Posljednju ovogodišnju kartulinu, Festival Melodije Istre i Kvarnera ispisuje u rodnom gradu. U slučaju da to još netko ne zna, MIK se rodio 22. svibnja 1964. godine u jednom riječkom kinu. Kad je, prije 51 godinu Dunja Rajter, filmska, kazališna i televizijska zvijezda onog doba, u ulozi voditeljice festivala riječima »večeras dragi Riječani, prisustvujemo rođenju jedne nove zabavno-muzičke manifestacije«, otvorila »Rijeku 64«, nitko nije ni slutio da će ta glazbena manifestacija opstati više od pet desetljeća, a pritom i postati, te do današnjih dana ostati jedini hrvatski glazbeni putujući festival.

Baš kao i grad koji ga je iznjedrio i MIK je tvrdoglavo, uporno i žilavo biće. Primorci bi rekli »ne da straha na se, riva po svomu pa do kud doriva«. Rivaju skupa čuda let. U MIK-ovom rodilištu, kinu »Partizan« ili kinu »Teatro Fenice«, već odavno igra samo jedan film, ime mu je sjećanje, no ovaj tandem – MIK i matična mu luka – znaju da je film jedno, a stvarnost sasvim nešto drugo, pa svaki na svoj način, a opet zajedno, žive 21. stoljeće. 

  Nit koja povezuje

Istina, i MIK i rodni mu grad, podosta su sentimentalni. Baš pravi izdanci ovog kutka Mediterana, pa nikakvo čudo što je lani u lipnju, kad je MIK slavio 50. rođendan, HNK Ivana pl. Zajca bio dupkom pun i orošen suzama. Kad je mrak teatra »progovorio« – prolistajmo večeras zajedno spomenar između čijih se korica smjestilo 50 godina života jednog festivala i svih onih koji su ga činili takvim kakav je – posebnim, drugačijim i još uvijek jedinim glazbeni putujućim festivalom u Hrvatskoj. Uđimo u bajku sazdanu na temeljima tradicije, ljubavi za kraj o kojem i kojem pjeva, za zavičaj, njegov izričaj i njegov melos. Preslušajmo mikovu pjesmaricu s kojom ljudi s obje strane Učke, ali i sjevernojadranskih otoka već desetljećima žive i bolje, i gore dane, ostavljajući onima koji dolaze da u nju upisiju svoja sjećanja, svoje note…, zasuzile su mnoge oči. Ma što oči? I parter, i lože, i balkon, i pozornica. Prolomio se pljesak koji nije jenjavao gotovo tri sata. 

   Tom prigodom prvi čovjek grada, Vojko Obersnel kazao je – pol šekula, rekli bi naši ljudi. Jer retko ki festival dura toliko let, ma MIK se je sačuval aš je od judi nastal, aš su naši judi va njemu prepoznali ča je ča, svoje užanci, svoju jubav za domaću besedu, kanat i kraj. Rijeka je ponosna, a i ja sam, što je sve ove godine bila dijelom festivala, festivala koji piše jedan od najljepših dijelova riječke povijesti. MIK je postao kulturna institucija koja čuva i promiče istinske vrijednosti, a to su suradnja, bogatstvo raznolikosti i izričaja, te čuvanje i predstavljanje autohtonih vrijednosti kao što su naše ČA i naš toliko osebujan glazbeni izričaj. 

Pod gradskom urom

Karavana MIK-a na put, nekih godina duži, nekih kraći, kreće iz Rijeke. Svira i pjeva mnogim gradovima i općinama diljem otoka, Istre i Kvarnera, ali se nakon svake »svirke« vraća kući. Vraća Rijeci, u kojoj će, festivalska statistika kaže, 27. lipnja 2015. godine nastupiti 33. put. Finalna večer ovogodišnjeg Festivala Melodije Istre i Kvarnera ujedno će biti i 17. finalna riječka, čime grad na Rječini potvrđuje već odavno stečenu titulu grada u kojem je MIK najviše puta priredio svoje »grande finale«. 

   U MIK-ovoj pjesmarici nalazi se i najviše pjesama posvećenih Rijeci, a na upit što festival u ovolipanjskom izdanju donosi, Andrej Baša, direktor MIK-a kaže: 

   – Nakon lanjskog, jubilarnog 50. rođendana što su ga MIK i svi njegovi vjerni pratitelji intenzivno slavili punih jedanaest dana, ovogodišnje izdanje Festivala donosi sedam dana festivalskih događanja, također prepunih raznovrsnih glazbenih »delicija«. U konkurenciji Festivala naći će se dvadeset kompozicija, a izvodit će ih neki mikovskoj publici već dobrano znani interpreti, ali i mnoštvo mladih mikovskih snaga. Za titulu najboljeg mikovca ili mikovke 2015. godine borit će se 9 novih imena, 7 prošlogodišnjih izvođača, ali i 6 povratnika festivalu. Karavana MIK-a s više od sto mikovaca krenut će, kako to već desetljećima i čini, s riječke »Delte« 21. lipnja, da bi prvu festivalsku večer održala u Opatiji. Potom će na Dan antifašizma odmarati, a 23. lipnja pjevati u Umagu. Kastavci će u novih dvadeset mikovskih poslastica uživati 24. lipnja, a Krčani večer kasnije, kad će na novouređenom Školskom trgu MIK-ovci prirediti koncert. U petak, 26. lipnja festivalska se karavana vraća u »matičnu luku«, u Rijeku i te večeri pjeva u revijalnom tonu, a finalnu ili odlučujuću večer MIK priređuje »Pod gradskom urom«, u subotu 27. lipnja. 

   U očekivanju mikovskih noći, s naglaskom na dvije riječke, ovu posljednju Kartulinu z MIK-a, onu riječku, uz isto tako riječki pozdrav – ala boh i se – završit ćemo citirajući prvog čovjeka rodnog grada Festivala Melodije Istre i Kvarnera, Vojka Obersnela. A on reče: 

   – Često uspomene vežemo uz glazbu, pjesme uz čije su se taktove dogodile važne stvari u našim životima. MIK je dio Rijeke već više od pedeset godina i stoga vjerujem da dobar dio Riječana neko od svojih sjećanja proživljava baš uz zvuke pjesama s tog festivala. No, MIK je postao i kulturna institucija koja čuva i promiče autohtone vrijednosti ovog kraja – našu čakavštinu i osebujan glazbeni izričaj. To uspješno čini već više od pola stoljeća stoga vjerujem da će MIK našu baštinu i uspomene čuvati i stvarati u desetljećima koja slijede. I zato svim MIK-ovcima želim sretan put mikovskom karavanom koja će na kraju i ove godine stići na riječko Korzo. A na Korzu i u Rijeci, MIK je uvijek doma.