Foto Silvano Ježina
Riječki waterfront postoji samo na papiru. U snovima i željama gradimo Potemkinova sela od 500 milijuna eura. A godine uzaludno prolaze. Zasad ih se nakupilo 14 i tko zna koliko će ih još biti
Otvaranje Rijeke prema moru bio je jedan od važnijih ciljeva Rijeka Gateway projekta. Rezultat? Nakon 14 godina od potpisivanja prvog kredita sa Svjetskom bankom rezultata nema. Riječki »waterfront« i dalje je predmet želja, nerealnih i megalomanskih ambicija. Jer, otvaranje Rijeke prema moru trebalo se u najvećoj mjeri dogoditi na Delti i Porto Barošu, gdje je umjesto luke zamišljena moderna stambeno poslovna zona s marinom, akvarijem, trgovima, šetnicom i nizom gusto načičkanih zgrada kako bi se povećala izgrađenost i kvadratura prostora za stambenu i poslovnu namjenu.
Obećanja, obećanja
Trebao je to biti novi riječki kvart na samoj obali mora. Međutim, promijenilo se nije gotovo ništa, na Delti i Porto Barošu u ovih 15-tak godina vrijeme kao da se vraća unatrag. Danas ima nešto manje paleta s drvenom građom u strogom središtu grada, ali luka još uvijek nije iselila na područje bivše koksare Bakar iako se to odavno trebalo dogoditi. Kod bivšeg skladišta »Exportdrva« uređen je parking, postavljena rampa i uvedena naplata. Jednom godišnje se taj prostor u manjem dijelu otvara građanima u vrijeme »Student day« festivala. I to je sve. Porto Baroš je isti kao i prije. Pomak je što više luka ovdje ne prikuplja staro željezo, što je doista bio nakaradan prizor vidljiv s riječke putničke obale. Stiglo je zato staro željezo druge vrste, jer je Porto Baroš dobio podstanara, Titov brod »Galeb«, koji na mrtvom vezu skuplja ruzinu i propada. To je riječki »waterfront« 14 godina poslije.
Projekt Delte i Porto Baroša propao je projekt. Službeno naravno nije, formalno se nije odustalo, ali se danas ne može čak ni nazrijeti realna mogućnost realizacije. Jedini potencijalni investitor koji se javno izjasnio i iskazao interes za projekt bio je Goran Štrok, koji je 2012. godine pričao kako želi izgraditi 1.500 do 2.000 luksuznih stanova na Delti, procjenjivao da bi cijeli projekt mogao koštati 250 do 500 milijuna eura i otvoreno tvrdio kako ima podršku od tadašnjih ministara u Vladi Slavka Linića i Radimira Čačića, kao i gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela i župana Zlatka Komadine.
Štrok je dakle ulazio na velika vrata na Deltu, ali kroz njih nikada nije prošao. Pitanje je uopće je li tako nešto moglo biti utemeljeno, jer je upravo u tom razdoblju Štrok prolazio kroz ozbiljne poslovne teškoće i bilo je i ostalo upitno može li on uopće osigurati tako veliku investiciju. Svejedno, bio to Štrok ili bilo tko drugi, nitko nije mogao investirati u Deltu i Porto Baroš, jer za to nisu bili ostvareni uvjeti te 2012. godine, a nisu ni danas.
Arhitektonski natječaj
Zadnji važan događaj u razvoju projekta dogodio se 2013. godine kada su Lučka uprava Rijeka i Grad Rijeka u organizaciji i provedbi Društva Arhitekata Rijeka raspisali i proveli javni natječaj za izradu idejnog urbanističkog-arhitektonskog rješenja za uređenje područja Delte i Luke Baroš.
Odabrana su i nagrađena tri najbolja rada, Studia 3LHD, PORTICUS-a, i projekta Hrvoja Njirića i arhitekata, a koncepcija je bila ponuditi budućem investitoru na izbor više varijanti. Sve u skladu s utvrđenim kriterijima generalnog urbanističkog plana Grada Rijeke, pa su i nagrađeni, kao i većina ostalih radova, ponudili rješenja koja idu u smjeru rentijerskog koncepta nauštrb javnih sadržaja namijenjenih svim građanima.
I to je jedan od osnovnih problema samog natječaja i plana preuređenja Delte i Porto Baroša, gdje se objektivno teško može očekivati da se može pronaći investitor, koji bi ulupao oko 500 milijuna eura, moguće je čak i više, kako bi u neposrednoj blizini uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, u neposrednoj blizini kontejnerskog terminala koji stvara buku, gradio luksuzne stanove u gradu, koji ionako nema previše potrebe za takvim sadržajima. Niti nedostaje tako veliki broj luksuznih stambenih kvadrata, niti poslovnih prostora. Već postojeće poslovne prostore u Rijeci nije lako popuniti.
