Inovacija

Riječke znanstvenice razvile novi biomaterijal za regeneraciju kostiju! Tajna je u – magičnoj molekuli

Ingrid Šestan Kučić

Mirna Petković Didović i Olga Cvijanović Peloza / Foto Vedran Karuza

Mirna Petković Didović i Olga Cvijanović Peloza / Foto Vedran Karuza

Cilj riječkih znanstvenica je u što većoj mjeri dobiti prirodnu kost, a ono što slijedi, kažu, utvrditi je na animalnom modelu da njihova receptura nije štetna i da funkcionira. Potom slijedi patentiranje, objava rezultata i licenciranje te u konačnici i prodaja proizvođačima



Olga Cvijanović Peloza, profesorica s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, s Katedre za anatomiju i doc. dr. Mirna Petković Didović sa Zavoda za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju osmislile su recepturu za novi biomaterijal za regeneraciju kostiju, a ta im je inovacija nedavno osigurala i drugo mjesto na Big Bang Campu koji organiziraju Step Ri i američko veleposlanstvo.


Pojašnjavajući kako je tajna njihove recepture u magičnoj molekuli, odnosno u specifičnom koštanom proteinu koji su koristile kao glavni sastojak svojeg biomaterijala, prof. dr. Cvijanović Peloza navodi da se radi o poboljšanju svojstva postojećih materijala koji se koriste u dentalnoj medicini.


Fokus na biomaterijalima


– Nakon vađenja zuba u čeljusti ostaje šupljina u kojoj je potrebno potaknuti regeneraciju kosti do ponovnog zatvaranja šupljine s novostvorenom kosti. Ukoliko je taj proces uspješan, rezultat je odgovarajući volumen koštanog tkiva čeljusne kosti koji je potreban za stavljanje zubnog implantata i njegovu stabilnost.





Trenutno se za tu svrhu koriste različiti biomaterijali, a nama je fokus na životinjskim biomaterijalima izrađenih od kostiju goveda i svinje. Ti se životinjski biomaterijali stavljaju u šupljinu zuba gdje obavljaju funkciju rešetke na koju prijanjaju koštane stanice koje razgrađuju rešetku i ujedno stvaraju novu kost.


Problem nastaje kad životinjski biomaterijal nije razgradiv. Tada se dugo zadržava u šupljini i dolazi do skretanja iz procesa koštane regeneracije koji dovodi do učahurenja te se ne može staviti implantat.


Stoga je naše rješenje primjena specifičnog koštanog proteina koji dodatno privlači stanice kosti i krvne žile na površinu čestica biomaterijala. Na taj se način unosi dinamika koja bi trebala pridonijeti boljoj ravnoteži između razgradnje biomaterijala i stvaranja nove kosti, objašnjava prof. dr. Cvijanović Peloza.


Ujedno dodaje da je za taj dio inovacije bilo potrebno znanje fizikalne kemičarke doc. dr. Petković Didović koja je razradila ostale sastojke recepture, a svoje je znanstvene kompetencije stekla tijekom doktorskog i postdoktorskog usavršavanja na pariškom sveučilištu u području kemije materijala.


Što sadrži receptura


– Naša receptura sadržava kombinaciju sastojaka koji već postoje na tržištu biomaterijala plus dodatne nove komponente. U anorganski dio dodana je komponenta koja bi trebala omogućiti kontrolirano otpuštanje te ključne male magične molekule, kaže doc. dr. Petković Didović.



Ideja za stvaranje novog biomaterijala, kaže prof. dr. Cvijanović Peloza, potekla je iz neriješene znanstvene problematike razgradivosti biomaterijala.


– Postojeći biomaterijali mogu se miješati s kosti pacijenta, ali to je često traumatično za pacijenta. Do naše ideje djelomično je došlo i zbog mog projekta »Usporedba reparacijskog odgovora koštanog tkiva upotrebom dentina, ksenogenog biomaterijala i autologne kosti« koji financira Hrvatska zaklada za znanost.


Fokus tog projekta stavljen je na magnezijeve legure koje su odavno našle primjenu u ortopediji za razgradive ortopedske implantate, ali nisu dovoljno istraženi u usnoj šupljini.


Rezultati tog istraživanja objavljeni su u prestižnom znanstvenom časopisu visokog impakta te pokazuju da magnezijeva legura pridonosi boljoj razgradivosti životinjskog biomaterijala, a stupa i u dobru interakciju s vlastitom kosti životinje što rezultira s gotovo dvostruko većim volumenom novostvorene kosti u usporedbi s postojećim biomaterijalom bez magnezijeve legure, navodi prof. dr. Cvijanović Peloza.


Cilj je itekako dostižan


Cilj riječkih znanstvenica je u što većoj mjeri dobiti prirodnu kost, a ono što slijedi, kažu, utvrditi je na animalnom modelu da njihova receptura nije štetna i da funkcionira. Potom slijedi patentiranje, objava rezultata i licenciranje te u konačnici i prodaja proizvođačima.


– Taj cilj nije nedostižan, jer riječ je o tvrtkama koje potiču znanstvenike na istraživanje i inovacije, a već surađujemo s drugim najvećim proizvođačem biomaterijala na svijetu.


U ovom budućem dijelu naše inovacije bilo je ključno upravo sudjelovanje na Big Bang Campu čiji je cilj omogućiti ljudima poput nas da svoju ideju razviju u realnom sektoru. Osvojeno drugo mjesto potvrdilo nam je da smo na dobrom tragu, ističe doc. dr. Petković Didović.


Iako su njih dvije glavna okosnica recepture novog biomaterijala kažu da duguju zahvalnost i nizu suradnika među kojima su i prof. dr. Sanja Zoričić Cvek, asistentica Ana Terezija Jerbić Radetić, prof. dr. Dalibor Broznić te prof. dr. Predrag Novak, ali i studenti te dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. Goran Hauser koji je prepoznao njihov uspjeh.