snimio Roni Brmalj
Za svoj novi život Višnja Žepina zahvalna je i liječnicima i medicinskom osoblju koje ju je pratilo na njezinom putu ozdravljenja, ali i svojoj obitelji koja joj je uvijek bila potpora.
Dan 4. listopada 2015. godine neću nikada zaboraviti. Toga sam dana odradio svoju prvu dijalizu. Nije da se nisam psihički pripremio, ali me je dijaliza svejedno iznenadila. Liječio sam se od svoje 32. godine. Tada su mi liječnici dijagnosticirali nasljednu bolest bubrega koju je imala i moja mama. Dijalize koje sam odrađivao ponedjeljkom, srijedom i petkom prošle su narednih pet godina bez većih zdravstvenih problema. S dijalizom nije lako živjeti. Za mene je najveći problem bio pomanjkanje vremena. Kako sam bio zaposlen, tjedni raspored mi je bio natrpan te nisam imao slobodnog vremena. Živo sam od vikenda do vikenda, odnosno od dijalize do dijalize, tako svoju priču o životu s policističnim bubrezima započinje Domagoj Lazar, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Primorsko-goranske županije, čiji se život znatno promijenio na bolje kada mu je 3. rujna prošle godine, nakon više od pet godina dijalize, transplantiran bubreg.
Pandemija i novi bubreg
– Višesatna operacija je prošla dobro. Ipak, nakon tako velike operacije postoji i mogućnost da se dogode i neke nuspojave. Na moju žalost, mene nisu zaobišle, i danas, nakon više od četiri mjeseca od transplantacije, još uvijek idem polako prema potpunom oporavku. U mojoj situaciji najvažnije je da moj novi bubreg radi dobro. Danas je moj život znatno kvalitetniji, ali i dalje se moram prilagođavati te iz dana u dan obraćati pažnju i na najmanje sitnice. Trenutna pandemija vezana uz COVID-19 također ne pomaže. Vjerujem da će se situacija u narednim mjesecima značajnije promijeniti te da ću konačno moći uživati u budućem životu s novim bubregom. Liječnici uvijek kažu kako oporavak nakon transplantacije bubrega traje i do šest mjeseci, a sve ovisi od osobe do osobe. Ipak, nakon pet dugih godina provedenih na hemodijalizi, sa zadovoljstvom mogu reći da sam se s transplantacijom bubrega ponovo vratio u život, zaključuje Lazar.
Domagoj Lazar i Višnja Žepina, snimio Vedran Karuza
Bubrezi imaju važnu ulogu za zdravlje. Većina se ljudi rađa s dva bubrega. Međutim, jedna od 750 osoba se ipak rodi s jednim bubregom i to se u većini slučajeva otkrije slučajnim pregledom. Ako se osoba rodi s oba bubrega, može na različite načine ostati bez jednog ili oba bubrega. U slučaju da ostane bez oba bubrega, mora ići na dijalizu, ali najbolji način nadomještanja funkcije bubrega je transplantacija bubrega. Jedan bubreg se uglavnom izgubi zbog traume, tumora ili se vrlo rijetko mora odstraniti zbog bubrežnih kamenaca.
Zahvalnost donoru
I neke bolesti mogu dovesti do uništenja bubrega, kao što je to slučaj s Višnjom Žepina, inače tajnicom Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Primorsko-goranske županije. Novi život na dar dobila je 22. ožujka 1989. godine u Beču, gdje joj je presađen bubreg nepoznatog darivatelja. Ovoj vitalnoj Riječanki, koja je u mirovini od 1999. godine i danas s obitelji živi na Škrljevu, isti organ čak 32 godine nakon operacije, omogućava kvalitetan život.
– Bila sam bolesna od svoje petnaeste godine života. Imala sam česte upale grla, bilo je dana kada nisam mogla niti hodati. Liječnici su govorili da imam upalu zglobova. Kada mi je 1986. godine prof. dr. Mirjana Gržetić dijagnosticirala lupus, počelo je moje pravo liječenje. Lupus je autoimuna bolest koja napada organe. Redovito sam se kontrolirala, no bolest je ipak uspjela učiniti svoje i zahvatila je bubrege. Borila sam se, išla na dijalizu koju nisam dobro podnosila, da bi 21. ožujka 1989. godine s riječke dijalize krenula u Beč, gdje mi je dan kasnije transplantiran bubreg 25-godišnjeg mladića koji je poginuo u prometnoj nesreći. Imala sam tada 31 godinu, a tri godine kasnije uz pomoć riječkih liječnika rodila sam svoju kćer Anu, kaže Višnja Žepina koja i danas zahvaljuje svom nepoznatom donoru i njegovoj obitelji.
Potpora obitelji
Nije ih upoznala, jer je, kaže, praksa da donatori ostanu anonimni, da se ne daju podaci. Svima koji čekaju na organ poručuje kako transplantacija omogućava kvalitetan život, samo se treba redovito kontrolirati, uzimati lijekove i slušati savjete liječnika.
Za svoj novi život Višnja Žepina zahvalna je i liječnicima i medicinskom osoblju koje ju je pratilo na njezinom putu ozdravljenja, ali i svojoj obitelji koja joj je uvijek bila potpora.
– Danas, tri desetljeća kasnije, mogu reći da živim dobro. Protekle sam godine živjela kvalitetan i zdrav život, bilo je malo viroza, ali ništa strašno. Nikada se nisam cijepila protiv gripe, niti sam imala gripu. Međutim, koronavirus je opasna prijetnja mome zdravlju, tako da se proteklih godinu dana posebno čuvam i pazim, jer sam rizična skupina. Kao tajnica u našoj Udruzi pomažem drugima da ostvare svoja prava i to radim kao volonter već četiri godine, ističe Višnja Žepina.
