Nemamo jasnog stava o turizmu i stoga nam se iz godine u godine javljaju isti problemi. Aktualna Strategija je u tom smislu dosta dobro postavljena, prihvatio ju je i Hrvatski sabor, no mi izgleda nismo razumijeli njenu težinu, ističe prof. dr. sc. Dragan Magaš
RIJEKA Destinacija zdravlja, povijesti i tradicije, događaja te sporta i rekreacije – to je Kvarner prema Glavnom planu razvoja turizma PGŽ. Činjenica je da se kvarnerska turistička regija nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Jadranka Lošinj je dobila novog vlasnika te se očekuje nastavak investicijskog ciklusa kojim bi u portfelju trebalo biti novih zvjezdica, novog vlasnika trži crikvenički Jadran koji je izašao iz stečaja, a u tijeku je i privatizacija Imperiala Rab, iako će mnogi reći, prilično netransparentna. Realno je očekivati da će u budućnosti, i opatijski Liburnia Riviera Hoteli promijeniti vlasnika ili dobiti strateškog partnera, a od toga daleko nisu ni bašćanski Hoteli Baška, iako do daljnjeg od vlasničkog preuzimanja, čini se, neće biti ništa.
Isticanje prednosti
Slika se, dakle, radikalno mijenja, a što to znači za regiju te koja su ograničenja koja stoje pred hotelijerima u razvoju tvrtki i proizvoda, ne samo na Kvarneru već i u čitavoj Hrvatskoj, komentirali su stručnjaci Fakulteta ze menadžment u turizmu i ugostiteljstvu (FMTU) iz Opatije na krajem tjedna održanom bienalnom kongresu Turizam i hotelska industrija 2014. Prof. dr. sc. Dragan Magaš, predstojnik Zavoda za turizam FMTU-a, ukazao je tako da ukoliko se želi uspjeti treba istaknuti ono u čemu je regija najjača. – Mislim da Kvarner treba diferencirati po tome što se sastoji od otočnog dijela, priobalja i Gorskog kotara. Pritom svaki otok mora imati svoju pričui biti prepoznatljiv po nekim svojim vrijednostima, kao što je primjerice Lošinj sa svojom pričom zdravlja i vitalnosti. Priobalje se treba vratiti u dane, ako tako možemo reći, »stare slave« u smislu da ga trebamo razvijati kroz rivijere pa i na toj razini planirati. Takva viša razina planiranja znači i veću konkurentnost, kao i veće mogućnosti diferencijacije. A Gorski kotar bi prvenstveno trebao biti ruralni dio naše turističke ponude. S Gorskim kotarom smo davno pogriješili jer teško da će on ikada biti velika skijaška destinacija. Dakle, bitno je vraćanje izvornim vrijednostima na kojima trebamo graditi turistički proizvod, kazao je prof.dr.sc. Magaš navevši primjer crikveničkog područja gdje će se kod Jadranova dio šume iskrčiti i zasaditi vinogradima i maslinama kako bi se dobio takav štih. Inače, na FMTU je pokrenuta i inicijativa da se opatijski Lungomare dodatno unaprijedi kao turistička atrakcija. Naime, ideja je raspisati natječaj kako bi se dobile ideje da se taj prostor pretvodi u pravu svjetsku turističku atrakciju. – Zamišljeno je da to bude prostor događanja, pa bi tako ondje mogli biti svojevrsni podmorski restorani, tuneli i slično, naveo je prof.dr.sc. Magaš. O tome što koči razvoj u turizmu kazao je kako je pitanje da li su sve dosadašnje Vlade imale stav o turizmu će će onda imati politiku koja će podržavati taj razvoj. – Čini mi se da nemamo jasnog stava o turizmu i stoga nam se iz godine u godine javljaju isti problemi pa govorimo o sezonalnosti i slično. Jednostavno treba napraviti duboku analizu postojeće situacije. Aktualna Strategija je u tom smislu dosta dobro postavljena, prihvatio ju je i Hrvatski sabor, no mi izgleda nismo razumijeli njenu težinu. Ona se ne može provesti ako je međuresobna suradnja slaba ili izostane. Ministar turizma sam ne može riješiti probleme. Dakle, ako je stav Vlade jasan, onda ćemo imati jasnu turističku politiku, a ako imamo i politiku, postojat će organizacijska struktura koja će je provesti. Bojim se da ćemo u Hrvatskoj pasti na akcijskom planu, kazao je predstojnik Zavoda za turizam FMTU-a, uz ostalo podsjetivši i na visoko porezno opterećenje u Hrvatskoj.
