S vlasnikom Illy caffèa, koji je pokrenuo trend oslikavanja šalica za kavu,  u dva navrata bio gradonačelnik Trsta te predsjednik regije Friuli-Venezia Giulia i koji se kandidirao za nezavisnog zastupnika u Talijanskom parlamentu, Riccardom Illyjem, razgovarali smo u tršćanskom hotelu Duchi d’ Aosta, gdje je prethodno održao i tiskovnu koferenciju na kojoj je predstavio osobe koje su ga podržale.

Budući da je riječ o iznimno uspješnom poslovnom čovjeku, prvo je pitanje bilo vezano za to što bi promijenio, odnosno kako bi volio ojačati  Italiju po pitanju ekonomije?

– Najveći problem u Italiji je nezaposlenost. Prisutna je u više od 10 posto.  S druge strane, imamo mogućnost da razvijemo tvrtke, odnosno ekonomiju i zahvaljujući izvozu, jer je naša zemlja iznimno jaka u dva segmenta: mehanici i robotici,  te u sektorima visokog estetskog nivoa kao što je moda i dizajnerski namještaj, ali i u segmentu zdrave hrane i vina. U zemljama u razvoju ekonomija se razvija u dobrom smjeru, kao  prije ekonomske krize započete 2007. Te zemlje  imaju potrebu za dobrim uređajima i kad se ekonomija unaprijedi, imat će mogućnost kupovati talijanske proizvode koje odlikuje poseban dizajn. Primjerice Kina, koja je do prije koju godinu bila konkuretna zemlja zbog proizvodnje tkanina, pamuka i vune, sada je postala zemlja u koju Italija izvozi. U Kinu tako sada  izvozimo talijansku renomiranu odjeću i talijanske satove, puno više nego Švicarska. A izvozimo i namještaj i hranu. Da bi se razvio taj ekonomski uspon, predlažem tri mjere: smanjenje birokratskih nameta. Imamo previše zakona, gotovo 40 tisuća, dok  primjerice Njemačka ih ima samo 5 tisuća. Predlažem da  Senat (parlament, sabor) svaki put kad donese novi zakon, ukine 10 starih zakona. Predlažem da se zakoni u jednom sektoru ujedine u jedan jedinstveni zakon i da se to napravi na vrlo jednostavan način, dok bih  za pisanje tih novih pojednostavljenih zakona angažirao sveučilišta. Tako bismo u  godinu dana dobili pojednostavljen, a efikasan zakon, u različitim domenama. Potom predlažem da se sve tvrtke, javne službe i građani umreže, jer na taj način se može postići dobra razmjena korisnih informacija i transakcija,  uz minimalan trošak, a vrlo efikasno. Uz to predlažem ulaganje u prirodne energetske izvore kako bi se smanjilo zagađenje atmosfere, što doprinosi stvaranju efekta staklenika i zatopljenja,  s ciljem da se smanje energetski troškovi. Što više budemo ulagali u prirodne energetske izvore, to će manje koštati solarno grijanje i vjetrenjače te će električna enegija biti jeftinija. Ekonomisti to nazivaju »zavojem iskustva«.

Kad smo ga pitali za hobi, rekao je kako voli letjeti paraglajderom,  voziti motor, posjeduje BMW, gliser, a otkrio nam je i dva  recepta koje smatra ukusnima i zdravima, s obzirom da vodi računa o zdravoj prehrani.  Recept  Le uova allo strappazocchio, u prijevodu »jaja na kajganu i na oko« osmislio je kad si sam kuha ručak i u šali rekao – to je jelo koje ćete si prirediti kad ste sami i kad nema supruge da kuha,  kako biste preživjeli. Drugo jelo koje je istaknuo kao svoj favorit je riba s maslinovim uljem, ekstradjevičanskim, što je ukusno i zdravo.       

Jeste li upoznati s tim da je, tijekom samita sigurnosti zemalja Balkana održanom u Trstu, osnovana i Komora koja bi razmjenom podataka o uvjetima ulaganja u zemljama regije: Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Njemačkoj, Austriji, Albaniji, olakšala poslovanje?

