Orijentacijsko natjecanje provodi se u prirodi pomoću tradicionalnih pomagala kao što su zamljopisna karta i kompas, moderni alati poput GPS-a nisu dozvoljeni.
– Dvije su kategorije natjecatelja, mlađa od 12 do 16 godina i starija preko 16. Mlađi se natječu u orijentacijskom krosu, dakle manjoj verziji staze dugoj četiri do pet kilometara u blizini lovačke kuće. Pritom imaju zadatke koje moraju obaviti, testove poznavanja prirode i prve pomoći, tipografiju, signalizaciju, paljenje vatre, dizanje šatora, izradu zaklona od prirodnih materijala te kuhanje obroka za pet ili šest članova ekipe. Stariji imaju 25-kilometarsku stazu koja kreće iz Studene pa ide na izvor Rječine, odakle se spušta na Pašac i Katarinu gdje će prespavati. Drugi dan se spuštaju u Rijeku, kaže Macut. U mlađoj kategoriji na »Lipsusu« je nastupilo 19 ekipa, a u starijoj osam iz cijele Hrvatske.
– U Rijeci djeluje oko 300 izviđača što je jako malo, kaže Milan Macut, predsjednik Odreda izviđača »3. maj«, na kojeg se nadovezuje voditelj grupe od 12 do 16 godina Marin Filičić.
– Nekad je svaki odred imao po 120 ljudi i u gradu nas je bilo oko dvije i pol tisuće. Ali djecu je danas sve teže privući jer imaju »milijun« drugih aktivnosti. Svi žele postati sportaši, ili to žele njihovi roditelji. Uglavnom, od hobija žele napraviti karijeru, što se u izviđačima ne može.
Tri odreda
U Rijeci trenutačno djeluju tri odreda izviđača, plus jedan u Kostreni koji je također član Zajednice izviđača Rijeka. To su »3. maj«, Odred izviđača pomoraca Kantrida, »Primorje« i »Sjever-jug« iz Kostrene.
– Rat je uzeo svoje, dosta se toga tada pogasilo i tek se sada oporavljamo i radimo na promidžbi i edukaciji voditelja. Nadam se da će biti nešto. Evo, i Jadranka Kosor nas je pohvalila. U Hrvatskoj djeluju 62 odreda izviđača s oko 3.500 članova, dodaje Macut, pojasnivši kako se njegov odred financira ponajprije od članarina.
– One iznose 200 kuna godišnje i mislim da je to minimalna cijena. Nešto nam daje i Grad, ali slabo, nešto više Županija, ali uglavnom financiramo sami sebe. To je jedan od problema koji pokušavamo riješiti, što teško ide u situaciji kakva je sada.
Ali izviđači se ne daju, svaki mjesec organiziraju barem jedan izlet u prirodu, makar običnu šetnju, što se dogovara na tjednim sastancima.
– Ponekad imamo više dvodnevnih ili trodnevnih izleta, ponekad manje. A tu su i glavne akcije, duža logorovanja ljeti ili na proljeće. Sve je vezano uz školu i djecu i prilagođavamo se njihovom slobodnom vremenu. Lokacije biramo kako nam se koja čini zanimljivom, na temelju preporuke ili vlastitog iskustva. Oko Rijeke ima mnogo sjajnih lokacija, kaže Filčić.
Širenje prijateljstva
Iskusni dvojac svoje probleme izložio je ispred lovačke kuće Vranjeno pored Studene. Ispred kuće je postavljen golem šator sa stolovima, pored kojeg se kuhaju obroci. Miriše fino… Kažu da njihov odred na ovom natjecanju nema svoju ekipu jer su sve snage uložili u organizaciju. Lovačka kuća je centar natjecanja, ali i prostor za ugodan ljetni vikend. Dok se natjecatelji orijentiraju na prirodu, iskusnici su orijentirani na »radni odmor« i hibernaciju u idiličnom okruženju.
Između ostalog, izviđači su prepoznatljivi po maramama koje nose oko vrata. »Svaki odred ima svoju boju marame i po njima se prepoznajemo kada ne nosimo uniforme. Uniforme inače podsjećaju na vojničke, što namjeravamo promijeniti. U našem odredu marame se razlikuju ovisno o kategoriji. Ali to nije pravilo, neki odredi imaju samo jednu vrstu marame«, pojašnjava Macut.