RIJEKA – Niske plaće, fizički i psihički težak posao te nesigurni kratkotrajni ugovori o radu samo su dio problema s kojima se susreće 2.338 hrvatskih osobnih asistenata. Njihov je posao olakšati osobama s invaliditetom svakodnevno funkcioniranje – pomažu im oko prehrane, održavanja osobne higijene, mobilnosti i sudjelovanja u društvenim aktivnostima, a sve to za svega 2.000 kuna mjesečno. Toliko svaki osobni asistent zaradi za pola radnog vremena, a iako bi većina željela raditi puno radno vrijeme, rijetkima to uspijeva. Zanimanje je to koje je društveno nevidljivo, nepriznato i necijenjeno, ali i deficitarno i to toliko da postoji lista čekanja osoba s invaliditetom kojima je pomoć osobnog asistenta nasušno potrebna. Na toj se listi nedavno našao i Riječanin Ivan Milatić koji kaže da koliko su god osobni asistenti nevidljivi, toliko su u hrvatskom društvu nevidljive i osobe s invaliditetom.

– Invalid sam cerebralne paralize od rođenja. Dugoročno sam nezaposlen, jer za tržište rada sam nevidljiv. Već sam mjesec dana bez osobnog asistenta, a praktički ih je nemoguće naći. To nitko ne radi zbog novca, jer taj je posao užasno malo plaćen. Osobno mi je asistent potreban za najosnovnije stvari, poput odlaska liječniku. Sve sam teže pokretan i potreban mi je netko tko vozi. Za mene je biti bez asistenta nemoguća situacija. Imam pomoć i njegu u kući i to šest puta na tjedan, ali i njegovatelji su deficitarni. Kadra koji radi s osobama s invaliditetom generalno nedostaje. Mi smo svim gradovima teret i nevidljivi smo. Međutim, mi nismo nevidljivi i toliko nevažni, samo se, ne svojom voljom, teže krećemo kroz život, priča Milatić.

Asistencija prijatelja

U trenutnoj situaciji u kojoj se našao, kaže, umjesto osobnog asistenta uskaču prijatelji. Oni odlaze u nabavku i obavljaju poslove koje je za njega obavljao asistent. Međutim, to nije dugoročno rješenje. Nije ni rješenje da se osobni asistenti zapošljavaju isključivo preko udruga i projekata koje te udruge dobiju, što je razlog njihovih ugovora na određeno i ograničenih sredstava, a kako pojašnjava predsjednik riječke Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom, Miljenko Mišljenović, koja zapošljava najveći broj osobnih asistenata na primorsko-goranskom području, financiranje ide preko EU projekata.

– Plaće osobnih asistenata danas su iste kao i 2006. godine kada su se počeli zapošljavati. Minimalni mjesečni osobni dohodak 2007. godine bio je 1.680 kuna, a danas je 3.750 kuna. Nije potrebno dalje objašnjavati zašto se na natječaje za zaposlenje nitko ne javlja. Prije pet ili šest godina na natječaj bi se javilo stotinjak kandidata, a danas dobijemo jednu ili dvije prijave. Prije 16 godina bili su plaćeni 25 kuna po satu i radili su 80 sati za iznos koji sada zarade u mjesec dana rada. Pored toga sada u travnju i svibnju očekujemo veliki odljev osobnih asistenata, jer počinje turistička sezona, a s radom u turizmu, primjerice na poslovima sobarice, zaradi se 7 do 8 tisuća kuna. Trenutno na listi čekanja za osobnog asistenta imamo pet do šest osoba s invaliditetom. Preko naše Udruge 94 korisnika ima asistenta na 4 sata, a 9 korisnika na 8 sati. Svega desetak asistenata uspijeva raditi 8 sati. To je rad s teškim invalidima koji su u krevetu ili u kolicima 8 sati na dan za 4.000 kuna. I naravno da kad netko ode imamo problem naći novog kandidata. Primjerice, ako asistent živi u Dramlju, on samo za prijevoz potroši pola svoje plaće, ističe Mišljenović.

