Naravno, nema penjanja na zid lukobrana /Snimio Roni BRMALJ
Ovdje se organiziraju mnogobrojne sportske, kulturne i humanitarne manifestacije, Molo longo je i rekreativna zona, tu se trči, voze se bicikli, romobili, koturaljke, šeta se. Ali, tlo šetnice uistinu je neravno, puno pukotina, rupa, metalnih dijelova koji strše, svakakvih »črčkica«. Ako se ne pazi - može biti jako, jako nezgodno
povezane vijesti
RIJEKA – Nakon što je riječki slikar Mauro Stipanov odlučio javno podijeliti svoje iskustvo o tome kako ga je dječje igralište Baltazarov Uragan na Molo longu skoro koštalo glave jer je zapeo za uzdignuti rub podesta igrališta te se pritom dobro ozlijedio, u redakciju je stiglo još jedno slično svjedočanstvo. Čini se da riječki umjetnik nije jedini koji je na šetnici zaradio ozljede.
Socrealizam
Pohvaljujući naš tekst o tom događaju – jer se na taj način upozorilo na stanje lukobrana – naš čitatelj nam je otkrio da je prilikom rekreativnog trčanja zapeo stopalom za minijaturnu »bitvu« i pao.
– Čudom nisam ništa slomio, ali sam dobro natukao kuk i šaku. Kad se malo bolje pogleda, ima tu još dosta zamki. Povrh svega, na valjda najužem dijelu osvanulo je dječje »igralište«. Pitam se koliko nemaran i glup netko mora biti da ostavi ovaj špic na mjestu gdje ljudi prolaze i djeca trče? O smeću da i ne govorimo. Da zaključim, prava soc-realistička šetnica, ako se uopće može nazvati šetnicom. Prljavo, nepromišljeno, bez vizije, ostavljeno kako je bilo prije 50-tak godina uz nekoliko neuredno nabacanih jeftinih detalja. Bilo bi zanimljivo vidjeti tko je donio odluku o ovom igralištu, na osnovi kojeg kriterija i koliko smo to platili – stoji u e-mailu našeg čitatelja.
Ima već neko vrijeme da je lukobran otvoren za građane te je s vremenom postao idealan za održavanje raznih događaja – bilo sportskih, kulturnih ili humanitarnih. Mnogi ga koriste i kao rekreativnu zonu: tu se trči, voze se bicikli, romobili, koturaljke ili jednostavno prošeta. Mogućnosti je bezbroj. Pa ako je tako – zašto se malo bolje i ne uredi?
Tlo šetnice uistinu je neravno, puno pukotina, rupa, metalnih dijelova koji strše, svakakvih »črčkica«. Uglavnom, ako se ne pazi – može biti jako, jako nezgodno.
Osobito opasno izgledaju rubni dijelovi gdje je ostala infrastruktura za prijevoz tereta (pruga) ili oni koji su izgrađeni od granitnih kockica, a koje treba sanirati jer je sve to dotrajalo, počupano. Zapravo ništa neobično za jedan lučki prostor. A da je on više to nego šetnica, ukazuje i upozorenje na početku, to jest na ulazu u kojem stoji da, bez obzira što je riječ o pješačkoj stazi, da se ovdje kreće na vlastitu dgovornost. Malo neobično, osobito ako se uzme u obzir u koje se sve javne svrhe lokacija koristi ili će se koristiti. Primjerice, tu će biti stalni vez broda muzeja »Galeb«.
Loša rasvjeta
Uz »rustikalan« izgled partera, treba skrenuti pozornost i na osvijetljenost šetnice, osobito u dijelu između zgrade Dezinsekcije i Baltazarovog igrališta gdje uopće nema rasvjetnih tijela, a taj dio popločen je betonskim kockama iz kojih se već nazire armaturna mreža. Ali i na to da je zbog Blatazarovog Uragana jedan dio šetnice sužen i bez ograde. Prirodnu ogradu za dječji prostor čini trenutno jedan brod. Ne daj bože da u žaru igre neko dijete produži preko ruba – pa u more.
– Lukobran nije baš siguran, ako nemaš pravu opremu. Na Molo longo samo s dobrim tenisicama – veli nam Mirna Međimurec koju smo zatekli u jutarnjem rekreiranju.
Obnovljena i uređena »kruna« lukobranaDodaje se i to da se na prostor mislilo i puno prije, kada je kroz projekt izgradnje novog putničkog terminala u cijelosti obnovljena tzv. »kruna« lukobrana. |
– Ako imaš cipele, možeš pasti. Meni se to dogodilo tri puta. Neki dan na jednom dijelu lukobrana nestalo je struje i da nisam imala svjetlo od mobitela, moglo je biti opasno. Ovdje samo s dobrim tenisicama, savjetuje Mirna.
Za Valtera iz Rijeke zona je sigurna, nije imao »neugodnih trenutaka«, jedino ne zna za djecu koja voze bicikl, dok Darko smatra da to što je netko tu pao ne znači odmah da je sve ovo nesigurno. On osobno nikad nije posrnuo.
– Ako hodaš – nećeš pasti. Ja sam ovdje svaki dan, i zimi i ljeti. I kada je kiša i kada puše vjetar. Ovo je bogom dan prostor. Staza u moru.Treba paziti i nema problema – komentirao je kratko Darko.
Lučka oprema
Lokacija je pod upravljanjem Lučke uprave, a oni cjelokupno stanje lukobrana komentiraju između ostalog činjenicom da je on »opremljen uobičajenom lučkom opremom kao što su primjerice željezničke tračnice, kranske staze za kretanje lučkih portalnih dizalica, bitve i slično«. Danas je lokacija u funkciji putničkog prometa, ali ujedno je otvorena za javnost, što omogućava slobodno kretanje građana.
– Vodeći računa o izmijenjenim okolnostima, Lučka uprava Rijeka je 2017. godine pokrenula pripremne radnje za cjelovito uređenje Riječkog lukobrana. U suradnji s konzervatorima izrađena je potrebna projektna dokumentacija uključujući konzervatorski elaborat, arhitektonski projekt, građevinski projekt – vodovodni ogranak te projekt elektroničkih instalacija. Dokumentacijom je utvrđeno da investicija za cjelovito uređenje lukobrana iznosi 24,12 milijuna kuna. S obzirom na visinu investicije, realizacija projekta je tada odgođena – kažu u Lučkoj upravi.
No, ipak – od uređenja se nije odustalo. Samo će se ono provoditi kroz tri projekta, odnosno kroz faze. Nešto od toga je u visokoj fazi pripreme, prije svega faza, odnosno projekt koji predviđa uređenje dijela za privez broda »Galeb« po završetku njegove rekonstrukcije i opremanja za kulturnu i komercijalnu namjenu.
Zatim je u planu uređenje lukobrana u okviru projekta Lučke uprave Rijeka za izgradnju nove obale za putničke brodove na Riječkom lukobranu. Projektna procjena investicije je 18,63 milijuna eura, a odnosi se na njegovo uređenje (posljednji projekt) u okviru plana za uređenje postojeće zgrade Dezinsekcije i okolnih površina.