Kuća utočišta

Rijeka dobiva Vrt beskućnika: Kuća utočišta ima novi resocijalizacijski projekt za svoje korisnike

Mirjana Grce

Na parceli uz Kuću utočišta posadit će se vrt i urediti plastenik

Na parceli uz Kuću utočišta posadit će se vrt i urediti plastenik

U blizini svojega sjedišta, Kuća utočišta je u zakup od Grada Rijeke dobila parcelu na kojoj će niknuti višestruko koristan vrt s plastenikom. Prve dvije godine projekt će se financirati europskim sredstvima i ostvarivati u partnerstvu s riječkim Centrom za socijalnu skrb i karlovačkom Udrugom Milosrđe



Be-Vrt ili Vrt beskućnika novi je resocijalizacijski projekt riječke Kuće utočišta namijenjen korisnicima toga dnevnog centra, ljudima koji žive u velikom siromaštvu, nezaposlenima, u beskućništvu, socijalno isključenima, na marginama svega.


U blizini svojega sjedišta, Kuća utočišta je u zakup od Grada Rijeke dobila parcelu na kojoj će niknuti taj višestruko koristan vrt s plastenikom. Prve dvije godine projekt će se financirati sredstvima Europskog socijalnog fonda – Operativni program učinkoviti ljudski potencijali 2014.- 2020., Podrška socijalnom uključivanju i zapošljavanju marginaliziranih skupina – i ostvarivati u partnerstvu s riječkim Centrom za socijalnu skrb te karlovačkom Udrugom Milosrđe.


Nove mogućnosti


– Osmišljen je projekt kojemu je cilj povećati mogućnost za zapošljavanje, umanjiti rizik od socijalne isključenosti i siromaštva marginaliziranih skupina te jačanje stručnih znanja nezaposlenih osoba putem verificiranih programa osposobljavanja za voćara, povrćara, pčelara i proizvođača aromatičnog bilja.




Trajanje svakog pojedinog programa osposobljavanja je 30 dana, pri čemu će se u taj segment projekta uključiti 10 korisnika, zapravo i puno više njih po skupinama, jer u Kući utočišta dnevno radimo sa 70 osoba i svakome želimo dati priliku.


Projekt ima cilj i osnaživanje mekih i transverzalnih vještina nezaposlenih osoba, pripadnika marginaliziranih skupina, uz jačanje kapaciteta stručnjaka koji rade s nezaposlenima u svrhu unaprjeđenja usluga povezanih s pristupom tržištu rada i socijalnim uključivanjem.


U sklopu projekta provest će se edukacije koje su izuzetno tražene na tržištu rada, a ujedno su i jednostavne za usvajanje. Osobe koje se služe uslugama Kuće utočišta, naši korisnici koji to žele sudjelovat će od početka, već od raščišćavanja i oblikovanja parcele koju smo dobili u zakup.


Mogućnost uključiti se imaju svi koji imaju afiniteta za takav rad i koji osjećaju odgovornost da se uključe u naše djelovanje. A želju da na neki način doprinesu u djelovanju Kuće utočišta ima puno naših korisnika te se uključuju u različite poslove održavanja okućnice i prostora dnevnog centra.


No, ovim novim projektom postupno nam se otvaraju još dodatne mogućnosti, objasnila je s. Veronika Mila Popić, voditeljica Kuće utočišta, dnevnog centra za beskućnike i ostale marginalizirane osobe grada Rijeke koji djeluje pod okriljem Udruge Depaul Hrvatska.


Edukacija i povezivanje


Za sve koji se uključe u projekt bit će to veliko dobro, veliki iskorak iz isključenosti u suradnju, zajednicu i zajedništvo, iz nezaposlenosti u znanje i vještine, konačno u rad i moguće zapošljavanje. Korisnike će u projektu pratiti mentori Tanja Buneta i Marko Višić, koji je i sam imao iskustvo beskućništva.


– Mentori su važni jer kad god i gdje god oni sudjelovali u projektnim aktivnostima, osobe s kojima djelujemo nisu same. Cilj je i educirati te povezati korisnike, ali i nas s njima. Mi djelatnici time mijenjamo i sebe, i dobivamo mogućnost postajati bolji ljudi.


Povezivanje nas i naših korisnika je važno i za postizanje veće zapošljivosti osoba koje su na rubu društva, bez posla.


Oni koji su dugo u takvoj situaciji, u jednom trenutku izgube percepciju o svojim sposobnostima, o tome što mogu ili znaju, o svojim talentima, o samima sebi. Dobrobit ovog projekta je i u tome što su i rad i zajedništvo, istovremeno, postupno i ozdravljujući.


Zajedničkim djelovanjem, uz našu prisutnost i diskretnu pratnju, ponovo se otkriva ono dobro u čovjeku, svakom čovjeku. Naglasila bih da beskućništvo nije nečiji izbor, što ponekad možemo čuti. To mogu reći iz mojeg iskustva rada s osobama koje su upale u beskućništvo – to nije dio čovjekove biti, poručuje s. Popić.