili su brojni sportaši, nogometaši Rijeke, koji su se te sezone borili za naslov prvaka Hrvatske, vaterpolisti, rukometaši, odbojkaši, atletičari, boćari, pikadori. Ponosan sam da sam bio dio toga”, rekao je Perović.

Četiri mušketira

Ponos nije krio ni dr. Marijan Padovan, čiji je Odjel kirurgije KBC-a Rijeka dao veliki doprinos u prikupljanju humanitarnih sredstava, koja su prve dvije godine otišla upravo za nabavku medicinske opreme za UTZ srca.

Zahvalnost svima koji su pokrenuli ovu utrku, ali i onima koji su je nastavili organizirati proteklih četvrt stoljeća uputila je predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić Bukovac, koja je posebno pohvalila humanitarnu dimenziju utrke, istaknula neke novitete te rekla kako će nastaviti razvijati ideju koju su prije četvrt stoljeća pokrenula “četiri mušketira” – Josip Buršić, Marijan Padovan, Luciano Sušanj i Orlando Rivetti.