Najprije obitelj i odmor, onda hobiji – Branko Luburić / Foto D. ŠKOMRLJ
Bilo bi nepošteno reći da radim s istim žarom kao na početku. Sve dok se igramo radeći, dobro je da radimo, a kada to prestane biti igra i postane teret, bolje se maknuti, zaključuje ravnatelj
povezane vijesti
RIJEKA Nakon 41 godine rada u odgojno-obrazovnom sustavu i 24 godine obnašanja funkcije ravnatelja riječke Prometne škole, Branko Luburić krajem ovog tjedna odlazi u mirovinu, a zamijenit će ga novoizabrana ravnateljica, profesorica hrvatskog jezika Marijeta Mašić.
Svoj prosvjetni put Luburić je započeo u Pomorskoj školi Bakar, gdje je, kako kaže, radio 16 godina, a do radnog mjesta za katedrom došao je neplanirano.
– Studirao sam politologiju i uvijek sam mislio da ću biti novinar. Kada sam diplomirao, plan je bio raditi za tvorničke novine, ali onda se otvorilo radno mjesto u Pomorskoj školi i tamo sam se i zaposlio. Sasvim sam slučajno došao u obrazovne vode iako mi je prva želja bila novinarstvo, kojim se na kraju nisam ni dana bavio. Kada bih se sada našao u istoj situaciji, pitanje je kojim bih putem krenuo. Međutim, nije mi žao zbog odabira. Proveo sam više od 40 godina u ovom poslu koji nije uvijek cijenjen, ali mi je pružio puno zadovoljstva. Nema ljepšeg od sresti bivšeg učenika koji je postao uspješan čovjek. Ima taj posao svoju privlačnu moć, kaže Luburić.
Iako je u prosvjetnom sustavu već više od četiri desetljeća, kaže kako se taj sustav zapravo vrlo malo promijenio.
– Promijenile su se okolnosti u kojima sustav funkcionira. Tehnološko okruženje u kojem se odvija nastava, ali te su promjene više bile stihijske nego što je tehnologija sustavno uvođena u nastavu. Donekle su se promijenile i nastavne metode. Međutim, sustav je nužno temeljito promijeniti. Veliki su sustavi uvijek tromi, navodi Luburić.
Plan za umirovljeničke dane, dodaje, najprije je prvo se odmoriti i posvetiti obitelji, a potom će uslijediti hobiji.
– Bilo bi nepošteno reći da radim s istim žarom kao na početku. Sve dok se igramo radeći, dobro je da radimo, a kada to prestane biti igra i postane teret, bolje se maknuti, zaključuje ravnatelj.
