Rijeka – grad koji teče, grad čije je ime neraskidivo vezano uz vodu, smješten uz more, s Rječinom koja u njega utječe većini je stanovnika poznat po čestim i obilnim kišama. No sva ta voda s nebesa, u kombinaciji s kraškim podzemljem koje kišu skuplja s ogromnog područja, od Slovenije do Grobničkih Alpa, rezultira i velikim brojem vodotoka, većih i manjih izvora i potoka, od kojih su neki sezonalnog karaktera, a neki teku cijele godine, što prolaze kroz sam grad. Unatoč tome, većini su relativno nepoznati, jer su uglavnom kanalizirani, kroz cijevi ili nadsvođene sustave, pa su djelomično vidljivi tek na rijetkim lokacijama u gradu.

Mnoge od tih vodotoka današnje generacije Riječana imale su priliku vidjeti tek u zadnjih nekoliko godina i to na vrlo ograničenim područjima, u prvom redu zbog radova na golemom projektu Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka u sklopu kojega se grade stotine kilometara novog sustava kanalizacije, oborinske odvodnje i vodovoda. Tijekom radova na ovom projektu na vidjelo izlaze riječki potoci i izvori, inače skriveni duboko pod zemljom. Na vidjelo izlaze relativno kratko, jer ih se po polaganju novih cijevi ponovo »zatvara« u cijevi, no ovaj bi projekt, bude li volje, znanja i sredstava, ipak mogao promijeniti sudbinu davno natkrivenih riječkih vodotoka i postaviti preduvjete za njihovo ponovo »otkrivanje« riječkoj javnosti. Prvenstveno u smislu poboljšanja njihove higijenske ispravnosti, a time i prihvatljivosti kao dijela promišljanja budućeg urbanističkog i arhitektonskog razvoja grada.

»Biblija« riječkih vodotoka

Riječke izvore i vodotoke svojom je sjajnom knjigom istog imena, objavljenom prije četvrt stoljeća, detaljno opisao sada već pokojni Nikola Stražičić, ugledni riječki geograf i znanstvenik. Potoka i vodotoka opisanih u ovoj »bibliji« riječkih vodotoka previše je da bismo ih sve nabrojali, no ono što im je gotovo svima zajedničko, uz naravno izuzetak Rječine i Zvira je da su ili čitavim ili najvećim dijelom svoga toka nadsvođeni ili kanalizirani cijevima, a time i nevidljivi i mahom nepoznati, čak i stanovnicima Rijeke.

Foto S. Drechsler

Riječki vodotoci su danas mahom zatvoreni i kanalizirani, ali to nije slučaj samo s njima, ističe riječki arhitekt Vladi Bralić, autor arhitektonskog projekta perila na potoku Brajda, jedne od rijetkih lokacija, s kojim smo razgovarali o mogućnostima ponovog otkrivanja riječkih vodotoka. Bralić ističe kako je natkrivanje i kanaliziranje slučaj brojnih vodotoka i u drugim gradovima, primjerice u Zagrebu, gdje ih je također relativno velik broj, a mahom se s Medvednice spuštaju prema gradu i kroz njega.

– Kako se grad razvijao, tako su i oni sve više prolazili kroz grad. Čuven je potok Medveščak, koji je prolazio između Kaptola i Gradeca, a nad njegovim tokom danas prolazi Tkalčićeva ulica. Znamo da je nekad bila vrlo živopisna, jer su nekad nad njime postojali mostići, ali na kraju je bio iznimno zagađen i potencijalni izvor raznih bolesti te je na kraju kanaliziran, kaže riječki arhitekt.

Zagrebački su potoci, za razliku od riječkih, ipak dobrim dijelom vidljivi u svom gornjem toku, dok su riječki uglavnom vrlo kratki.

Foto Sergej Drechsler

– Riječki potoci za razliku od zagrebačkih, imaju karakteristiku da su im izvori smješteni relativno nisko iznad razine mora, dok su izvori zagrebačkih visoko, na Medvednici, pa su viši dijelovi tih potoka i danas vidljivi, za razliku od riječkih, ističe Bralić.

Najveći i najznačajniji riječki izvor Zvir, iz kojeg se dandanas veliki dio grada opskrbljuje pitkom vodom, tako je, objašnjava, smješten na svega pet metara nadmorske visine.

– Potok Brajda izvire na otprilike istoj nadmorskoj visini, s time da ne smijemo zaboraviti ni veliki broj izvora ispod razine mora, to su naše poznate vrulje, podmorski izvori slatke vode, kaže Bralić.

