Razgovarali smo s pet riječkih prvašica: 'Jedva čekamo da naša školska avantura počne'

Eva Šimić, Roberta Bukarica, Mara Novaković, Anna Honović i Lara Škundrić / Snimio Mateo LEVAK

Mara Novaković, Lara Škundrić, Anna Honović, Roberta Bukarica i Eva Šimić odavno su spremne za prvo školsko zvono

povezane vijesti

RIJEKA – Diljem Hrvatske danas će školska zvona pozvati na povratak u klupe više od 450 tisuća školaraca, jer počinje nova školska godina. Za većinu učenika današnji dan bit će tek povratak u dobro znanu sredinu, no za nešto više od 36 tisuća prvašića bit će to prvi korak na dugom putu obrazovanja koje je pred njima.

Put škole će krenuti i oko 28.500 primorsko-goranskih učenika, a prvi put u školske će klupe sjesti i više od 2.500 primorsko-goranskih prvašića. Nakon posljednje dvije školske godine, koje su započele s nizom epidemioloških mjera, početak nastave bit će ponovo onaj stari, bez maski, fizičkog razmaka i prijetećih samoizolacija koje podrazumijevaju i online nastavu.

Anna Honović, Roberta Bukarica, Mara Novaković, Lara Škundrić i Eva Šimić / Snimio Mateo LEVAK

Sjećanje na vrtić

Takav jedan sasvim uobičajen, ali istovremeno veseo i bučan početak obrazovanja imat će i Mara Novaković, Lara Škundrić, Anna Honović, Roberta Bukarica i Eva Šimić. One su riječke prvašice za koje je malo reći da s nestrpljenjem čekaju da njihova školska avantura započne. Za tu je avanturu sve odavno spremno. Nabavljene su pernice i torbe, pripremljene bilježnice i sve ono što prati školski život te ga čini šarenijim i zabavnijim. Naučeno je već pokoje ili baš sva slova, ovladalo se i brojkama, a i saznalo se baš sve što se o budućoj školi moglo saznati.

Snimio Mateo LEVAK

Iako neće dijeliti iste klupe, jer pohađat će različite osnovnoškolske ustanove, nestrpljenje i sreća zbog prvih školskih dana zajednička su im. Vrtića se, kažu, rado sjećaju, ali ipak tamo više ne bi, jer sada su već ozbiljnije i odraslije, spremne za torbe pune školskih knjiga, pa tako Mara na pitanje svoje vršnjakinje ide li i ona u školu ponosno odgovara:

– Naravno! Što ne vidiš kolika sam?

I onda dalje nastavlja priču o tome što sve o školi zna, ali i koliko toga i ona sama zna.

– Znam da se u školi piše. Radila sam već neke stvari iz matematike, brojke i tako. Uče se slova i pisati, ali i čitati. Znam već sva slova. Baka me učila čitati i pisati. Veselim se i želim ići u školu, a najviše se veselim novim prijateljicama koje ću upoznati, priča Mara.

Uzbuđenje i za roditelje

Početak obrazovanja nije uzbuđenje samo za prvašiće, jer cijela obitelj taj dan pamti zauvijek. Bez obzira na to je li riječ o prvom prvašiću u obitelji ili se radi o ponavljanju gradiva, uzbuđenje je uvijek prisutno, a to potvrđuje i Evina mama Josipa.

– Eva ima brata koji će sada u peti razred i utoliko je lakše, jer nije prvo dijete koje kreće u školu, ali uzbuđenje je prisutno. Pripremam je da će joj u školi biti lijepo, da će steći nove prijatelje i da je to mjesto učenja i rada gdje će učiti nove stvari. Uz brata već se dugo priprema za školu i sama traži listiće za vježbu, otkriva mama Josipa.

Annina mama Katarina kaže da je Anna prva prvašica u obitelji i da i sama jedva čeka prvi školski dan.

– Veselimo se svi i jedva čekamo da krene u školu. Sve je već spremno i vlada pravo uzbuđenje, kaže mama Katarina.

