Stanje u SDP-u nikako nije bilo dobro ni nakon izbora, a strasti se ne smiruju ni nakon izbora. Dapače, u toj stranci ključa kao u ekspres-loncu i pitanje je dana hoće li do eksplozije doći prije unutarstranačkih izbora koji bi se trebali održati u rujnu 2020. godine. ​Riječ je o sukobu dvije struja koji traje godinama, a u te dvije struje bi se mogle svrstati oni koji su podržavali Davora Bernardića i oni koji su bili protiv pa su zaradili stranačku marginalizaciju i sankcije.

​Rezultat je neuspjeh na parlamentarnim izborima, a posebno loš rezultat u 8. izbornoj jedinici i debakl u 7. izbornoj jedinici. U 8. izbornoj jedinici listu je nosio Erik Fabijanić, a u 7. izbornoj jedinici Zlatko Komadina, inače vršitelj dužnosti predsjednika stranke, da ne kažemo stečajni upravitelj SDP-a. O svemu što se događa u stranci rijetko tko želi pričati imenom i prezimenom, svi bi htjeli biti anonimni izvori, ali ne i gradski vijećnik SDP-a u riječkom Gradskom vijeću Aleksandar Bulog, koji kaže da jednostavno mora progovoriti o svemu. Prije svega radi sebe, ali i radi SDP-a koji je nokautiran, a vrlo brzo će lokalni izbori.

Ne zatvarati oči

Što vas motivira da javno upozorite na stanje u SDP-u i kakvo je ono po vašoj ocjeni?

– Smatram da svaki intelektualac, a pogotovo onaj koji se još aktivno bavi i politikom, treba javno upozoravati na sve negativne pojave u društvu, javno isticati svoje osobno mišljenje i na taj način pokušati u neku ruku i kreirati javno mnijenje, onu pozitivnu masu, koja bi mogla i trebala ispraviti loše pojave u samome društvu. Vrlo često sam govorio u javnosti o raznim problemima u našemu društvu. Teme su se vrlo često bazirale na moju struku, na probleme hrvatskog zdravstva, položaja radnika u zdravstvu kojem i sam pripadam, dugovima u zdravstvu, listama čekanja, odlazaka naših zdravstvenih radnika glavom bez obzira u inozemstvo i mnogim drugim temama koje zadaju svakodnevne probleme svima nama, a posebice bolesnima.

​Isto tako, kao dugogodišnji član SDP-a, smatram da trebam upozoriti na trenutno stanje u stranci, jer prepoznajem određene probleme i loše pojave koje jasno treba artikulirati ne samo na stranačkim tijelima, što sam već osobno i učinio, nego na isto jasno i glasno upozoriti široki krug ljudi, simpatizera i članova gradskog, županijskog pa ako hoćete i nacionalnog SDP-a koji zasigurno to i očekuju od nas koji smo na određenim stranačkim funkcijama.

Nama su članovi dali svoje povjerenje kroz određena stranačka biranja sukladno procedurama, birači na pojedinim izborima i naša je dužnost to njihovo povjerenje opravdati. SDP je velika politička organizacija u Hrvatskoj, u njoj postoji veliki broj vjernih simpatizera i iskrenih članova, puno se je puta našla u teškim političkim i društvenim problemima iz kojih se vrlo uspješno izvukla. Bez obzira u kakvim se problemima stranka upravo nalazi, a oni zasigurno postoje, vjerujem da će upravo ta unutarnja snaga naših članova i simpatizera uspješno izvući stranku na pravi put.

Taj put je neminovan ne samo za SDP, već i za društvo u cjelini jer se moramo nastaviti boriti za sva ona prava pojedinaca koja su u zadnje vrijeme u potpunosti devastirana. Samo istinski i zdravi SDP je garancija ovome društvu da će ono biti pravedno i da će se nastaviti voditi računa o »malome« čovjeku koji je već razumljivo počeo gubiti svaku nadu da se nešto može promijeniti u ovome društvu.

