Prihvatilište za beskućnike

Riječka Oaza pruža smještaj ljudima koji nemaju krov nad glavom

Mirjana Grce

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

U prostoru Prihvatilišta Oaza sada je smješteno 13 korisnika, muškaraca, većinom starije dobi, a u stambenoj zajednici smještene su četiri žene



S ciljem senzibiliziranja javnosti za problematiku beskućništva, riječka Udruga za beskućnike i socijalno ugrožene osobe Oaza danas je Svjetski dan beskućnika obilježila Danom otvorenih vrata Prihvatilišta Oaza.


Već ujutro prihvatilište su posjetili učenici jednog od četvrtih razreda Medicinske škole u Rijeci te su ih Dejan Travica, predsjednik Oaze i djelatnica dr. Jasenka Duvnjak upoznali s radom Udruge i problematikom beskućništva.





U prostoru Prihvatilišta Oaza sada je smješteno 13 korisnika, muškaraca, većinom starije dobi, a u stambenoj zajednici smještene su četiri žene. Tijekom 2023. godine, Oaza je imala 32 korisnika, a ove godine je do sada imala 26 korisnika.


– Prihvatilište za beskućnike Oaza financira Grad Rijeka, a sufinancira ga Primorsko-goranska županija. Primamo i donacije – građani nam često donose svoje donacije, odjeću i obuću, voće, higijenske potrepštine.


Od početka rada, od travnja 2013. godine, u prihvatilištu su bile smještene 164 različite osobe, s tim da je dosta njih bilo smješteno u više navrata, rekao je Travica.



Srednjoškolcima je objasnio da prihvatilište pruža smještaj ljudima koji nemaju krov nad glavom, također jedan topli obrok dnevno – ručak iz Pučke kuhinje Grada Rijeke, dok doručak i večeru pripremaju sami korisnici.


– Ljudi koji su živjeli kao beskućnici, ovdje imaju zadovoljene osnovne životne uvjete, a osim toga radimo programe njihove resocijalizacije, kako bi se, koliko je to moguće, vratili u samostalan život.


Nekad je to moguće, nekad se radnosposobni korisnici uspiju zaposliti i tako osigurati prihode za svoju egzistenciju i stanovanje, dakle osamostaliti se.



No posljednjih godina, korisnici prihvatilišta sve su više starije osobe, ljudi koji su i bolesni, koji nisu u stanju sami sebi osigurati prihode za egzistenciju, koji su ovisni o tuđoj pomoći.


Za te ljude bi trebalo naći drugačiji smještaj. Prihvatilište bi trebalo biti privremeni smještaj, do šest mjeseci odnosno do godine dana.


Mnogi u prihvatilištu ostaju i druže jer takva je realna situacija: ako netko čeka na smještaj u domu – na to se čeka godinama, uputio je Travica dodavši da Oaza korisnike prima putem uputnice Zavoda za socijalni rad, i to s područja cijele Primorsko-goranske županije.



Istaknuo je i to da mnogi korisnici nemaju adresu, što znači ni osobnu iskaznicu, te zbog toga ne mogu ostvariti mnoga prava, gotovo nikakva.


Oaza to rješava prijavljujući ih na svoju adresu, jer druge ustanove koje bi ih mogle prijaviti na svoju adresu to uglavnom ne čine.


Dr. Duvnjak je izdvojila da Prihvatilište Oaza ima lijepu dugogodišnju suradnju s riječkom Medicinskom školom, čiji učenici redovito posjećuju prihvatilište na Dan beskućnika te o raznim praznicima i blagdanima.



– Učenici uvijek donose male darove za beskućnike, koje su sami pripremili, a sami korisnici nešto izade za njih. Pohvaljujem tu suradnju, senzibilitet i učenika i profesora ove škole.


Svi korisnici imaju u prihvatilištu svoja zaduženja, i svi daju svoj doprinos, sami održavaju prostor u kojem žive. Neki imaju znanja i vještine koje su upotrijebili i ovdje – tako je jedan sadašnji korisnik, popravio je i ofarbao zid prihvatilišta koji je prokišnjavao.


Neki obave bravarske poslove, neki vodoinstalaterske, zapravo tko nešto zna rado će se toga prihvatiti i u prihvatilištu, objasnila je dr. Duvnjak.