Jeste li se ikada zapitali, kada bi postojala, kako bi trebala izgledati tradicionalna riječka narodna nošnja? Od ovog si trenutka ne trebate više postavljati ovo pitanje, jer je Vedrana Spadoni Štefanić, zajedno s drugim članovima udruge »Primorski Hrvat«, kao i čitavim nizom stručnih suradnika, odlučila na njega odgovoriti umjesto vas.

»Primorski Hrvat« riječka je udruga za promicanje baštine oformljena 2018. godine, a njen glavni motiv očituje se kroz očuvanje i promicanje hrvatske tradicijske kulture, napose one lokalne. Jedna od temeljnih niti koja je udrugu vodila od njenih samih početaka, bila je zadaća pokretanja hrvatskog folklornog ansambla, a njegovim osnivanjem ispunjena je želja mnogih žitelja grada na Rječini te je Rijeka njegovim postojanjem prestala biti jedini veći hrvatski grad bez folklora.

Dugo očekivana promocija

– Nakon što je osnovan folklorni ansambl (koji danas vodi Sanja Čaval), logičan slijed bio je, naravno, pokušati osmisliti adekvatnu folklornu odjeću za taj isti ansambl, pojašnjava Vedrana Spadoni Štefanić, jedna od najzaslužnijih za provedbu dubinskog istraživanja povijesne riječke narodne nošnje, unutar najnovijeg projekta »Primorskog Hrvata«, nazvanog »Ričko ruho«. Projekt pokušava rekonstruirati, odnosno interpretirati izgled tradicionalne riječke narodne nošnje, tako da »ričko ruho« na što bliži, realniji, relevantniji, vjerniji način odražava i zahvaća objektivnu povijesnu zbiljnost. »Ričko ruho« ove se godine bliži svome koncu, a njegova promocija već je nekoliko puta odgađana zbog čitave situacije oko koronavirusa. No ričko će ruho kad-tad ugledati svjetlo dana, a najnoviji termin promocije veže se uz Badnjak.

Ženske nošnje

Spadoni Štefanić otkrila nam je kako je započela s iscrpnim istraživanjem, na koje je poteškoće nailazila na dvogodišnjem istraživačkom putu, kako će »ričko ruho« izgledati, tko je sve sudjelovao u sveobuhvatnom projektu »Ričkog ruha« te kako je tekao čitav istraživački proces.

Naravno, ističe da se radi tek o gruboj i vrlo sažetoj verziji čitave priče, s obzirom na to da bi se o temi riječke nošnje koja zadire duboko u onaj dio povijesti o kojoj postoje tek fragmenti objektivne povijesne istine, mogli napisati brojni diplomski i drugi znanstveno-istraživački radovi.

– Istraživanje je započelo 2018. godine, a prvi trag koji je upućivao na potencijalno saznanje o izgledu riječke nošnje, odnosi se na sajam koji je 70-ih godina prošloga stoljeća održan u Ljubljani, a na kojemu se trebao pojaviti jedan par s Trsata u lokalnoj nošnji. No tada sam otkrila da je navedeni par na sajam došao odjeven u paškoj tradicionalnoj nošnji. Zatim smo kontaktirali etnološki muzej iz Zagreba, kao i druge relevantne institute, te smo shvatili da gotovo ne postoje zapisi o riječkoj nošnji, tek knjižica Radmile Matejčić »Riječka nošnja« iz 1963. godine, otkrila je Spadoni Štefanić.

Nekoliko verzija

Oskudni podaci nisu je obeshrabrili u istraživanju te je još studioznije prionula poslu. Pronašla je podatak koji govori o tome da su Riječani haljine počeli bojiti s broćikom, odnosno biljkom koja robu boji u crveno. Istraživanju se priključio konzervator dr. sc. Željko Bistrović, povjesničar umjetnosti dr. sc. Berislav Valušek, arheolog Ranko Starac.

Vedrana Spadoni Štefanić marljivo je prikupljala crteže, grafike, skice, slike, umjetnine 19. stoljeća i brojne druge zapise pomoću kojih se ideja o riječkoj narodnoj nošnji počela sve jasnije kristalizirati. Ravnateljica etnografskog muzeja u Pazinu, Lidija Nikočević, savjetovala ih je da naprave nekoliko verzija riječke narodne nošnje, odnosno da fokus ne bude na jednoobraznoj nošnji, već na više različitih narodnih nošnji koje reflektiraju pluralističko društvo toga doba, odnosno najzanimljivije tipove ljudi 19. stoljeća, s obzirom na njihova zanimanja i društveni sloj kojemu pripadaju.

Nošnje ribara

– Konačni produkt »ričkog ruha« jesu nošnje ribara, trgovca, obrtnika, te dvaju tipova žena – one gradske, urbane, patricijske žene i pučke, seoske žene. Rekonstruirali smo izglede ženskih oglavlja i druge dijelove onoga što predstavlja naš imaginarij riječke narodne nošnje.

redišnja figura projekta postala je kostimografkinja Sandra Dekanić koja je na temelju svih prikupljenih materijala napravila skice »ričkog ruha«. Puno ljudi uključeno je u ovaj projekt te im ovim putem želim svima zahvaliti na suradnji, istaknula je Spadoni Štefanić te nadodala:

– Postoji poslovica koja kaže da je bolje da umre selo, nego običaji. U Rijeci su običaji, nažalost, umrli i nestali, no mi se svim silama trudimo vratiti barem dio njih, zaključila je Vedrana Spadoni Štefanić.