To najbolje pokazuje ovaj katastrofalno mali broj ljudi koji je izašao na izbore, što ukazuje na apatiju koja je zavladala u našem društvu u cjelini. Problemi današnjeg SDP-a poglavito se odnose na sadašnje vodstvo, predsjednik Davor Bernardić je smogao snage, odgovorno se ponio i pošteno napustio kormilo stranke, po mojem osobnom mišljenju najmanje isto trebaju napraviti svi u Predsjedništvu koji snose istu krivicu, a ne se ostati grebati za pojedine funkcije i praviti se da se ništa nije dogodilo. Dogodilo se kolegice i kolege, budite politički odgovorni i pošteni kako u svim svojim javnim nastupima i pozivate članstvo SDP-a i dajte neopozive ostavke na stranačke dužnosti.

Zašto je SDP, odnosno Restart koalicija, doživio neuspjeh na parlamentarnim izborima, a loš rezultat je ostvaren i u 8., a posebno 7. izbornoj jedinici?

– Prije svega na to treba gledati u puno širem kontekstu. Bez obzira o kojim je izborima riječ, način na koji se stranka vodi iz nacionalne središnjice, s Iblera, pretače se na lokalnu razinu i ima nemjerljiv utjecaj na biračko raspoloženje bez obzira koliko se vi na lokalnoj razini trudili. Svaki potez predsjednika stranke, u ovome slučaju Davora Bernardića koji je obnašao tu funkciju, svaka njegova izjava, gesta, poruke koje šalje široj javnosti, pozorno se u javnosti prate i stvara se mišljenje o cjelokupnom radu stranke na svim razinama.

To nije slučajno, jer je pozornost svih medija upravo usmjerena na najvišu razinu odlučivanja, a to su predsjednik stranke, Predsjedništvo i Glavni odbor. Na tim razinama se sve odlučivalo, donosile su se ključne odluke o načinu na koji će stranka izaći na parlamentarne izbore, stvarao se izborni program Restart koalicije i ono što je najvažnije, izabirala su se imena na listama te poredak istih koja bi trebala predstavljati SDP u najboljem mogućem svjetlu prema javnosti.

​Po mome osobnom mišljenju, a ono sam nedvosmisleno i jasno artikulirao i na stranačkim tijelima, kampanja je bila potpuni promašaj. Potpuna odsutnost bilo kakvih novih ideja, konkretnih vizija, političkih i društvenih poteza na bolje koje ovo društvo željno iščekuje. Program kojim se SDP predstavio javnosti, a posebno način na koji se predstavio, uvelike su bili razlog ovakvog političkog poraza na parlamentarnim izborima.

To nije krivnja samo SDP-a, nego i svih ostalih koalicijskih partnera koji su se okupili u Restart koaliciji. Ovo društvo je već umorno od stalnog prepucavanja ustaša i partizana, govorimo o modernom, digitalnom društvu koje traži konkretne mjere i poteze koji bi ovu zemlju približile razvijenim zemljama zapada u svim onim pozitivnim pomacima kao što su visoka tehnologija, ulaganja u znanost, siguran posao, dostupna stanogradnja pogotovo za mlade, moderan i učinkovit zdravstveni sustav, moderno školstvo u kojem je zadovoljan i učenik i učitelj.

Sve je to u potpunosti izostalo u spomenutoj kampanji SDP-a koja se upustila u prepucavanja i na neki način time otjerala svoje birače i simpatizere od birališta. A da o imenima i poretku na listama ne govorim. Pa pogledajte samo listu u VIII. izbornoj jedinici, tko je tu u prvih devet saborskih kandidata koliko je Restart koalicija realno i očekivala osvojiti predstavljao Rijeku?

Marginalizira li čelništvo SDP-a riječki SDP i zašto?

– Mislim da tu nije riječ o marginalizaciji, jer bi to prema najjačoj SDP-ovoj bazi u Hrvatskoj bilo ravno političkom samoubojstvu, nego prije odsustvu političkog sluha, ako hoćete i političkog znanja za specifične potrebe i novi, izmijenjeni način razmišljanja riječkih birača. Mene je u ovome izbornom ciklusu najviše negativno iznenadilo neznanje nekih riječkih i županijskih kolega koji su bili u najužem timu Davora Bernardića i pristali zajedno s njime biračima predstaviti ovakve izborne liste s potpunim anonimusima u širem političkom diskursu Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.