– Iskreno, ne znam puno o tome, no smatram da bi se svaka zemlja trebala oboružati takvom komorom, koja  bi imala sve potrebne podatke, a koje bi potom mogla nuditi zemljama u koje se želi izvoziti ili ulagati. Najveći birokratski problem je to što postoji previše ureda, umjesto jednog u kojem bi se mogle dobiti sve potrebne informacije. Sve je stvar dobre organizacije koja bi pojednostavila cijelu priču.

Sretna koincidencija datuma

Na tiskovnoj ste kazali kako treba ulagati u kulturu, odnosno educirati mlade po pitanju kulture koja je ujedno i dobra ekonomska točka za turizam i izvoz, a vi ste pravi primjer kako kreativnost ide ruku pod ruku i s ekonomskim profitom. Rijeka je Prijestolnica kulture 2020. Imate li u vidu neku kulturnu suradnju s našim gradom?

– Ono što bi svakako trebalo iskoristiti je to da će Trst 2020. biti Grad znanosti. Znanost i umjetnost su dva lica medalje. Često se kaže da je politika znanost i umjetnost u vladanju državom. To je definicija politike u talijanskim rječnicima. Ta koincidencija da se datumi tih manifestacija poklapaju kad je riječ o ta dva grada, svakako bi trebalo izroditi dobrom suradnjom u razmjeni programa te u zajedničkoj organizaciji pojedinih događanja. Znanost  nas vodi k poboljšanju tehnologije i tehnoloških inovacija, dok nas umjetnost vodi estetskim inovacijama dizajna. Obje domene su iznimno važne, a blizina naših gradova trebala bi svakako uroditi pozitivnom i kreativnom sinergijom između Trsta i Rijeke.

Riccardo Illy  rođen je u Trstu 24. rujna 1955.  Njegov djed, Mađar, godine 1933.  utemeljio je  Illy caffè. Nakon diplome počeo je raditi u obiteljskoj tvrtki. Unaprijedio je marketing te je reorganizirao način rada postavši komercijalni direktor. Vrlo mlad oženio se Rossanom Bettini, novinarkom specijaliziranom za gastroteme i vina. Imaju kćer Dariu koja je sada na čelu uprave tvrtke Illy, dok se Riccardo bavi holdingom, odnosno manjim tvrtkama koje su dio njihovog obiteljskog konzorcija, a u dijelu  obiteljskog biznisa je aktivna i njegova supruga koja posjeduje i tvrtku za komunikaciju – PR.  Godine 1989. svoje je ideje izrazio u knjizi »Dal caffè all’Espresso« (Od kave do espressa) u izdanju Arnolda Mondadorija, koja je preveden na više jezika.

Za luku Trst i prometne veze ovog područja također imate neke ideje i projekte?

–  Predlažem da se koriste infrastrukture koje su prisutne u cijeloj regiji. Imamo tri luke: Trst, Monfalcone i San Giorgio di Nogaro te aerodrom Ronchi dei Legionari i različite kolodvore, kao primjerice onaj u Trstu, Gorici,  Pordenoneu, Trevisu. Savjetujem da to bude logistička platforma za ovu regiju.  Uz to, svakako bi trebalo dovršiti prugu Trst – Kopar kojoj nedostaje 6 kilometara. Od Trsta ili Kopra tada bi vlakovi mogli biti usmjereni u druge zemlje:  Njemačku, Austriju, Mađarsku…Trebalo bi staviti i četiri kolosijeka na liniji Trst – Monfalcone, što je već predviđeno u programima, a kao zastupnik, ako budem izabran, pratit ću tu problematiku i isposlovati financijsku konstrukciju kako bi se taj projekt realiziralo. Naime, sadašnja dva kolosijeka su prastara i datiraju iz sredine 19. stoljeća. Kad bi se ta pruga osuvremenila, vlakovi bi mogli putovati u smjeru Ljubljane i  Budimpešte. To bi trebao biti europski projekt, zajednički. Trebalo bi iskoristiti »eurofond« i tim fondom osuvremeniti tu glavnu trasu, koja bi potom pridonijela umrežavanju i drugih gradova, pa tako i Rijeke i Zagreba. 

