Mate Uzinić / Foto: Mateo Levak
Bližnji nam je i poginuli navijač i njegova obitelj, ali i njegovi klupski prijatelji koji ipak zaslužuju naše sažaljenje i suosjećanje, rekao je Uzinić
povezane vijesti
Središnje misno slavlje blagdana Velike Gospe u Svetištu Majke Bože Trsatske u Marijinom je perivoju predvodio riječki nadbiskup metropolit Mate Uzinić.
Propovijed je posvetio Mariji kao primjeru života, istaknuvši posebno dvije poruke njezinog života – poruke o važnosti poniznosti i usmjerenosti prema onome što je bitno, a na kraju mise izrekao je posvetnu molitvu vjernika Riječke nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Tumačio je da Mariji nije bitno ono što ona čini i može činiti, nego ono što u njoj i po njoj čini Bog, da su joj bitni Bog i čovjek, i to čovjek koji treba pomoć i blizinu, tople riječi i zagrljaj.
– To svoje bitno, koje želi i nama staviti na srce, Marija je uklopila i u hvalospjev svoje duše koja veliča Gospodina i klikće Bogu jer je u njezinom životu i u svom odnosu prema njoj preokrenuo svjetski poredak, i ono bitno za svijet – umišljenost oholih, prijestolja silnih i bogatstvo bogatih – učinio bezvrijednim. I istovremeno ono nebitno za svijet – neznatnost, glad i odbačenost siromašnih i isključenih – uzdigao do nebeskih visina.
U Gospino bitno spada i uznesenje na nebo koje danas slavimo… Njezino uznesenje nije bitno samo za nju. Ono je bitno i za nas. Potpuno zajedništvo s Bogom koje je njezina sadašnjost, u nadi je naša budućnost, poručio je dodajući da Gospino bitno, da bi »moglo biti i nama bitno, mora postati naše bitno onaj sustav vrijednosti o kojemu ona govori i koji živi«.
Na tom tragu tumačio je da je »naš bližnji« svatko tko treba pomoć.
Spomenuo je mnoge: one koji još nisu rođeni, žene ugrožene nasiljem, susjed koji je upao u probleme, ili migrant koji se, u pokušaju da pronađe bolji život, zaustavio na našem kolodvoru, osobe s invaliditetom i njihove obitelji, mladi kojima trebaju pomoć i stipendija za završetak studija, mladi koji su zarobljeni ovisnošću.
– Iako možda navijamo za Rijeku ili neki drugi klub, a možda smo čak i pripadnici Armade ili neke druge navijačke skupine, bližnji su nam i Bad Blue Boys-i koji su zbog svoje vlastite nepromišljenosti i loših odluka koje su donijeli, kao i tragedije koja se dogodila smrću jednog navijača grčkog AEK-a završili u grčkim zatvorima i koje zato ne možemo jednostavno proglasiti huliganima perući ruke od njihove sudbine, kao što nam je bližnji i spomenuti poginuli navijač i njegova obitelj, ali i njegovi klupski prijatelji koji ipak zaslužuju naše sažaljenje i suosjećanje, a svima im je potrebna i naša molitva.
Najmanje što nam u svemu ovome treba je podjela na naše i njihove, na Grke i Hrvate, koja nikad i nikome nije donijela ništa dobra.
Bližnji nam je, drugim riječima, i onaj koji dijeli naše stavove, pripada istoj Crkvi, narodu, stranci, kao i onaj koji nije “naš”, koji drugačije misli, vjeruje, živi, analizirao je nadbiskup.
Rekao je da su nam dakako bližnji i članovi naših obitelji, ali i svi drugi, društvo u cjelini, da bismo svi trebali voditi računa o tome da je čovjek važniji od ekonomije, da je važan demografski oporavak našeg naroda o kojemu se, za razliku od ekonomskog oporavka, malo govori.
– Bližnji su i članovi Crkve kojoj pripadamo, počinjući za nas od naše riječke Crkve… Kao riječka Crkva prošli smo i prolazimo određenu krizu zato što su neki svećenici iznevjerili svoju svećeničku službu, a s čim smo otvoreno i u više navrata upoznali cjelokupnu javnost odgovarajući otvoreno i iskreno na sva pitanja koja su nam bila postavljena, ali ne možemo dozvoliti da se zbog zlodjela pojedinaca našu Crkvu onemogući u njezinom poslanju, odnosno da se nastavi s glasinama i poluistinama optuživati većinu svećenika koji vjerno i predano nastoje vršiti svoje poslanje usprkos svojim ljudskim slabostima koje svi mi imamo i koje ponizno pred Bogom i Crkvom trebamo uvijek ponovo priznavati. Želimo učiti iz svojih pogrešaka.
I čuti sve one koji nam se žele obratiti s ljubavlju za istinu i dobro, rekao je među ostalim. Pozvao je vjernike da se poput Marije ne boje krenuti »ususret jedni drugima i svima kojima nas Bog bude poslao da im donesemo Isusa i radost evanđelja«.
