Riječanka Timna Hitrec znanstvenica je sa svjetskim predznakom. Fakultetske dane provodila je u obližnjem Trstu i nedalekoj Bologni.

Bivajući dijelom nastavnog osoblja na sveučilištima u Bristolu i Bologni, na onom bolonjskom stječe doktorsku titulu, a karijeru neurofiziologa nastavlja razvijati znanstvenim radovima.

Jedan od istaknutijih bio je onaj iz 2019. kada je istraživačka skupina Sveučilišta u Bologni prvi put u svijetu identificirala mrežu neurona povezanih s regulacijom hibernacije.

Rezultati studije objavljene pod naslovom »Neuralna kontrola torpora uzrokovanog postom kod miševa« potvrdili su hipotezu da hibernaciju kontrolira živčani sustav pomoću dijela mozga odgovornog za termoregulaciju organizma. S doktoricom neobičnog imena razgovarali smo o njezinoj talijanskoj nastavničkoj te znanstveničkoj svakodnevici.

Nova akademska godina je pred vratima što za vas znači povratak svojim nastavničkim obavezama. Što smatrate svojom glavnom zadaćom tijekom rada sa studentima?

– Smatram da je moja glavna zadaća tijekom rada sa studentima prenijeti im ne samo temeljno gradivo već i poticati razvoj ključnih vještina poput kritičkog razmišljanja, timskog rada i kreativnosti. Nadam se da ću time doprinijeti njihovom sveobuhvatnom rastu i pripremi za buduće izazove.

Izuzetna prilika

Kako je došlo do toga da budete asistentica na Sveučilištu u Bologni?

– Prije deset godina za vrijeme diplomskih studija imala sam priliku upoznati i zavoljeti Bolognu u kojoj sam kasnije dovršila doktorat. Uslijedile su dvije godine postdoktorskog istraživanja na uglednom Sveučilištu u Bristolu.

Početkom ove godine dobila sam priliku koja se rijetko pruža – osvojila sam iznimno konkurentno mjesto docenta na Sveučilištu u Bologni. S obzirom na rijetkost takvih prilika, nisam mogla reći ne.

Timna Hitrec s istraživačkom skupinom Sveučilišta u Bologni / Foto UNIBO

Kojim se kolegijima bavite na Sveučilištu i kako izgleda vaša komunikacija sa studentima?

– Docent sam Fiziologije na raznim studijskim programima, uključujući i Medicinski fakultet. Budući da je razlika u godinama između mene i studenata prilično mala, težim održavanju atmosfere koja je istovremeno opuštena i profesionalna. Visoko cijenim korektnost i pridajem joj najveći prioritet.

Koliko je zahtjevno baviti se znanstvenim radom i istraživanjima te usto biti dio nastavnog osoblja na fakultetu?

– Priprema predavanja zahtijeva značajno više truda i vremena nego što se čini na prvi pogled. Prosječno uložim između 15 i 20 sati kako bih osigurala kvalitetno pripremljeno jednosatno predavanje.

Ponekad je izazovno uskladiti sve obaveze, no kao i mnogi kolege znanstvenici, ima dana kada radim do kasno u noć, ali također postoje dani kada si mogu priuštiti predah već u tri popodne. Fleksibilnost je ključna u ovom poslu.

Koliko je znanost kreativna? U kojoj se mjeri znanost i kreativnost mogu poistovjetiti? Što to motivira znanstvenike na nova otkrića i jesu li koraci koji dovode do novih otkrića kreativni?

– Znanost pruža neograničenu mogućnost za kreativnost. Na početku svog rada, vjerovala sam da je najizazovnije pronaći precizne znanstvene odgovore.

No s vremenom sam spoznala da je još zahtjevnije postaviti pitanje koje je duboko vrijedno istraživanja i truda kako bi se pronašao odgovor.

Organizacije koje nas podržavaju cijene ta visokovrijedna pitanja i razmišljanje van okvira, dok je otkriće samo konačni rezultat tog neprekidnog traganja.

Rušenje stigmi

Kako možemo pospješiti ili održavati svoje neurološko zdravlje? Mislite li da se tome nedovoljno govori u javnom prostoru?

– U posljednje vrijeme postaje sve očitije koliko stres ima značajnu ulogu u očuvanju našeg zdravlja. Kako posvećujemo pažnju tijelu putem zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti, jednako važno je posvetiti se i našem mentalnom stanju.

Veseli me saznanje da sve više ljudi odlazi psihologu negoli prije samo deset godina. To ukazuje na pomak u rušenju stigme da je takav korak rezerviran samo za one s ozbiljnim poremećajima. Istina je da bi svi trebali imati pristup psihološkoj podršci!

Naučila sam cijeniti koliko zajednički rad i razmjena ideja s kolegama mogu obogatiti istraživanje – Timna Hitrec / snimio Marko GRACIN

Godine 2019. sudjelovali ste u istraživačkom projektu koji je dokazao hipotezu da hibernaciju kontrolira živčani sustav kroz područje mozga odgovorno za termoregulaciju organizma. Kako se taj projekt do danas razvio? Jeste li stečena saznanja utkali u neka nova promatranja?

– Sve do danas, moja istraživanja temelje se na viziji iskorištavanja hibernacije u medicinske svrhe. Hibernaciju poznajemo kao prirodni biološki proces tijekom kojeg određene životinje ulaze u produženi period mirovanja kako bi smanjile svoju aktivnost i potrošnju energije tijekom nepovoljnih uvjeta.