Logičan je onda bio i nastavak cijele priče nakon arhitektonskog natječaja. Iako se ambiciozno najavljivao i u Lučkoj upravi i Gradu Rijeci raspis natječaja za developera i investitora taj se nije dogodio, jer nitko za takvu investiciju ne pokazuje interes. Kontroverze i gubljenje vremena u planovima preuređenja Delte i Porto Baroša možda najbolje opisuju neke izjave iz različitih razdoblja. Tako je bivši ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača još 2011. godine, nešto prije isteka svog mandata, govorio kako je za raspisivanje natječaja za izbor developera neophodno sačekati izmjene Zakona o morskim lukama i Zakona o pomorskom dobru, kao i Zakona o koncesijama kako bi se uopće pravno formalno moglo omogućiti potencijalnim investitorima da uđu i grade na Delti i Porto Barošu. Pet godina poslije promjena i prilagodba tih zakona još se uvijek čeka.
Izmjene zakona
Na upit naše redakcije o aktualnom statusu projekta prenamjene Delte i Porto Baroša u Lučkoj upravi Rijeka navode kako je postojeći zakonodavni okvir/regulativa usporio, odnosno praktički onemogućio daljnje aktivnosti. Prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML) upućeni su nadležnim tijelima pa se kroz isto očekuje moguće rješavanje postojećih ograničenja.
– Do trenutka dok se ne dogodi izmjena i dopuna zakonske regulative koja bi otvorila mogućnosti razvoja područja na kojem se mijenjaju sadržaji i svrha, odnosno prestaju se obavljati lučke aktivnosti, raspisati natječaj za odabir investitora i koncesionara na području Delte i Porto Baroša ne bi imalo smisla, navode u Lučkoj upravi Rijeka uz napomenu kako se procjenjuje da bi investicija u Deltu i Porto Baroš iznosila oko 500 milijuna eura.
Međutim, čak i ako se ikada ostvare zakonski uvjeti za investiciju teško je očekivati da će se investitor pronaći, jer je ovako ambiciozno i veliko ulaganje zamišljeno u razdoblju prije globalne ekonomske krize, pa danas objektivno na tražištu i nema kapitala koji bi bio zainteresiran za Deltu i Porto Baroš, barem ne po aktualnom konceptu. Objektivni su i problemi s temeljenjem tako velikog broja zgrada na obali nastaloj na nasipu u kojoj se nalaze stare instalacije, koja je porozna i tek bi se ulaskom u fazu izgradnje spoznali novi problemi koncepta kojeg je pregazilo vrijeme, ali se to još uvijek nitko ne usudi jasno i glasno javno reći, jer bi se time opravdano počeo postavljati niz pitanja o odgovornosti za Potemkinovo selo kakvo se zamišlja na Delti. Lakše je puštati da godine prolaze i gledati kako se ništa ne događa.
Zbog svega toga u hodu se mijenjaju i planovi razrade projekta, pa je nakon višegodišnjeg inzistiranja da se Delta i Porto Baroš gledaju kao jedinstvena cjelina i guraju paralelno i ta ideja pala u vodu. Lučka uprava Rijeka i Grad Rijeka sada su ipak spremni izdvojiti Porto Baroš u zasebnu cjelinu, jer bi taj segment projekta izgradnje marine za oko 300 vezova lakše pronašao investitora, dok bi preuređenje Delte ostalo na čekanju, sasvim je moguće da nikada ne bi ni bio realiziran.
Nerealni planovi
Suštinu problema možda je najbolje razotkrio sam natječaj za idejno urbanističko arhitektonsko rješenje, gdje je bilo zanimljivih prijedloga, ali diskvalificiranih iz konkurencije, jer nisu poštovali natječajne uvjete. Upravo je takvo bilo rješenje arhitekta Nenada Fabijanića, koji je suprotno zahtjevima, Deltu zamislio kao prostor minimalne izgrađenosti, praktično otvorenu površinu s tek nekoliko istaknutih objekata. Po takvom konceptu realno je Delta mogla biti već u visokoj fazi realizacije, jer ni investicija ne bi bila tako velika, a većina prostora od ukupno 17 hektara lučkog područja na Delti bila bi korištena za javne sadržaje, restorane, akvarij s prostranim zelenim površinama i šetnicama, pa niti zakonska regulativa takvih investicija na pomorskom dobru ne bi bila nepremostiv problem. Riječani bi u takvom scenariju sigurno bili na većem dobitku, iako bi se tada urušio rentijerski koncept izgradnje velike stambene i poslovne kvadrature. Silni zamišljeni stanovi na Delti objektivno nisu ni realni ni prijeko potrebni, nisu ni investicijski atraktivni, jer bi sami sebi rušili tržišnu cijenu zbog prevelike ponude, a premale potražnje. Svejedno, danas je teško stvari vratiti na početak, priznati pogrešku i krenuti iznova. Zato i jest projekt Delte i Porto Baroša pred zidom.
Riječki waterfront postoji samo na papiru. U snovima i željama gradimo Potemkinova sela od 500 milijuna eura. A godine uzaludno prolaze. Zasad ih se nakupilo 14 i tko zna koliko će ih još biti.