Pandemija COVID-19 infekcije je do sada bila uzrokom smrti više od 10.000 djece diljem svijeta. Mnogo je veći broj djece oboljele od akutne bolesti, a post-COVID komplikacije su sve češće.

One se javljaju u oko 25 posto djece koje su preboljele akutnu COVID-19 infekciju i mogu zahvatiti gotovo sve organe i organske sustave, a narušavaju i mentalno zdravlje djece – istaknula je pedijatrica Kristina Baraba s Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka na Riječkim danima bioetike koji se održavaju 24. put.

Poremećaji prehrane

Dodajući da krizna stanja povećavaju rizik nastanka poremećaja prehrane te dovode i do pogoršanja kliničke slike djece koja već od ranije pate od tih oblika bolesti, Baraba je istaknula da je sama pandemija uz brojna ograničenja normalnog svakodnevnog funkcioniranja djece ostavila duboke posljedice na djecu, kao i da će se tek u budućnosti otkriti razmjeri problema.

– Dosadašnji podaci jasno dokazuju dramatično povišenje novodijagnosticirane djece sa svim oblicima poremećaja prehrane.

Podaci koji se susreću u svjetskoj literaturi se poklapaju sa situacijom koje nailazimo u svakodnevnoj praksi. S obzirom na povećan priljev bolesnika i težu klinički sliku, a u cilju adekvatnog zbrinjavanja sve oboljele djece, prilagodili smo načine rada uz multidisciplinarni pristup liječenju.

Prvi smo u Hrvatskoj otvorili post-COVID pedijatrijsku ambulantu kroz koju je do sada prošlo stotinjak djece, kazala je Baraba.

Rad liječnika praktičara

Pedijatrica Odjela zdravstvene zaštite predškolske djece Doma zdravlja PGŽ-a Gordana Pelčić osvrnula se pak na rad liječnika praktičara za vrijeme pandemije ustvrdivši da su se liječnici praktičari na dnevnoj bazi nalazili između sudaranja iskustva patnje, bolesti i smrti, organizacijskih problema zdravstvenog sustava na jednoj strani, socijalnih događanja osuđivanja i nijekanja onoga što se dešavalo unutar “zidova” zdravstvenih ustanova s druge strane i često vlastitog iskustva bolesti i nemoći s treće strane.

– Primjerice borba za život ili barem za dostojnu patnju i umiranje starije populacije pacijenata je ono što se dešavalo unutar “zidova” zdravstvenih ustanova, ista problematika u socijalnom miljeu susrela se po prvi puta u našem civilizacijskom okruženju s brzinskim odricanjem i zaboravom te vulnerabilne populacije.

Najprije je bilo normalno reći da nije ništa neobično da je preminuo netko od 80 godina, nakon toga nije bilo ništa neobično za smrt nekoga od 50 godina, a na kraju i kad je preminuo dečko koji je 1998. godište i to je bilo normalno, jer je vulnerabilan, upozorila je Pelčić.

Izostala solidarnost

Dodajući da se radi o neosjetljivosti javnosti ustvrdila je i da je tijekom pandemije izostala solidarnost, jer je javnost bila previše fokusirana na slobodu pojedinca.

– Solidarnost je u pandemiji bila na kušnji i na globalnoj razini, a kultura s kojom su bili suočeni zdravstveni djelatnici je bila nasilna.

Liječnici su bili izloženi lošim porukama, a ljudska i kulturna neosjetljivost izaziva stres što je normalna reakcija, zaključila je Pelčić.

Nagrada “Fritz Jahr” Christianu Byku

24. Riječki dani bioetike organizirani su na temu “Četvrt stoljeća kloniranja (De)medika(liza)cija društva: Rasprava o dosezima i tumačenjima zdravlja”, a kako je istaknuo prof.dr. Amir Muzur riječ je najstarijem kongresu bioetike u Hrvatskoj.

Organizatori su: Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini, UNESCO-va katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini, Fakultet zdravstvenih studija, Dokumentacijsko – istraživački centar za europsku bioetiku “Fritz Jahr”, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku te Hrvatsko bioetičko društvo.

U sklopu kongresa dodijeljena je i godišnja nagrada “Fritz Jahr” za istraživanje i promicanje europske bioetike koju je dobio Christian Byk, sudac na Pariškom žalbenom sudu i istraživač na Institutu za pravne i filozofske znanosti na Sorboni, koji i predsjedava znanstveno-etičkim odborom francuske nacionalne komisije za UNESCO.