RIJEKA – Riječanka Marina Pijaca, doktorica veterine, još je 2019. godine dobila niz priznanja za svoju ideju o mobilnoj veterinarskoj ambulanti. Tada smo, pišući o njezinoj ideji, rekli i kako ona ne može biti ostvarena jer u Hrvatskoj ne postoji zakon koji bi to omogućio, a danas, potkraj 2021. godine, nakon dvije godine, njezina ideja još uvijek nije realizirana.

Mobilna veterinarska ambulanta u Rijeci i u Hrvatskoj zvuči kao nešto čime bi vlasnici kućnih ljubimaca bili posebno oduševljeni i što bi im uvelike, u nekim trenucima, olakšalo brigu o njihovim ljubimcima. Ne čudi stoga što je Pijaca 2019. godine za ovu ideju na 17. međunarodnoj izložbi inovacija dobila diplomu i zlatnu medalju, ili primjerice srebrnu medalju na sajma inovacija u Karlovcu. Ta su joj priznanja, rekla je onda, dodatan poticaj za daljnje korake i trud ne bi li se njezina ideja o mobilnoj veterinarskoj ambulanti napokon i ozakonila.

Nova radna mjesta

– Time ne samo da bi se podigla razina veterinarske usluge u Hrvatskoj, nego bi se i na određeni način pridonijelo rješavanju problema nezaposlenosti te struke u Hrvatskoj. Ostvarenje te ideje automatski bi značilo otvaranje novih radnih mjesta, i to ne samo za veterinare, nego i za veterinarske tehničare, pojasnila je Pijaca važnost svoje ideje o mobilnoj veterinarskoj ambulanti.

Ipak, 2021. godine, nekoliko godina nakon, slučaj Marine Pijace još je jedan dokaz sporosti našega sustava, kao i nezainteresiranosti nadležnih da omogući vrijednim idejama, kao što je i mobilna veterinarska ambulanta koja nije novost u drugim europskim i ostalim zemljama svijeta, da budu ostvarene.

Pijaca je 2019. godine slala dopis Ministarstvu poljoprivrede gdje su joj rekli da je njezin prijedlog u redu i da će biti proslijeđen stručnom povjerenstvu za izradu propisa. Također, napisali su i da u postojećim zakonima o veterinarstvu »nije predviđen organizacijski oblik ‘mobilne veterinarske ambulante’«. S obzirom na to da odgovor nije stigao ni nakon dvije godine, Pijaca je novi dopis poslala Vladi, nadležnome ministarstvu, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjednici Odbora za poljoprivredu, Hrvatskome veterinarskome vjesniku te Uredu predsjednika, a u njemu je tražila pojašnjenje zašto se postojeći zakon ne može izmijeniti kako bi njezina ideja zaživjela, a sadržavao je i više upita o Stručnome povjerenstvu za izradu propisa o veterinarstvu kojem je njezin dopis trebao biti proslijeđen. Od svih nabrojenih instanci, u kolovozu ove godine odgovor je stigao jedino iz Ureda predsjednika koji je zatražio očitovanje iz Ministarstva poljoprivrede te dostavljanje toga očitovanja Pijaci te Uredu predsjednika. Kako bi dr. Pijaca dobila konkretne odgovore koje čeka još od 2019. godine, i mi smo e-mailom zatražili odgovor od Ministarstva poljoprivrede, no odgovor nam još uvijek nije stigao.

Prva pomoć

Pijaca pak pojašnjava da realizacija njezine ideje o mobilnoj veterinarskoj ambulanti koja bi radila 0-24 ne bi nikome odgovarala, a najmanje onim veterinarima koji imaju ambulante, jer bi dio posla, jasno je, preuzela ta pokretna ambulanta koja bi služila kao svojevrsna prva pomoć i koja bi, uz onu hitnu uslugu, nudila i savjetodavnu koja je također prijeko potrebna.

– Nisam sigurna da se trenutan broj ambulanti u Rijeci, na riječkome području i široj okolici, kao i županiji, može financijski održavati samo i isključivo veterinarskim uslugama. Ono što je sigurno, jest da neke ambulante ne rade sve po propisima, odnosno po zakonu koji je vrlo jasan i koji kaže da ljekarne moraju unutar ambulante biti jedna izdvojena prostorija, što nije često, kao i to da se »grooming« životinja, to jest njihovo šišanje, ne smije odvijati u prostorijama ambulante koja mora biti posve sterilna. Uz to, često se događa da životinje moraju čekati cijelu noć kako bi tek ujutro došle kod veterinara na red, što ponekad rezultira i smrću životinje, a isto tako, dežurni veterinari nerijetko su tek slovo na papiru.

Nešto novo

– Propusta u radu veterinarskim ambulantama svakako ima, a inspekcije očito zatvaraju oči na sve to. Veterinarska struka u Hrvatskoj mora i može bolje, a moja ideja o mobilnoj veterinarskoj ambulanti početak je nečeg novog – kvalitetne i stručne te uvijek dostupne usluge koju kućni ljubimci trebaju, istaknula je za svoju ideju Marina Pijaca koja je, bez obzira na nagrade, i dalje nezaposlena, a paradoksalno, uvjet za zaposlenje je položen državni stručni ispit za ovlaštenog veterinara kojem se može pristupiti jedino ako ste zaposleni u ambulanti ili kakvoj stanici.

Koliko je Pijaca uporna u svojoj borbi i koliko želi da mobilna veterinarska ambulanta postane i hrvatska stvarnost, dokazuje i činjenica da je kontaktirala kanadske kolege, želeći doznati više o načinu funkcioniranja njihove mobilne ambulante, kao i zakonskoj regulativi. Na temelju kanadskoga primjera, Pijaca je sama izradila prijedlog ili nacrt hrvatske zakonske regulative koja bi se unijela u postojeći zakon o veterinarstvu, no bez obzira na to, pozitivnog odgovora od nadležnih i dalje nema. Za svoju ideju koja nije neostvariva, kaže, borit će se.