Mogu reći da je otkriće bila puka slučajnost, dolje je mulj, slaba vidljivost, ponekad tek desetak centimetara. Ja sam postupio po normalnom protokolu za takve situacije.

Kad nađeš nešto nepoznato, ne diraj, nego obavijesti one koji su zaduženi za takve stvari, govori ronilac koji je otkrio minu na dnu lučkog akvatorija.

Minula je opasnost za Rijeku, odnosno njezino najuže središte. Uklonjena je i uništena mina velike razorne moći što je, tko zna koliko godina, ležala na dnu luke, u njezinu putničkom dijelu, blizu obale, prostora kojim svakodnevno prolaze tisuće ljudi.

Puno je toga proteklih dana napisano i izrečeno o prijetnji što je pritajeno ležala na morskom dnu, nema potrebe ponavljati. Neki detalji javno su izneseni tek nekoliko sati nakon eksplozije koja se čula kilometrima daleko.

Njemačka mina iz Drugog svjetskog rata neutralizirana je u trećem desetljeću 21. stoljeća, gotovo 80 godina poslije njegova završetka.

Kako je moguće da je toliko vremena ležala neprimijećena u prometnom akvatoriju? Ovakva i slična pitanja često su postavljana proteklih dana. Od prijatelja ronilaca saznao sam ime njihova kolege koji je otkrio minu, bolje rečeno na nju naišao.

– Ne bih htio da se moje ime povlači po medijima, delal san svoje delo, rekao nam je u telefonskom kontaktu.

Ipak smo se dogovorili, njegovo ime nećemo objaviti, poštujemo privatnost. Navodimo tek da je profesionalni ronilac i ronilački instruktor. Priča je počela lani u lipnju prilikom pripreme vezova za tradicionalnu regatu Fiumanka.

Na dnu nešto neobično

– Moja tvrtka ima ugovor s Lučkom upravom, to radimo svake godine. Prije regate postavljamo muringe i bove, poslije ih uklanjamo.

Ronio sam, a asistirao mi je radnik Lučke uprave. U jednom trenutku primijetio sam na dnu nešto neobično, sumnjivo. Djelovalo je kao nekakav odbačeni bojler ili brodski kotao, moglo je biti nešto takvo.

Teško je u uvjetima slabe vidljivosti detaljno razlučivati što se nalazi na dnu. Preko toga je prelazio lanac od muringa, na njega smo vezivali bove. Na površini sam ispričao što sam vidio, uzeo fotografski aparat i vratio se slikati taj predmet.

Nalaznik je fotografije predao na pravo mjesto, u policiju. Pokazao ih je i Danijelu Frki, prijatelju iz ronilačkog kluba, velikom znalcu podmorja. On je odmah rekao o čemu bi se moglo raditi. Daljnje postupanje preuzela je policija.

– Mogu reći da je otkriće bila puka slučajnost, dolje je mulj, slaba vidljivost, ponekad tek desetak centimetara. Lanac nije davno postavljen, on je strugao po toj mini.

Znam, netko će reći što se dosad čekalo, kako mina nije ranije otkrivena, zašto nije odmah uklonjena? Kompleksno je sve to, ambijent, uvjeti u podmorju, postupak uklanjanja.

Ja sam postupio po normalnom protokolu za takve situacije. Kad nađeš nešto nepoznato, ne diraj, nego obavijesti one koji su zaduženi za takve stvari, zaključuje naš sugovornik.

Kad je krenula priča o »izmještanju i neutralizaciji brodske mine«, u javnosti se govorilo o protubrodskoj mini, »okrugloj s magnetskim rogovima«, što se s broda polaže u more.

Pomislio sam da se ta mina nalazila na njemačkom minopolagaču Kiebitz koji je potopljen u riječkoj luci prilikom savezničkog bombardiranja. Taj »zloglasni« Kiebitz koji je u Kvarneru položio više tisuća mina, danas je naš slavni »Galeb«.

Padobranska mina

O stvarnim dimenzijama mine javnost je informirana tek kada je sve bilo gotovo. Skoro 700 kilograma eksploziva. Možemo samo zamišljati kakva je snaga eksplozije, kakvu je opasnost predstavljala.