Miljenko Mišljenović

Osnivanje sindikata

Kako bi si osigurali bolje uvjete rada, ali i kvalitetniji sustav osobne asistencije, osobni su asistenti pokrenuli inicijativu »Osobni asistenti zajedno« putem koje se radi i na njihovom sindikalnom udruživanju, a tajnik Regionalnog industrijskog sindikata i voditelj inicijative, Nikola Ptić, kaže da nisu samo osobni asistenti u problemu, nego i korisnici.

– Svi se osobni asistenti zapošljavaju preko udruga i to je jedini način kako se može ostvariti pravo na osobnog asistenta. Dakle, osoba s invaliditetom ukoliko nije član udruge to pravo ne može ostvariti. Sredstva za plaće asistenata su ograničena, jer ovise o tome koliko je pojedina udruga dobila sredstava putem projekta. U pojedinim udrugama liste čekanja su toliko velike da korisnici godinama čekaju na osobnu asistenciju. Ne postoji podatak koliko ima osoba s invaliditetom kojima bi trebala asistencija, ali je sigurno da je trenutni broj asistenata nedovoljan.

Nikola Ptić

U tijeku je izrada Zakona o osobnoj asistenciji i to je jedan od razloga zbog kojih smo pokrenuli našu inicijativu, jer je želja da usluga bude dostupnija i da se drugačije uredi način pružanja usluge. Plaće asistenata su užasno niske, nisu se mijenjale od uvođenja osobne asistencije, ugovori o radu traju koliko i projekt, a nekima se čak produžuju iz mjeseca u mjesec. Asistentima nedostaje stručne podrške, edukacije, rade težak i odgovoran posao u kojem trebaju biti i njegovatelji, kućni pomoćnici, emocionalna i psihološka podrška svojim korisnicima. Sve to ostavlja posljedice na njihovo psihofizičko zdravlje. Sve to trebalo bi promijeniti nabolje, tada bi asistenti dugoročno ostajali u ovom zanimanju, što sada nije slučaj te bi i kvaliteta usluge za korisnike, osobe s invaliditetom, bila bolja, napominje Ptić.

Individualizirana usluga

Da osobe s invaliditetom koje ulaze u projekt osobne asistencije imaju teškoće u pronalaženju odgovarajućih asistenata te im je otežana mogućnost izbora kvalitetnih osoba za taj izuzetno specifičan posao, potvrđuje i pravobraniteljica osoba s invaliditetom Ana Slonjšak. Dodaje i da uz 2.338 osoba s invaliditetom koje koriste uslugu osobnog asistenta, njih 2.947 koristi uslugu tumača znakovnog jezika, a riječ je o gluhim, nagluhim i gluhoslijepim osobama, dok uslugu vodećih pratitelja koristi 2.161 slijepa osoba.

Ana Slošnjak,  / Photo: Patrik Macek/PIXSELL

– Mjesečna naknada za rad osobnog asistenta je 2.000 kuna neto za polovinu mjesečnog fonda sati rada, dok cijena rada tumača/prevoditelja znakovnog jezika iznosi 3.200 kuna bruto za pola radnog vremena ili proporcionalno broju sati rada. Radi se o iznosu od 25 kuna po satu, a i manje, ovisno o broju radnih dana u mjesecu, koji je nepromijenjen od samog početka projektnog financiranja, što potiče odljev, fluktuaciju, a onda i nedostatak na tržištu rada osobnih asistenata. Sadržaj usluge u potpunosti je individualiziran na osnovi potreba korisnika te može uključivati usluge kao što su osobna briga, pomoć pri fizičkim potrebama, pomoć u transferu, pratnja, pomoć u različitim socijalnim aktivnostima i drugim aktivnostima koje su korisniku potrebne za svakodnevni život, te je teško u uvjetima projektnog financiranja urediti i odgovarajuće uvjete rada asistenata, uskladiti radno vrijeme i prava iz rada s potrebama korisnika. Radi se o izrazito individualiziranoj vrsti usluge te se od osobnog asistenta očekuje i visoko izražena motiviranost, empatija i fleksibilnost, zaključuje Slonjšak.