Vidljiviji i pristupačniji

Na naše pitanje mogu li se riječki vodotoci u većoj mjeri iskoristiti u budućem arhitektonskom i urbanističkom promišljanju grada, pogotovo njegovog središta te učiniti vidljivijima i pristupačnijima Riječanima i njihovim gostima, odgovara kako je to vjerojatno moguće.

Foto Sergej Drechsler

– Primjer je potok Brajda. On je iskorišten na način da je njegov vodotok sada na dva mjesta otvoren i vidljiv. Najprije je otvoren segment potoka na mjestu gdje se nalazi povijesno perilo, mjesto nekad namijenjeno javnoj higijeni i pranju rublja, do zapornice koja, kada je visoka voda, usmjerava njen tok prema rasteretnom kanalu koji ide dalje prema Krešimirovoj ulici. Drugi dio je otvoren kod zgrade Teatrina, gdje je protok vode nešto manji, ali je sada vidljiv građanima. Svakako bi, a to je stvar kulture u europskom urbanizmu, bilo dobro da se ti vodotoci uređuju, otvaraju, da se vidi voda i da joj građani mogu pristupiti, ističe Bralić.

Zanimalo nas je zbog čega su vodotoci u Rijeci u prvom redu bili »zatvoreni«, odnosno kanalizirani kroz cijevi i nadsvođene konstrukcije kojima danas mahom teku. Bralić kaže kako je razloga za to u Rijeci, kao i u drugim gradovima, bilo više.

– Prvo zbog čega su bili zatvoreni, a za to imamo niz primjera u Rijeci, da ne idemo dalje, su mjesta na kojima su se vodotoci križali s prometnim komunikacijama, odnosno ulicama i prometnim pravcima. Znači, ako cesta ide preko potoka, što je najlakše napraviti – nadsvoditi ga ili ga kanalizirati kroz cijevi. U starijim dijelovima grada ti svodovi se vide, primjerice kod izvođenja radova na infrastrukturi, kada se kopaju kanali. Riječ je ili o svodovima ili o ravnim pločama iznad potoka, ističe Bralić.

Drugi važan razlog zbog kojeg su potoci danas »nevidljivi« javnosti, tijekom povijesti razvoja i širenja grada, dodaje, bila je – higijena.

– Nažalost, na te vodotoke vrlo se često priključivala kanalizacija. To je u vrijeme kada su se takvi zahvati radili, bilo vrlo praktično, jer voda je odnosila sve u more, ali nije bilo higijenski i zdravstveno ispravno, pa su se takvi vodotoci masovno zatvarali kako bi se suzbila mogućnost širenja zaraza, kao i neugodni mirisi i prizori zagađenih vodotoka, kaže arhitekt.

Još jedan razlog za zatvaranje vodotoka bila je i izgradnja novih zgrada u Rijeci.

– Nakon cesta, iznad vodotoka su građene i zgrade. Ovih dana je, zbog radova u Adamićevoj ulici i na Jadranskom trgu, vidljiv dio korita potoka Andrejšćica, koji izvire ispod zgrade Talijanske gimnazije, a njegovo korito prolazi ne samo ispod ulice, nego i ispod današnjih upravnih zgrada Erste banke i Jadrolinije. Kao takav je, naravno, natkriven. Nešto dalje prema istoku je potok Žudinka koji je tekao od područja ispod Guvernerove palače, prolazi ispod Trga Republike Hrvatske i završava na obali u luci, kod zapadnog ruba Gata Karoline Riječke. Tamo je također bilo perilo, kod zgrade u kojoj je nekad bila trgovina Kraš, a danas je u njoj smješten restoran brze hrane. Do njega se dolazilo kamenim stubama, a zvalo se Mustacion, jer je voda na perilu izvirala iz usta glave muškarca s velikim brkovima. Zanimljivo je da je »glava« Mustaciona, iako perila odavno nema, i danas sačuvana te se nalazi u parku Mlaka, gdje je prenesena iz centra grada, te iz nje i danas povremeno, nakon kiša, izvire voda, kaže Bralić.

Foto Sergej Drechsler

Osjetljivi na zagađenje

Postojala je ideja da se Mustacion vrati blizu svoje izvorne pozicije, kada je, prije nekoliko desetljeća, bio raspisan natječaj za uređenje Korza i Trga Republike Hrvatske, a Bralić je zajedno s arhitektom Zdenkom Silom i kiparom Zvonimirom Kamenarom osmislio rješenje prema kojemu bi bila iskorištena za izgradnju fontane.