Rezultat toga načina razmišljanja i nažalost samog političkog djelovanja je jasno vidljiv svima. Debakl i u VII. i u VIII. izbornoj jedinici. Nikada manji broj mandata SDP nije osvojio u svojoj povijesti od uvođenja parlamentarne demokracije u Hrvatskoj.

​Politička (ne)prijateljstva

Kako komentirate listu u 8. izbornoj jedinici i je li ona rezultat kažnjavanja osoba koje nisu bespogovorno podržavale Davora Bernardića? Kakva je uloga u toj priči Zlatka Komadine i Erika Fabijanića?

– Uvijek je pošteno, pa i u politici, krenuti od samoga sebe i svoje odgovornosti. Gradska organizacija SDP-a je na svom zadnjem Gradskom odboru prije parlamentarnih izbora predložila 11 prepoznatljivih imena riječkoj javnosti koje je poslala na odlučivanje nacionalnom SDP-u, točnije Davoru Bernardiću i njegovom najužem timu, koji su od predloženih imena izabrali neka i predložili ih Glavnome odboru SDP-a koji je iste i prihvatilo.

Odmah ću jasno reći, niti jedan gradski vijećnik SDP-a Grada Rijeke u trenutnom sazivu, kao i ja osobno, iako su bili predloženi i izglasani od strane Gradske organizacije SDP-a, nisu završili na toj istoj listi. Mislim da je bilo politički apsolutno nekorektno, amaterski, usudim se reći i suludo, ne staviti na listu one lokalno prepoznatljive ljude koji se kroz Gradsko vijeće Grada Rijeke, razna tijela oko Gradskog vijeća u kojima godinama rade i djeluju, svakodnevno bore za Riječanke i Riječane u cilju podizanja kvalitete njihova života i svakodnevno komuniciraju s njima jer su im u konačnici susjedi, prijatelji, kolege na poslu, da dalje ne nabrajam.

A kada na toj istoj listi, dugogodišnjeg riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela i dugogodišnjeg saborskog zastupnika Željka Jovanovića vidite na sramotnom 10. i 13. mjestu, ne možete se oteti dojmu da je ovdje ipak bilo riječi i o političkom obračunu u režiji Zlatka Komadine i Erika Fabijanića, koji su iz samo sebi znanih razloga spomenute dugogodišnje kolege, SDP-ove »teškaše«, zajedno sa Davorom Bernardićem i članovima Glavnoga odbora SDP-a postavili na ona mjesta na listi da jedan drugome doslovno izbijaju glasove.

Sebe osobno su, zanimljivo, postavili za nositelje lista. Ovdje je riječ o još većoj političkoj odgovornosti, jer je jedan bio ne samo nositelj u 7. izbornoj jedinici, već i potpredsjednik SDP-a Hrvatske, a drugi nositelj liste u 8. izbornoj jedinici, glavni koordinator za istu i predsjednik Glavnoga odbora SDP-a, što je i danas. Tu je najviše profitirao kolega Peđa Grbin, koji je putem preferencijalnih glasova tako i ušao u Hrvatski sabor. Ovim putem mu i čestitam.

U SDP-u je opet došlo do sukoba unutar kluba saborskih zastupnika, kako to komentirate?

– U javnosti se već dulje vrijeme provlači sintagma o postojanju dva tabora unutar samoga SDP-a, o Bernardićevim i Milanovićevim »igračima«. Naravno da se kroz određeni broj godina zajedničkog djelovanja u politici razvijaju prijateljstva, ali se za funkcioniranje same stranke ta prijateljstva u trenucima odluka trebaju zatomiti i trezveno pristupiti biranju najboljih. Mislim da su to problemi koji već godinama muče ne samo SDP kao političku organizaciju, već i čitav niz drugih stranaka, pa onda stalno čitamo i slušamo o tzv. unutarstranačkim političkim obračunima.