Govoreći o aktualnoj privatizaciji Imperiala Rab, prof.dr.sc. Magaš, inače dugogodišnji član Nadzornog odbora ove tvrtke, ukazao je na ishitrenost takve odluke.
– Ne znamo tko će Imperial kupiti, krijemo tko je zaintersiran, žurimo se prodati… Čemu tu? Osam godina rada sam ostavio tamo, znam što sam našao i što sam ostavio. Čemu žurba da se ta tvrtka proda? Netko tko će doći to mora jako dobro platiti jer taj kupac ustvari kupuje Rab. Netko će »kupiti otok« i ne znam zašto nam se žuri rasprodavati. Naravno da ne može biti ni senzibiliziran za lokalnu zajednicu kao ljudi koji ovdje žive. Sve to po meni proizlazi iz politike koju mi nemamo i onda se hvatamo takvih rješenja, ukazao je. Stoga je kombinacija s malim dioničarima jako dobra, dodao je.
– Prošli smo tu svojevrsnu životnu krivulju Imperiala, vidjeli što znači kad pada, a što kada se oporavi, i vjerujem da na otoku nema nekoga tko ne bi dao ruku toj tvrtki. Ljudi s Imperialom, Imperial s Rabom, jednostavno može i treba funkcionirati. Sve drugo je barem dijelom špekulativno. Nema nikakvog razloga da mali dioničari ne uzmu stvar u svoje ruke i upravljaju svojom budućnošću. Ako se u budućnosti javi ozbiljan kupac tvrtku se uvijek može prodati, istaknuo je prof.dr.sc. Magaš.
Tečaj kune
Govoreći o ograničavajućim faktorima koji koče razvoj turizma prof. dr. sc. Jože Perić, dekan FMTU-a, uakzao je i na problem takozvanih monetarnih škara s kojim se hrvatski turizam suočava od osamostaljenja Hrvatske. Naime, od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća do danas inflacija u našoj zemlji je bila 80 posto, a istovremenuo su cijene turističkih usluga ostale iste ili se čak i snizile. – To znači da bi hrvatski turizam da nadoknadi inflaciju trebao biti 80 posto efikasniji nego je bi prije 20 godina, a tvrdim da nema tvrtke u svijetu koja to može postići, kamoli u Hrvatskoj, kazao je prof.dr.sc. Perić te dodao kako rješenje vidi u klizanju tečaja kune do 2 posto godišnje kako bi se kroz nekoliko godina postigao stimulativan tečaj za poslovne subjekte u turizmu i za ulaganja. Pojasnio je kako investicije u Hrvatskoj ne mogu biti profitabilne jer cijene inputa kao što su voda, struja i ostalog rastu, dok cijene usluga koje se prodaju na svjetskom tržištu, ne mogu rasti. – Stoga u turističkim tvrtkama rade što mogu, a to je štede na radnoj snazi, dolazi do otpuštanja, snižavanja plaća, povremenog zapošljavanja umjesto stalnog posla i slično. Vjerojatno nam slijedi, a negdje je taj trend već i počeo, da će poslodavci zapošljavati radnike koji nisu iz Hrvatske, a koji su spremni raditi za manje novca. Tako ćemo kroz par godina imati situaciju da će nam u hotelima raditi Rumunji, Bugari, ali možda i radnici iz Afrike. To jasno dovodi u pitanje ono što Hrvatska kao turistička zemlja treba biti, a to je kvalitetna, autentična i fina destinacija, zaključio je dekan FMTU-a. Pred hrvatskim turizmom očito, dakle, stoji veliki izazovi, tim više što se strategijom njegova razvoja očekuje ulazak u 20 najkonkurentnijih turističkih zemalja svijeta.