– Pri tom bi se koristio nagib terena da voda teče u smjeru Rive. To bi bila reminiscencija na potok koji je danas kanaliziran, i na tragu toga da se barem dio tih naših, riječkih vodotoka prezentiraju javnosti, kaže Bralić.

Veća »vidljivost« riječkih vodotoka, prema Bralićevom mišljenju, zahtijeva ozbiljan, studiozni pristup kojim bi se istražilo gdje bi takvi zahvati bili mogući, odnosno gdje se do prirodnih vodotoka može doći u postojećoj situaciji s odavno izgrađenim zgradama i prometnicama.

– Vodotoka je puno. Tu su Brajda, Škurinjski potok i brojni drugi. Brajda, primjerice, ima veliku izdašnost, riječ je o potoku koji ne presušuje, i po najvećim sušama u njemu uvijek postoji protok vode. Tu su i Beli Kamik, Andrejšćica i Lešnjak, jedan od najvećih riječkih potoka, koji izvire kod Svetog Vida, a utječe u Mrtvi kanal. Bio je vidljiv kad se gradila podzemna garaža na Klobučarićevom trgu, a tad je bio i dijelom preusmjeren, baš radi izgradnje garaže. Možda bi se dalo u nekim segmentima iskoristiti te potoke, a znam da to rade dosta u Zagrebu, gdje ipak imaju sreću da ne idu cijelim tijekom kroz grad, kaže Bralić.

U prilog »otkrivanju« riječkih potoka, smatra, ide i projekt Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka koji obuhvaća rekonstrukciju i izgradnju više stotina kilometara kanalizacijske i vodovodne mreže te sustava oborinske odvodnje, što bi trebalo značajno pridonijeti čistoći vode riječkih potoka i izvorišta.

– Nadamo se da će se situacija po tom pitanju značajno popraviti, izgradnjom novog kanalizacijskog sustava. No događa se da je odvodnja mnogih zgrada izravno spojena na te potoke ili u krško podzemlje, koje vrlo osjetljivo, budući da je baza kalcijev karbonat, stijena koja je kemijski podložna otapanju i stvaranju kompliciranih sistema kaverni, špilja, komora, prolaza, što stvara vrlo složenu mehaniku protoka voda kroz naše podzemlje. Teško je predvidjeti gdje će voda otjecati, ali ti su sustavi vrlo osjetljivi na zagađenje. Imamo ogromnu zonu iz koje se voda ocjeđuje, od slovenskog Snježnika, preko planinskog zaleđa Rijeke, no ispusti zgrada u samom gradu dobar dio tih izvora zagađuju. Čistoća vode u riječkim potocima jedan je od osnovnih preduvjeta za njihovu valorizaciju i otkrivanje javnosti, zaključuje Bralić.

Fekalna kanalizacija

O riječkim potocima razgovarali smo i s Davorom Grbeljom, rukovoditeljem službe odvodnje u Komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija od kojega smo pokušali saznati više o samim potocima, posebno onima u užem središtu grada, kao i o učincima projekta poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture na higijensku i estetsku ispravnost vodotoka.

– Nažalost, u te potoke se kroz povijest ispuštala fekalna kanalizacija, a neki se i danas koriste u tu svrhu, kao i za rasterećenje oborinskih kanala prilikom velikih kiša, kaže Grbelja, s kojim smo »pročešljali« najznačajnije potoke, na području središta grada, od nekadašnjeg Torpeda, do Mrtvog kanala.

– Na ulazu u nekadašnji Torpedo imamo potok Pod Jelšun, jedan od najizdašnijih, odnosno onih koji rijetko ili nikad ne presušuju. Taj je potok, baš kod ulaza u Torpedo dijelom i vidljiv. On ima nekoliko izvora koji utječu u jedan bazen, gdje je također bilo jedno od gradskih perila. On je stalno protočan, iako je relativno kratak, kaže Grbelja.

Zanimljiv je i potok Mlaka, čiji je izvor također relativno blizu mora, pa i on ima kratak tok, a izvire ispod Ulice Luki.

– Potok prolazi ispod Zvonimirove ulice i pruge. Za razliku od potoka Pod Jelšun nema stalni protok vode, ali kad su velike kiše protok je snažan, te se pod ulicom Luki zna stvoriti cijelo jezero, kaže Grbelja.

Idući je, gledajući od zapada prema istoku, potok Podpinjol koji počinje potokom Mlačica, a jedan je od rijetkih koji su dijelom vidljivi te izdašni uglavnom tijekom cijele godine.