To je breme koje nosi svaka stranka, i trebala bi se toga bremena što prije riješiti, jer je rezultat takvoga kadroviranja negativna politička selekcija i odabir loših kadrova. A stvar je jednostavna, treba postojati visoka doza političke i ako ćete javne, društvene odgovornosti koja jasno nalaže sljedeće – izgubio si izbore, doživio si najveći osobni i politički debakl, vrijeme je da svoje mjesto prepustiš boljem. Moraš dati neopozivu ostavku, pogotovo na visoke stranačke dužnosti, ukoliko ti je zaista stalo do SDP-a, a ne samo svoje daljnje političke egzistencije i fotelje.

U ruke mladima

Hoće li se stranka stabilizirati i što bi trebalo napraviti da se to dogodi?

– SDP je velika politička stranka i uopće ne sumnjam da će se vrlo brzo konsolidirati i stabilizirati. Dugo sam u SDP-u, prošao sam puno faza u političkom i društvenom životu stranke, od onih vremena kada je stranka trijumfirala pa do trenutaka kada nije sve tako bajno. Osobno mislim, a znam da dijelim mišljenje mnogih mojih stranačkih kolega, da je sazrelo vrijeme da se SDP pomladi i da se dogodi neophodna smjena generacija.

Uvijek se sjetim one misli da svijet ostaje na mladima, a opstaje na starima. Unutar SDP-a se razvilo mnogo već iskusnih pojedinaca koji su kadri pokrenuti ovo društvo prema boljem sutra. Te kolegice i kolege su se već dokazale na mnogim političkim i društvenim pitanjima, i vrijeme je da im se pruži prava prilika. Mlađa generacija, kojoj po mome mišljenju i sam pripadam, nije zadojena vječitim dnevno-političkim temama, dobro osluškuje, zna potrebe i probleme pogotovo mlađe generacije. Dobro poznavajući te probleme, zasigurno uz savjete starijih kolega, znat će uspješno iste i promptno riješiti.

Mislite li da je moguće da SDP izgubi Rijeku na lokalnim izborima?

– Kao dobar, dugogodišnji poznavatelj i direktni sudionik mnogih političkih pitanja i društvenih događanja u Gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, mislim da se to zasigurno neće dogoditi. Rijeka, inače moj rodni grad, uvijek je disala samostalno, onako »riječki« i nije dopuštala pametovanje niti jednoj političkoj opciji, bez obzira je li ona na nacionalnoj ili lokalnoj razini. Da, SDP je dugo na vlasti u Rijeci i PGŽ-u, puno se toga napravilo dobro kroz sve ove godine, napravilo se i nešto lošega, ali smatram da se Rijeka kao grad očuvala u onom najvažnijem građanskom smislu.

Više se nikome ne može prodati demagogija, ona više ne prolazi nigdje, mnoge stvari se moraju pokrenuti i definitivno ubrzati, pa se i ovdje nameće ona neophodna potreba za smjenom generacija. Novi, profilirani, neopterećeni na stručnoj i političkoj razini dokazani SDP-ovci moraju postati nova snaga mnogih društvenih, privrednih i političkih promjena koje ovo društvo u ova teška, neizvjesna i bremenita vremena očekuje. Rijeka se mora brže mijenjati i prilagođavati promjenama koje vrijeme sa sobom nosi, sa zadržavanjem svega dobroga i naprednoga što je vrijedno kroz prošlost sačuvala zajedno sa svojim ljudima.

Riječanke i Riječani su uvijek znali što i kako hoće, na nama političarima je da njihove želje prije svega saslušamo i učinimo sve kao bi se maksimalno približili njihovoj realizaciji. Politika treba postati alat osiguravanja napretka, prosperiteta i zadovoljstvo svakog pojedinca, ukoliko je kao mi u SDP-u gledamo kroz prizmu moderne socijaldemokracije koja se trudi uspostaviti društveno-ekonomski sustav temeljen na izravnoj demokraciji u politici i gospodarstvu te na demokratski planiranoj proizvodnji.

Može li riječki SDP postići konsenzus oko kandidata za gradonačelnika Rijeke koji bi trebao ući u utrku na lokalnim izborima?

