Snimio Roni BRMALJ
Trošak od Rijeke do Zagreba i natrag za automobil iznosi 350 kuna, dok je autobusom tri puta manje
Zvuči nevjerojatno, ali je cijena putovanja autobusom od Rijeke do Zagreba jeftinija nego ikada ranije, pa se na put od 150 kilometara danas može ići i po nevjerojatnih 38 kuna. Povratna karta na istoj relaciji kod pojedinih prijevoznika košta svega 68 kuna, pa se može zaključiti kako nikad ranije cijena karte nije bila niža. Ispada da je neznatno skuplje putovati do Zagreba nego iz Rijeke do Opatije. Pritom treba uzeti u obzir kako je riječ o najnižim cijenama za dane s manjim prometom, pa se takvi enormni popusti ne mogu ostvariti u svim terminima.
Dramatičan i dosad nezabilježen pad cijena autobusnih karata događa se u posljednja tri mjeseca, a karte su pojeftinile čak tri puta na nekim relacijama. Na pitanje kako se takav posao uopće može isplatiti prijevoznicima, nije sasvim jednostavno pronaći odgovor. Stanje na tržištu je takvo da nikada nije bilo više prijevoznika, pa je došlo i do pravog malog rata u popustima pri kupnji karata.
Na tržištu autobusnog prijevoza konkurencija je nikad jača, a cijene nikad niže. Vozi se i s ukalkuliranim gubitkom, koji autobuseri donekle mogu nadoknaditi u drugim segmentima svog poslovanja, čarteru, izletima, itd. Međutim, dugoročno je otvoreno pitanje hoće li u svemu biti smanjena i kvaliteta usluge, kao i radna prava i visina plaća zaposlenih u ovoj djelatnosti. U međuvremenu, dok su cijene ovako niske, doista se isplati razmisliti o autobusu umjesto putovanja osobnim automobilom. Računajući gorivo i cestarinu, minimalni trošak od Rijeke do Zagreba i natrag iznosi oko 350 kuna, dok je autobusom barem tri puta manje. Ušteda nikad veća, pitanje je samo koliko će dugo takve cijene potrajati.
Taj rat autobusera ne događa se samo s cijenom karta, već i u prodaji, koja se odvija putem interneta ili je karte moguće kupiti na kiosku. Pojedini autobusi uključivo u cijenu nude i internetsku vezu tijekom putovanja, a sve to za 40-tak kuna. Usporedbe radi, karta od Rijeke do Zagreba je još donedavno koštala oko 150 kuna u jednom smjeru.
Upitne koncesije
Igor Krmpotić, član Uprave Autotransa, naglašava kako je mnoštvo problema stvorilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture dodjelom koncesija za obavljanje prijevoza u kojima nije poštovana regulativa EU, jer se dozvolilo da se pod krinkom uspostavljanja međudržavnih linija, na tim istim linijama odvija unutarnji cestovni prijevoz putnika, što je jedini razlog za koncesiju i isplativost same linije.
– Imamo slučaj jednog prijevoznika koji povezuje Rijeku, Zagreb i Brežice u Sloveniji, a ustvari mu je najvažniji cilj dobiti koncesiju i konkurirati isključivo na liniji između Rijeke i Zagreba, što potvrđuje i činjenica da im autobusi polaze jednu minutu prije naših. Mislim da su i u Ministarstvu svjesni da su određene koncesije na upitan način dodijeljene. Razmišljamo o tužbi za naknadu štete ukoliko se stvari ne dovedu u red, jer sada pojedini prijevoznici koji su već poznati po niskoj razini prava svojih radnika, idu sa špekulativnim cijenama, koje su dugoročno neodržive.
Činjenica je da i smanjenje cijena goriva ima utjecaja na manju cijenu karata i to je pozitivno, ali je isto tako nemoguće držati ovako niske cijene prijevoza ukoliko se poštuje kolektivni ugovor i visina plaća zaposlenih. Donja granica isplativosti je cijena karte na razini oko 80 do 90 kuna na relaciji Rijeka – Zagreb, a sada je gotovo upola niža. Mi smo se prilagodili i nudimo značajne popuste ovisno o danima polaska, pogotovo na linijama koje su nešto manje popunjene, ali tražimo da se koncesije preispitaju i stvari dovedu u red – ističe Krmpotić.
Zakazalo Ministarstvo
Savjetnik za promet u Hrvatskoj udruzi poslodavaca Marijan Banelli smatra kako je neophodno pripremiti konkretnu analizu kapaciteta poslovanja i potrebnih podataka o autobusnom prijevozu u Hrvatskoj kako bi se na temelju toga u javnoj raspravi došlo do zakonskih propisa i uređenja tržišta.
– Ministarstvo prometa uopće ne funkcionira kad je riječ o ovom segmentu javnog prijevoza. Koncesije bi trebale biti skuplje i uvjeti za ulazak na tržište zahtjevniji. Nije normalno da u jednom satu imate četiri autobusa iz Zagreba prema Splitu, a svaki ima po četiri putnika. Ako država želi sigurnost, prosperitet i kvalitetu, onda mora subvencionirati sve oblike tzv. ekološkog prijevoza, pogotovo na prigradskim linijama, s ciljem da sigurnost autobusnog prometa bude na najvišoj mogućoj razini, posebice kad govorimo o prijevozu đaka i studenata.
Država bi trebala subvencionirati i kamatnu stopu i produžiti rok plaćanja svima koji će nabaviti ekološke, sigurnije autobuse, a ako su u funkciji turizma, moguće je i osigurati sredstva iz europskih fondova. Sada bi trebala ponovo izdvojiti 100 milijuna kuna iz Fonda za ekološku učinkovitost i zaštitu okoliša. Teško mi je reći koliko dugo može trajati ovakva situacija s niskim cijenama karata, koje su tržišno neisplative. Građani s ovom situacijom mogu biti zadovoljni, ali je problem što su u opasnosti najkvalitetniji prijevoznici i tu se nešto mora učiniti – smatra Banelli.