   

U dva ste navrata bili gradonačelnik Trsta. Što vam se najviše svidjelo iz tog razdoblja, a od čega vas je najviše »zaboljela glava«?

– Bilo je to lijepo razdoblje, ali i vrlo zahtjevno. Ono što mi se jako dopalo je ekonomska promjena koju sam postigao, a čiji se rezultati i danas osjećaju u gradu. Podigla se razina  različitih usluga poput osiguranja, banaka, alijansi te trgovine, koja je bila zapala u krizu nakon pada Jugoslavije, ali koja se oporavlja, a u porastu je i turizam.  I sam sam začeo prve korake u smjeru da grad postane turistički centar i sad se vide rezultati te vizije i truda da se grad okrene turizmu i obogati svoju ponudu. Najveću glavobolju prouzročio mi je problem autoceste, odnosno povezivanja s mrežom autocesta. Čim sam postao gradonačelnik, dobio sam obavijest da je projekt koji je napravila prethodna vlast dobio odbijenicu. Nismo gubili vrijeme i napravili smo novi projekt i osigurali budžet za njegovu realizaciju. No procedura je potrajala punih 15 godina. Bila je to prava glavobolja. Srećom sad je ta priča ostvarena.     

Godine 1993. postao je gradonačenik Trsta, te 1997. godine u drugom mandatu. Bio je predsjednik regije Friuli-Venezia Giulia. Dobitnik je titule Commendatore e Grande Ufficiale dal presidente della Repubblica Italiana te Gran Decorazione d’Onore in Oro što mu je dodijelio predsjednik Austrije te nagrade Die Quadriga, Berlin.Ima laureu honoris causa iz političkih znanosti na tršćanskom sveučilištu. Neko vrijeme nije bio politički aktivan, ali je u siječnju ove godine odlučio kao nezavisni zastupnik kandidirati se u talijanskom parlamentu. Na tiskovnoj konferenciji predstavio je ljude koji su ga podržali, a među njima je i poznati talijanski glumac Sebastiano Somma, koji je prije neko desetljeće snimao i u našem kraju. Prije izbora organizirao je humanitarnu večer sa svojim istomišljenicima, a prihod od večere bit će utrošen na kupnju kombija za Hitnu pomoć. Sve detalje naveo je na svojoj Facebook stranici.

Volim vašu zemlju

Putujete Hrvatskom. Bili ste u Trogiru, imate kuću u Novigradu.

– Da, volim vašu zemlju. I od vas se može puno naučiti u pogledu ulaganja u kulturu i turizam. U Trogiru, koji mi je prekrasan,  posjetili smo crkvicu i platili smo ulaznicu. Isto to trebalo bi napraviti za posjet dvorcu Miramare. Od ulaznica bi se tako platilo održavanje dvorca. U vrijeme svoje mladosti, s profesorom tjelesnog odgoja koji je bio rodom s Hvara, zvao se Ovidio Schiattino, dosta sam proputovao Hrvatskom. Imao je braceru od devet metara i svakog smo ljeta išli u Dalmaciju na ljetovanje. Zatim, u vašoj sam zemlji ljetovao i putovao s prijateljima na vespi, a potom i na motoru zajedno sa svojom suprugom. Prokrstario sam Hrvatskom. I sada, kad god imamo vremena, idemo na Krk, Lošinj, a svaki put kad sam u lošem raspoloženju, vizualiziram neki lijepi pejsaž iz toga kraja i onda mi sve bude lakše.