– Riječki SDP je već pokrenuo unutarstranačke rasprave na svojim tijelima o budućem kandidatu za gradonačelnika Grada Rijeke na lokalnim izborima koji su ispred nas. Tko će to biti, javnost će na vrijeme saznati kada se, kao i uvijek do sada, budući gradonačelnik Grada Rijeke izglasa većinom glasova svih članova Gradskoga odbora SDP-a Rijeke. Kolega Vojko Obersnel je u više navrata naglasio da se više ne želi kandidirati, ali budite mirni, jer ukoliko to zaista i bude tako, riječki SDP ima itekako koga predložiti od svojih mlađih kandidata ili kandidatkinja.

Obersnelovi ožiljci imaju cijenu

Što mislite o Obersnelovom gubljenju živaca i urlanju na sjednici Gradskog vijeća?

– Odmah ću na početku reći, da se kao političar s dugogodišnjim stažom i gradonačelnik Grada Rijeke, grada koji nosi titulu Europske prijestolnice kulture, trebao suzdržati od toga. Prekaljeni i iskusni političari, kakav je Vojko Obersnel, se bez obzira koliko opravdana ili neopravdana provokacija bila s druge strane, moraju potruditi i ostati na svojoj razini i ne dopustiti prije svega samom sebi u bilo kojem trenutku spuštanje na niže razine pristojne komunikacije

. Osobno se uvijek nosim s tim provokacijama na način da se pitam tko to govori, a ne što to netko govori. Samo, politika bez žara i energije u raspravama postaje bezlična i dosadna, ne opravdavajući ovaj nemili incident, naprotiv.

Svaki, pa tako i politički posao nosi svoje ožiljke, nakon 20 godina vođenja grada i bavljenja visokom politikom mislim da kolega Vojko Obersnel ima već puno takvih ožiljaka koji neminovno imaju svoju cijenu.

Tko ima dokaze, ne smije o tome šutjeti

Kakav je vaš stav o projektu EPK, o policijskoj kaznenoj prijavi i o načinu na koji su se dijelili honorari za svečano otvorenje?

– EPK nije samo riječki projekt, njega je podržala i financijsku podršku osigurala Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

To je veliki međunarodni projekt, prepoznatljiv i vidljiv ne samo na području Rijeke i Hrvatske, Europske unije, nego i cijeloga svijeta. Nakon spektakularnog otvaranja samoga projekta, koji je pobudio mnoge pozitivne i neke negativne reakcije, ali u samoj kulturi najbitnije jesu reakcije, pristupilo se realizaciji istoga.

Grad Rijeka je prodisao punim plućima od mnoštva svakodnevnih događanja diljem grada, Riječanke i Riječani te mnogi gosti jednostavno takvu mobiliziranu Rijeku još nisu doživjeli. Mnogo prije samoga otvaranja pristupilo se izgradnji i rekonstrukciji kapitalnih projekata uređenja kompleksa zgrada koje će trajno ostati u službi Rijeke i Riječana kao Europske prijestolnice kulture, MB »Galeb« kao zaštićenog kulturnog dobra RH.

I na žalost, dogodila se korona, COVID-19, pandemija koja je promijenila cijeli svijet. Kao i uvijek, Riječanke i Riječani se nisu predali i nastavljaju s projektom kako najbolje znaju. Mnoga događanja se realiziraju sukladno svim protuepidemijskim mjerama u manjem obimu, i do kraja projekta će Rijeka zasigurno opravdati svoju laskavu titulu.

Što se tiče policijske kaznene prijave i načina dijeljenja honorara za otvaranje, nisam upućen u detalje, isključivo sam informiran putem medija. A kako sam na mnogim sjednicama Gradskoga vijeća Grada Rijeke kao gradski vijećnik javno i tražio, i ovim putem molim svakog onog koji ima bilo kakve dokaze i indicije na ovu temu da iste odmah prijavi svim nadležnim tijelima. Jer bilo kakvo skrivanje i ne iznošenje istih predstavlja isto tako kazneno djelo.

O pojedinim jeftinim pokušajima dobivanja dnevnopolitičkih poena na navedenu temu od pojedinih vijećnika i vijećnica na samoj sjednici Gradskoga vijeća ne želim trošiti vrijeme. Ako imaju bilo kakve dokaze, neka isto i prijave nadležnim tijelima, ako ne, neka se bave onim temama koje zasigurno više zanimaju naše građane.