Prema trenutačnom konsenzusu, čovjek posjeduje genetsku osnovu za hibernaciju, no ta potencijalnost ostaje latentna. Moja ambicija je upravo probuditi tu potencijalnost i istražiti mogućnosti koje ona nosi.

Nastavljamo produbljivati naše spoznaje u ovom području, a u proteklim godinama sam surađivala s Europskom svemirskom agencijom, koja pokazuje interes za naša istraživanja u kontekstu potencijalnih misija slanja astronauta na Mars.

Kada ste se i zašto počeli zanimati za znanost?

– Kada smo se prvi puta upoznali s temom genetike, DNK-a i kromosoma u srednjoj školi, oduševilo me kolika ogromna količina informacija može biti pohranjena unutar tako mikroskopske stanice.

Studij vas je vodio u Trst, a potom i Bolognu. Što vam je bilo najteže za vrijeme studentskih dana?

– Donošenje odluke o svojoj budućnosti s nepunih osamnaest godina predstavlja izuzetno zahtjevan izazov, praćen velikom odgovornošću.

Uvijek me pratio strah da možda neću biti dovoljno kompetentna. Tek kada sam prebrodila te početne korake, shvatila sam da svatko ima potencijal za uspjeh ako uloži predanost i trud.

Jeste li u svojim studentskim danima znali ili barem naslućivali kako će izgledati vaši radni zadaci jednom kada završite studij? Koliko se to poimanje razlikuje s vašom današnjom svakodnevicom koju doista živite?

– Nisam imala ni blagu predodžbu. Mislila sam da ću provoditi dane u laboratorijima odjevena u bijelu kutu i svakodnevno otkrivati nešto novo. No stvarnost je često repetitivna i ponekad izazovna. Zato, kad konačno ostvarimo otkriće, zadovoljstvo je neizmjerne veličine!

Je li izgledno da se jedno sutra nastavite baviti znanstveničkim radom u Hrvatskoj?

– Kao znanstvenik, često se selim kako bih iskoristila nove prilike za istraživanje i suradnju. Dosad sam imala priliku raditi u Italiji i Engleskoj, no nema isključenih opcija – uvijek sam otvorena za nove prilike.

Volim Rijeku i osjećam je kao moj dom. Tu mi (skoro) svi znaju izgovoriti ime – Timna Hitrec / Foto Privatna arhiva

Bogatstvo raznolikosti

Što ste naučili o sebi, struci, ljudskom životu ili bilo čemu ostalome za vrijeme bavljenja znanstvenim radom?

– Učenje nikada ne prestaje te sam svakodnevno izložena izazovima koji zahtijevaju inovativne pristupe i rješenja. Svojim radom osvijestila sam važnost strpljenja i upornosti, razumijevajući da su i neuspjesi dio procesa koji vode prema uspjehu.

Također, naučila sam cijeniti koliko zajednički rad i razmjena ideja s kolegama mogu obogatiti istraživanje. Ovaj proces me nadahnuo da se neprestano razvijam kao znanstvenica i kao osoba.

Dugo ste vremena u Italiji, no neko ste vrijeme živjeli u Engleskoj. Kako ste doživjeli kulturološke prilike u obje zemlje? Koliko ste se trebali prilagođavati tim dvama suprotnim društvima?

– Život u Engleskoj i Italiji zaista donosi različite dinamike i običaje u usporedbi s hrvatskim područjem. U Engleskoj sam osjetila naglasak na individualizmu, visoko razvijenu multikulturalnost te veću otvorenost prema različitim stilovima života.

S druge strane, u Italiji sam se susrela s duboko ukorijenjenom tradicijom, naglaskom na obiteljske vrijednosti i svakodnevicu obogaćenu bogatom kulturnom baštinom.

Navikavanje na život u tim zemljama zahtijevalo je otvorenost za nove načine razmišljanja, razumijevanje i prilagodbu različitim društvenim okruženjima.

Tim izazovima naučila sam cijeniti bogatstvo raznolikosti i stvarati uravnotežen pristup životu koji objedinjuje najbolje iz svakog iskustva.

Što Talijani rade toliko dobro da njihovu praksu možemo usvojiti, bilo da se radi o fakultetu i javnim službama bilo običajima u društvu?

– Talijani su poznati po svojoj kulturnoj bogatosti, strastvenoj komunikaciji, obiteljskim vrijednostima te kreativnosti u umjetnosti i dizajnu.

Njihov način uživanja u životu, podrška obitelji te ponos na državnu povijest mogu poslužiti kao inspiracija za usvajanje pozitivnih pristupa i vrijednosti u društvu.

Tko vam je tijekom profesionalne karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– U trenucima kada sam osjećala nezadovoljstvo zbog činjenice da moji rezultati nisu potvrdili početnu hipotezu, mentor mi je dao dragocjen savjet. Podsjetio me da je za znanstvenika najvažnije prihvatiti mogućnost odgovora »Ne« te formulirati bolje pitanje.

I za kraj, vraćate li se često u Rijeku? Imati li nostalgiju za domom tijekom boravka u Italiji?

– Što češće! Volim Rijeku i osjećam je kao moj dom. Tu mi (skoro) svi znaju izgovoriti ime!

Učenje nikada ne prestaje te sam svakodnevno izložena izazovima koji zahtijevaju inovativne pristupe i rješenja – Timna Hitrec / Foto Privatna arhiva