– Taj potok ima i dodatne izvore ispod Krešimirove ulice, koji se spajaju s Mlačicom i voda dalje teče nadsvođenim dijelom, kroz lučko područje. Potok je dijelom otkriven i vidljiv na području parka na Mlaki, ističe Grbelja.

Foto Sergej Drechsler

Idući je Škurinjski potok koji je jedan od najdužih u gradu, jer mu se jedan krak proteže sve do naselja Tibljaši, dok drugi čini potok Brajda koji izvire na području od nekadašnje Viktorije te ispod kompleksa »Benčić«.

– Zanimljivo je da je ovaj duži krak sezonalan, odnosno presušuje ljeti, dok je kraći stalan, s konstantnim dotokom vode od raskrižja Manzonijeve i Viktora Cara Emina, gdje je uređeno perilo, kroz »Benčić«, gdje je odnedavno dijelom vidljiv, te dalje ispod Krešimirove ulice, do Budimpeštanskog pristaništa u riječkoj luci. Kod velikih kiša, ovaj potok ima izuzetno veliki protok vode koja zna izbiti i na površinu, odnosno na prometnice, kaže Grbelja.

Higijenski ispravniji

Malo dalje zapadno je potok Beli kamik koji također teče cijele godine, a izvire ispod zgrade studentskog restorana Index.

– I ulica se zove Beli kamik, a potok i ona su, koliko sam čitao, dobili naziv po još jednom perilu, gdje su nakadašnje žene na jednom velikom bijelom kamenu u potoku prale rublje, kaže Grbelja.

Još jedan potok koji ne presušuje je Andrejšćica, ili Roda, kao i također već spomenuta Žudinka na kojoj je bilo perilo Mustacion, a koja je imala i puno »zloglasniji« naziv.

– Taj se potok nazivao Cloaca, čiji se izvori nalaze ispod današnjih zgrada hotela Bonavia i Radio Rijeke. Sam naziv govori za što se koristio, tako da je nekad bio jako zagađen. S radovima koje izvodimo, to je zagađenje sve manje, ali dok ne budu u potpunosti završeni, još uvijek će biti zagađenja koje će izlaziti u more kod Gata Karoline Riječke, objašnjava Grbelja.

Na području do Mrtvog kanala ima još nekoliko manjih potoka, ali najznačajniji je Lešnjak, koji od katedrale svetog Vida teče do Mrtvog kanala, a riječ je o još jednom od potoka s cjelogodišnjim protokom vode.

– I na njega je, nažalost, spojen još dio fekalne kanalizacije zgrada uz tok potoka, ali s realizacijom projekta i to pomalo rješavamo, pa vjerujemo da će po završetku radova sanitarna ispravnost vode u njemu biti daleko bolja, kaže Grbelja.

– Jedan od zadataka i ciljeva cijelog projekta je da očistimo ovaj i ostale vodotoke od fekalne kanalizacije, a time i sačuvamo more od zagađenja. Problem je u tome što je dio starijih zgrada direktno spojen na potoke koji prolaze ispod ili pokraj njih. Moramo naći načina kako privoliti stanare i vlasnike prostora da se spoje na novu kanalizaciju, kao i kako to građevinski riješiti, jer neki od ispusta fekalne kanalizacije su samo ravno spušteni u potoke koji prolaze ispod zgrade. Zahtjevno je i zbog toga što su ti potoci davno nadsvođeni svodovima od cigle pa je riječ o vrlo delikatnom poslu spajanja odvoda na novu mrežu, kaže Grbelja, ipak dodajući kako će po završetku projekta potoci u središtu grada sigurno biti znatno higijenski ispravniji i vizualno prihvatljiviji nego do sad.

Poboljšanje usluge vodoopskrbe i odvodnje

Projekt Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture u Aglomeraciji Rijeka prvenstveno za cilj ima poboljšanje usluge vodoopskrbe i odvodnje, kako fekalne, tako i oborinske. Vrijedan je više od 300 milijuna eura, rezultirat će spajanjem gotovo svih kućanstava na području grada na mrežu odvodnje, ali ne treba zanemariti ni ovaj dio koji se tiče riječkih skrivenih vodotoka. Skriveni su iz brojnih razloga, od prometnih do urbanističkih i higijenskih, no s poboljšanjem higijenske ispravnosti svakako treba, kako je naglasio ahitekt Bralić, studiozno pristupiti ispitivanju mogućnosti njihove šire prezentacije i ponovog otkrivanja građanima i gradu koji bi u tom slučaju s još većim pravom nosio naziv Grada Koji Teče.