Još je dodano da količina njezina eksploziva ima ekvivalent 1.100 kilograma klasičnog eksploziva. Detalje nam je objasnio Danijel Frka iz Kraljevice.

A tko bi drugi? Vrsni znalac, dugogodišnji istraživač podmorja, poznavatelj avijacija i ratnih mornarica iz Drugog svjetskog rata. Autor više knjiga s tom tematikom.

– To je njemačka hidrostatsko-magnetna mina. Prema dostupnim podacima iz literature, padobranska mina tipa LMB opremljena je s više vrsta upaljača – vremenski, kontaktni, hidrostatski i magnetni.

Koristila se prvenstveno kao protubrodsko oružje za polaganje iz zraka na morske i vodene puteve, ali i kao izuzetno razorna kontaktna mina za uništavanje većih razmjera na kopnu. Zato poduzete mjere opreza nikako nisu bile bez potrebe.

Ukupno, mina ima šest vrsta, odnosno 12 upaljača. Između ostaloga, aktivira se i prilikom pokušaja demontiranja nekog od upaljača.

Na početku rata Nijemci su te mine masovno koristili prilikom bombardiranja Londona. Eksplodirale su prilikom dodira s krovom nekog objekta i rušile sve u krugu od 100 metara, a štetu su nanosile i na udaljenosti od kilometra i pol.

– Pitanje je kako je takva padobranska mina uopće dospjela u more usred riječke luke, jer Nijemci nisu nikada bombardirali Rijeku ili Sušak.

Možda je dospjela u more prilikom njemačkog napuštanja Rijeke 2.- 3. svibnja 1945. godine, kada su dignuli u zrak sve gatove i operativne obale? Tko zna?

Nemoguće je odgovoriti kada je i kako završila u riječkom podmorju, zaključuje Danijel Frka.

Prema njegovim riječima, mogao ju je donijeti i koji ribarski brod, koćar, opet, tko zna kad. Ta se mreža povlači po dnu, možda je pokupljena negdje u Kvarneru, na primjer, ispred Rapca, pa i dalje.

Povlačena je u mreži, pa kad su ribari shvatili da mrežu ne mogu podignuti, jednostavno su je odrezali. A kada? Sigurno ne u godinama poslije rata jer bi se tada aktivirala.

Eksploziju može izazvati i propeler, da ne govorimo o željeznom brodu. To se, očito, neće saznati.

Tko zna što sve još leži u mulju

Profesionalni ronilac Ferdinand Hitrec iz Rijeke, vlasnik Ronilačkog centra Marco Polo i član Intervencijske postrojbe Civilne zaštite, često roni u akvatoriju riječke luke.

U nedjeljnoj akciji nije sudjelovao, to su radili samo vrhunski policijski specijalci. Nakon pronalaska, minu je vidio. Govori nam da je posljednjih godina u luci pronađeno nekoliko bombi.

– Tko zna što sve leži na dnu luke, u mulju. Neće biti iznenađenje ako se još nešto otkrije, ističe Hitrec.

Nije bilo uginule ribe

Sablasno je izgledao akvatorij Riječkog zaljeva u subotu u večernjim satima. Ni jednog plovila, ni jednog svjetla. Ribarski brodovi plivaričari svijetlili su uz obalu Cresa, od Porozine prema jugu.

Ulove su u nedjelju iskrcavali uglavnom u Plominu. Većina se nije vratila ni u nedjelju uvečer, najbliži je bio brod Adria jedan u Velim vratima.

Kako se detonacija mine odrazila na ponašanje ribe i na ulove? Je li riba bila preplašena od snažne eksplozije, pitali smo Damira Uhača, vlasnika i zapovjednika.

– Ništa, sve je bilo normalno, kao da se ništa nije događalo. I ulovi su slabi, jednako prije i poslije eksplozije, samo sitna riba.

Na pitanje je li na površini bilo uginule ribe, odgovara da je sve bilo uobičajeno.

– Ni traga ničemu, rekao nam je Damir Uhač.