Nema te pandemije, ali i bure koja može narušiti nedjeljnu rutinu Riječana, jer iako je jučer bura dobro pomela glavnu riječku šetnicu, a djelomični lockdown zatvorio terase kafića, Korzo ipak nije potpuno opustjelo.

Prvu adventsku nedjelju i prvu u kojoj je virus stavio ključ u bravu ugostiteljskih objekata dio građana je odlučio provesti onako kako to i inače radi. Istina, nedostajalo je one uobičajene živosti riječkog središta, ali od jutarnje šetnje riječkom žilom kucavicom ipak se ne odustaje tek tako, a ono od čega mnogi još teže odustaju nedjeljni je posjet trbuhu grada.

Slio se tako jučer ujutro na riječku tržnicu popriličan broj kupaca, a iako je usputnom promatraču broj onih koji su obilazili štandove s voćem i povrćem izgledao sasvim solidno, oni upućeniji, što svakodnevno stoje s druge strane štanda, kažu da je jučerašnja nedjelja ipak podbacila u odnosu na ostale.

Nije tu samo krivac pandemija, tvrde, već je i jaka bura zaustavila neke u naumu da namirnice za nedjeljni ručak nabave na tržnici.

Stil života

Manji broj kupaca, objašnjava Marijana Šalja, ima veze sa svime. Kumovala je tu malo pandemija, malo zatvoreni kafići, a malo i bura.

– Ljudi vole kupiti nešto pa sjesti i popiti kavu. Danas je nekih 40 posto manje ljudi nego inače. Bura je isto učinila svoje, ali i kafići. Nama svakako nije dobro sa zatvorenim kafićima. Naučili smo ujutro kavu popiti. Uvijek netko dođe pa nas pozove na kavu.

Sada nema ni čaja da nas ugrije pa smo primorani nositi sve od kuće, priča Šalja i pokazuje dvije termosice koje si je pripremila za preživljavanje nedjeljnog jutra za štandom na buri. U jednoj je, objašnjava, kava, a u drugoj sok.

Međutim, ta kava u kafiću ne nedostaje svima, jer kako nam je objasnila Renata Mikičić, to nije njen stil života.

– Zatvaranje kafića u mojem životu nije baš ništa promijenilo iako mi je žao zbog drugih koji imaju naviku sjesti u kafić i vjerujem da im to nedostaje. Čudno mi je malo vidjeti sve kafiće zatvorene, ali ono što osobno volim je doći na placu po namirnice. Ovdje se osjećam sigurnije nego u nekom trgovačkom centru, kaže Mikičić.

I na Korzu ista priča. Hrabri šetači koji su tijekom jutra odolijevali buri podijelili su se u dvije skupine, na one koji tu stižu isključivo zbog šetnje i one kojima je nedjeljna jutarnja kava na terasi kafića neizostavna rutina od koje ni jučer nisu željeli odustati, a snašli su se s alternativnom »kavom za van«.

Snaga navike

Iako im ispijanje kave na terasi kafića nedostaje, Jelena Čubrić i Veronika Burazerović, kažu da je s obzirom na broj oboljelih ipak bolje ovako.

– Ovo je snaga navike. Naučeni smo vikendom ujutro izaći na kavu pa smo to učinile i danas. Istina je da je sve malo tužno i pusto, ali u ovom trenutku najbolje je ovako. Kava nam nedostaje, ali snašle smo se i namjera nam je tako i nastaviti, kaže Čubrić.

Očekivanja da će se 21. prosinca sve normalizirati i terase kafića otvoriti, kažu, baš i nemaju, a one su se s tim i pomirile. Stav da je bolje zatvoriti kafiće ako će to smanjiti broj oboljelih dijele i Dajana Radoš te Slaven Majnarić koji su nedjeljno jutro odlučili provesti na Korzu u društvu s četveronožnom Fridom.

– Nama kafići ne fale. Dođemo se prošetaati, a ne sjediti u kafiću. Iako Korzo ovako izgleda nekako tužno i neobično. Ono što je sigurno je da ovakva situacija odgovara Fridi koja može trčkarati okolo, zaključila je Radoš.