Jedno od deficitarnih zanimanja jest i ono logopeda koji, kako šira javnost zna, ispravlja razne poremećaje govora i većinom radi s djecom.

Djelatnost logopeda bismo preciznije mogli definirati kao bavljenje poremećajima u području ljudske komunikacije, što podrazumijeva sve procese i funkcije povezane s govorom i njegovom produkcijom, oralni i pisani jezik, neverbalnu komunikaciju te poremećaje gutanja, u osoba različite životne dobi, a ne samo djece.

Ovo potonje, poremećaji gutanja, manje je poznata djelatnost logopeda, a upravo se time bavi Riječanka Lara Pilepić, magistra logopedije i doktorandica koja je zaposlena u jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Sestre milosrdnice gdje se svakodnevno bavi neurološkim bolesnicima koji imaju poteškoće gutanja, jezika, govora ili komunikacije.

Kako kaže Pilepić, iako je svekolikoj javnosti primarna djelatnost logopeda poznata kao rad s djecom te ispravljanje poremećaja govora, onaj manje poznat, no po kriteriju hitnoće važniji aspekt rada, jest rad s bolesnicima koji imaju akutne poremećaje gutanja.

Naime, više od 50 posto bolesnika s moždanim udarima ima smetnje gutanja koji se uz uspješnu logopedsku intervenciju mogu otkloniti i time se može poboljšati ishod samog liječenja.

(Ne)poznate zadaće

– Logopedi se bave probirom, dijagnostikom i terapijom poremećaja komunikacije, jezika, govora, glasa i gutanja kod svih uzrasta, no u javnosti smo, nažalost, još uvijek poznati kao oni koji ispravljaju glas »r«.

Logoped u jedinici intenzivnog neurološkog liječenja radi u multidisciplinarnom timu s neurolozima, medicinskim sestrama i fizioterapeutima.

Na dnevnoj bazi se ovaj tim brine o potrebama bolesnika koji akutno proživljavaju neurološku bolest. U najvećem postotku tu govorimo o moždanom udaru.

Logoped je u takvim situacijama potreban kako bi što uspješnije i u većem postotku oporavio moguće novostečene jezično-govorne poremećaje i poremećaje gutanja.

Logoped odmah po prijemu bolesnika radi inicijalni probir na navedene poremećaje, a gutanje je specifično jer određuje način na koji će se bolesnik hraniti i hidrirati, te kako će uzimati lijekove, što je vrlo važna stavka.

Niz stranih, ali i domaćih istraživanja, pokazuje značajan pozitivan učinak rane logopedske intervencije kod moždanog udara, stoga je šteta da ovakav »privilegij« uglavnom imaju samo stanovnici Zagreba, ističe Pilepić.

Kako dalje govori, poremećaji gutanja mogu se javiti kao akutni simptom i posljedica gotovo svih neuroloških bolesti, no ono s čime se Pilepić najviše susreće su poremećaji gutanja nakon moždanog udara – disfagija.

– Po najnovijim smjernicama za akutno neurološko zbrinjavanje bolesnika s moždanim udarom, disfagiju je potrebno akutno dijagnosticirati i liječiti logopedski kako bi se spriječile sekundarne posljedice, skratilo vrijeme hospitalizacije, poboljšalo opću kvalitetu života bolesnika i smanjilo troškove liječenja.

Logoped nakon pregleda odlučuje o načinu unosa hrane i tekućine i o konzistenciji hrane i tekućine. Također, bolesnika se uče specifični manevri sigurnog gutanja i terapijske vježbe za ispravljanje patološkog obrasca gutanja, pojašnjava Pilepić.

FEES metoda

Ne bi li pacijenti smješteni u intenzivnoj jedinici liječenja u KBC-u Sestre milosrdnice dobili kvalitetniju dijagnostiku poremećaja gutanja, ova je perspektivna doktorandica nedavno završila edukaciju instrumentalne procjene gutanja u Belgiji, u sklopu Kongresa o poremećajima gutanja u Leuvenu, u organizaciji Europskog društva za poremećaje gutanja, a radi se o metodi fiberoptičke endoskopske procjene gutanja koju je osamdesetih godina razvila logopedica Susan Langmore.

– Nakon završetka edukacije, koja uključuje teorijski i praktični dio te ispit, stječu se dodatna znanja o instrumentalnoj dijagnostici, načinu rukovanja instrumentom, algoritmima procjene, dobivaju se smjernice za daljnji rad, a polaznik također mora završiti i trideset »feesova« u svojoj matičnoj ustanovi prije nego što dobije dopuštenje za samostalni rad.

U kontekstu fiberoptičke endoskopske procjene gutanja (FEES) govorimo o instrumentu koji se naziva fiber, a koji se primarno koristi u području rada otorinolaringologa, točnije fonijatra, za pregled nosne i usne šupljine te ždrijela i struktura iznad glasnica, kaže Pilepić.

Prema njezinim riječima, moždani udar prvi je uzrok invalidnosti u našoj zemlji, a s obzirom na to da su poremećaji gutanja jedna od najčešćih posljedica moždanog udara te da u toj populaciji više od 50 posto, a prema nekim podacima i 80 posto bolesnika ima disfagiju, smatra da Hrvatskoj treba više stručnjaka koji se bave i poremećajima gutanja.

– U Hrvatskoj trenutno nedostaje specijalista koji rade instrumentalnu procjenu gutanja uz pomoć fibera i logopeda koji se bave općenito poremećajima gutanja; ima nas nešto više od pet, ali ja sam jedini logoped koji je završio ovu edukaciju i koji će u svom radu koristiti FEES, zaključuje logopedica Pilepić koja se u svojoj doktorskoj disertaciji također bavi jezičnim funkcioniranjem nakon moždanog udara, a trenutno je u završnoj fazi prikupljanja bolesnika koji će biti dio njezinoga doktorskoga istraživanja.