Tijekom press konferencije naglasili ste kako namjeravate u javno-zdravstvenim ustanovama uvesti i pojedine dijelove alternativne medicine. – Nesuđeni sam liječnik jer sam  kao mladić želio studirati medicinu, ali poslije me život odveo u drugom smjeru.  No, medicina me i dalje zanima i osobno sam već u tri navrata riješio neke svoje zdravstvene probleme. Gastritis, jaku glavobolju i upalu hernije. Prva dva zdravstvena problema uspio sam riješiti tako što sam se posvetio proučavanju hrane koja mi čini dobro. Doktor mi je htio dati lijekove koje bih trebao koristiti cijeli život, no adekvatnom  prehranom riješio sam te probleme. Stoga je moj pristup medicini i zdravstvu obojen i tim nekim alternativnim metodama. Smatram da treba razumjeti uzroke koji su prouzročili bolest, a potom rješavati problem. Obiteljski liječnici trebali bi stoga imati više vremena za svoje pacijente, kako bi kroz razgovor uvidjeli što je uzrok bolesti, razgovarati s njima  o načinu života i prehrane. Naravno, pojedine slučajeve se ne može riješiti prehranom i medikamentima, već operacijom, ali i tada se može posegnuti za nekom alternativnom metodom.  Smatram da se iz alternativne medicine može preuzeti ono najbolje, tehnike koje su pokazale i znanstvene rezultate, i ukomponirati ih u klasičnu medicinu. Recimo akupunktura koja se u Kini koristi već 5 tisuća godina vrlo je efikasna i smatram da bi je trebalo uvrstiti u zdravstvene usluge, umjesto da se za njima poseže u privatnom aranžmanu.      

S tatine strane ste Mađar, a s mamine vezani ste za Hrvatsku.

–  Da, moj djed s tatine strane došao je u Italiju iz Mađarske, iz Temišvara, a s mamimne strane djed Riccardo bio je iz Pule, a baka Pia iz Rovinja. Moj djed s tatine strane rođen je u Temišvaru 1892., u tadašnjoj Autrougarskoj. Nakon  Prvog svjetskog rata otišao je u Rumunjsku, a potom u Beč, a onda se nastanio u Trstu. Bio je bez nacionalnosti, ali je 1947. postao talijanski državljanin. Baka s mamine strane bila je poluirkinja, polunjemica, njen tata zvao se Berger i rođena je u Johannesburgu. Zbog djeda kršten sam kao katolik, ali kasnije sam odgojen prema načelima Valdeške crkve.  S bakine strane neki su preci bili aktivni u politici. Moja supruga je poluistranka, kao i bivši suprug moje kćeri.  Imam veliko poštovanje prema manjinama s obzirom da potječem iz obitelji koja je vrlo raznolika. Inače, ova je regija pravi »meltingpot«, što bi rekli Englezi. Volim zastupati zamisao  euroregije a ovim putem pozdravljam vašeg župana Komadinu s kojim sam u prošlosti dobro surađivao.

S obzirom na to da ste začetnik ideje da vaše Illy šalice oslikavaju umjetnici, koje umjetnike osobno volite, a otkrijte nam i što volite čitati?

–  Volim umjetnost, naravno. Dok sam bio gradonačelnik Trsta, ugostili  smo nekolicinu velikih izložbi, između ostalih i velikih umjetnika kao što je  Jean-Michel Basquiat, a volim jako i Modiglianija te Roya Lichtensteina. Od pop umjetnika on me možda  najviše fascinira. Volim čitati korisna štiva kao što su knjige o ekonomiji, ustroju tvrtki, organizaciji, a dosta sam knjiga pročitao i vezano za komunikologiju i psihologiju. Ne čitam romane, ali sjećam se da sam pročitao knjigu Suzanne Agnelli »Vestivamo alla marinara« (Odijevali smo se na mornarski).  Slučaj  je htio da ona postane ministrica vanjskih poslova, upravo u vrijeme kad je Slovenija imala problema s ulaskom u EU. Išao sam razgovarati s njom o tom problemu, a nit poveznica mi je bila upravo njena knjiga.