Slično je i u Larinoj obitelji, jer kako kaže mama Paula, sve što ih čeka novo je, te je time uzbuđenje još veće.

– Lara je prva prvašica u našoj obitelji i svi smo jako uzbuđeni i veseli. Sve nam je ovo novo, ali i sve je spremno, zaključuje mama Paula.

Put od kuće do škole

Ona je prvašica OŠ Srdoči i već je spremna odlaziti u školu sama, jer kako kaže, blizu joj je. Zna ona jako dobro i da se u školi dijele ocjene i da je petica za one koji najviše znaju, ali i da se u školi mora sjediti.

– Nije mi to nikakav problem. Volim sjediti, kaže ponosno. Nije problem, dodaje, ni zadaća koju će nakon škole morati pisati.

Ni Lari ništa od toga neće biti problem. I ona zna put od škole do kuće, ali ne iste škole kao i Mara, jer Lara svoje obrazovanje započinje u OŠ Zamet.

– Živim blizu škole i znam put. Ponekad će me voditi i mama ili tata. Malo mi je žao što neću više u vrtić, ali ipak se jako veselim polasku u školu. Sada sam već velika. Znam brojeve i neka slova. Neka sam ostavila za učenje u školi, otkriva Lara.

U istu će školu i Roberta, a ona zna da će u školi biti lijepo i zabavno, jer tako joj je mama rekla.

– U školi se uče brojke i slova, a ja sam već nešto od toga naučila. Jako se veselim školi. Sve sam već nabavila. S mamom i tatom sam kupila pernicu, bilježnice, vodene bojice, olovke, gumice i svašta. Od svega su mi najljepše bilježnice. Na mačke su, kao i moja torba, priča Roberta. Dodaje i da jako voli crtati pa će likovni sigurno biti među omiljenim predmetima.

Za razliku od Lare i Roberte koje će sjesti u klupe OŠ Zamet, za koju već sada tvrde da je super i da lijepo izgleda, Anna će sjesti prvi put u klupe OŠ Kantrida te otkriva da je probu već imala.

– Bila sam na probi u školi da vidim kako je unutra. Mama i tata su mi rekli što se u školi radi. Uči se čitati, zbrajati, oduzimati, pisati brojke i slova. Dosta toga sam već naučila. Još moram samo malo naučiti čitanje. Znam doći sama do škole jer živim blizu, a prvi dan škole pozvat ću sve da dođu. pozvat ću nonu, nonota i prijatelje. Jedva čekam vidjeti nove prijatelje. Ovaj tjedan sam upoznala jednoga. Jedva čekam vidjeti i nove knjige. S mamom sam kupila torbu, bilježnicu, olovke i plastelin. Jako se veselim školi, objašnjava Anna.

Prvašice i njihove mame / Snimio Mateo LEVAK

Audicija za balet

U tom veselju danima već živi i Eva. Ona je prvašica Katoličke osnovne škole »Josip Pavlišić«, a kako škola izgleda već jako dobro zna zahvaljujući svojoj starijoj prijateljici.

– Imam prijateljicu koja već ide u tu školu. Bila sam u obilasku i prijateljica mi je objasnila što sve ima u školi. Velika je i lijepa. Žuta. Ima prostorije za učitelje i za engleski i one u kojima se uči o dijelovima tijela. Već sam naučila pluseve i minuse, znam pisati tiskana slova, a pisana ću naučiti u drugom razredu. Najviše mi se sviđa što ću u školi vidjeti prijateljice i učiti engleski na koji već idem, a uskoro ću i na audiciju za balet. Za školu sam sve pripremila. Dobila sam torbu, pa torbu za tjelesni, bocu za vodu, kutiju za marendu, bilježnice, a knjige će me čekati u školi. Najviše mi se sviđaju pernica, boca i torba za tjelesni, priča Eva.

Što se ovih riječkih prvašica tiče, škola je vrata mogla otvoriti odavno, jer one su u potpunosti spremne za prvo školsko zvono, novu životnu avanturu i nova znanja koja će u toj avanturi stjecati.