Riječkoj Čistoći nije se dogodio štrajk, dogodio se spontani bunt radnika, što je gore jer zorno ilustrira dubinu nezadovoljstva koje već godinama tinja u ovom komunalnom društvu. U srijedu, kad je »planulo« u škurinjskom sjedištu, stalo je njih dvjestotinjak koji svakodnevno brinu o čistoći našeg grada i okolice, odvozeći kontejnere, jučer su stali praktički svi, njih 400 i nešto, koliko ih je zaposleno u ovom komunalcu. Odradilo se samo ono najnužnije, a to je odvoz smeća iz dječje bolnice na Kantridi te riječkog i sušačkog lokaliteta.

Čistoća grada koji teče posljednjih nekoliko godina postao je i više nego evidentan problem, a iz onih nekoliko sati koje smo proveli u razgovoru s radnicima može se zaključiti da se ta boljka neće tako brzo i lako riješiti jer su problemi u ovom komunalcu gomilani godinama. Radnici se, naravno, prvenstveno bore za svoje plaće jer od toga žive, plaćaju račune, rate kredita, no to je samo vrh sante leda stanja u koji je dovedena riječka Čistoća.

Tanane bušte

Vozač Pavao Starčević ima veteranski staž u ovom komunalcu, broji tridesetu godinu i sjeća se kako se još prije dvadesetak godina u Čistoći nije moglo tek tako zaposliti. Uvjeti rada bili su nebo i zemlja u odnosu na danas, nažalost, nagore, što se odražava na kronično pomanjkanje kadra zaduženog za čišćenje ulica.

Foto Mateo Levak

Postojala je kantina u kojoj su se radnici mogli okrijepiti, vremenom je, pričaju nam, ista ostala rezervirana samo za ljude iz uprave, danas je više ni nema. Pričaju nam i o rukovoditeljima, kojih je danas barem desetak, a nekad su operativno firmu vodili njih dvoje – jedan za istočni i drugi za zapadni dio grada.

Veterani u Čistoći, poput Starčevića ili Ivana Topalovića, koji je apsolutni rekorder s 43 godine staža, danas su rijetki jer je fluktuacija ljudi ogromna. Samo prošle godine iz firme je otišlo 65 radnika, a novozaposlenih je njih 71. Od onih koji su otišli samo je njih 14 otišlo u mirovinu. Priča Topalovića dodatno je specifična jer je praktički cijeli svoj radni vijek proveo na »papučici« kamiona. Nakon što je nedavno obolio i bio operiran, prebačen je na drugo radno mjesto, ali tek uz puno muke i natezanja, priča nam predstavnik radnika Ćenan Beljulji, zvan Keno. Istovremeno, neki novi, tek zaposleni ljudi odmah se ubacuju na, uvjetno rečeno, lakša radna mjesta, na kojima se ne moraju gombati s natezanjem 200-300 kontejnera ili četiristotinjak kanti za smeće u šihti. O plaćama i poslu koji za taj novac mjesečno mora odraditi ilustrira i primjer Erduana Osmanija, oca četvero djece.

Za dva tjedna odrađene noćne šihte, koja se smatra najtežom i od koje svi bježe, dva tjedna u prvoj smjeni te uz odrađenih još četrdesetak sati prekovremenih dobio je 1.080 eura. Njegov partner na »papučici« Elmir Salihi, koji nema porezne olakšice kolege, pak za isti posao primi 805 eura. Starčević, s 30 godina staža pokazuje nam buštu koju dobije kao vozač – 958 eura, od kojih stotinjak eura čini naknada za topli obrok i bonus za radnu učinkovitost od 66 eura, koji se isplaćuje samo za puni odrađeni mjesec. U slučaju da radnik izostane tri i više dana, bonusa nema, kazuju nam radnici i Beljulji. Ovo su svakako među većim radničkim plaćama u Čistoći s obzirom na to da je lani prosječna plaća u tvrtki iznosila 815 eura, u što je uključen i rukovodni kadar kojeg, čini se, ne manjka.

Ugrožena sigurnost

– U posljednjih petnaest godina nama se plaća povećala tek za tisuću kuna, i to na način da nam se osnovica ustvari smanjila, a uvedeni su dodaci za topli obrok i bonus za radnu učinkovitost. Istovremeno, obim posla rapidno raste, a usluga odvoza smeća građanima je dobrano poskupjela. Pitamo se gdje je taj novac jer mi to na našim plaćama sigurno ne osjetimo, kazuje Denis Banjanin. Pričaju nam radnici da se kod uvođenja posljednje sistematizacije obećavala stimulacija, čak i do iznosa od 800 eura, ali je nitko nije vidio na bušti, dodaju. Nekad, prisjećaju se »veterani«, ekstra odrađeni poslovi, kao što su čišćenja nakon karnevalske povorke u Rijeci ili, primjerice, Matejne na Viškovu, itekako se osjetilo na plaći.

Foto Mateo Levak

Vode nas radnici i do nekadašnje radionice u kojoj su se, do objedinjavanja pojedinih službi po komunalnim poduzećima i prepuštanja tog posla Rijeka plusu, kamioni Čistoće popravljali. Starčević kaže da je to bilo čudo od radione u kojoj se svaki kvar na vozilima promptno rješavao. Danas, pričaju nam radnici i vozači, osim zastarjelosti voznog parka, često izlaze na ulicu s neispravnim vozilima. Popravci se vremenski otežu, a kada se i odrade, nisu rijetke situacije da kamion mora opet nazad po istom prijavljenom kvaru ili kvarovima. Spominju i »ćelave« gume, propadanja »papučica« na kamionima u vožnji, kao što je to bio slučaj s jednim radnikom u Industrijskoj zoni na Kukuljanovu koji je ostao visjeti na šipki u vožnji. Pokazuju nam i jedan iskrivljeni kamion, čiji je trap zbog udarca očito stradao, a koji je, vele nam, uredno u opticaju. S druge strane, kažu da bi baš voljeli znati koliko se platilo oslikavanje i naljepnice na kamionima koje zasigurno ničim ne pridonose sigurnosti vožnje.

Skupocjeni kamion stoji u garaži jer nije prilagođen konfiguraciji Rijeke

Foto Mateo Levak

Djelomične odgovore na radnička propitkivanja može se naći u financijskom izvješću o poslovanju Čistoće u prošloj godini, a iz kojeg se može iščitati da je na stavku »ostali razni vanjski troškovi«, u koje je podvedeno tekuće održavanje vozila od strane Rijeka plusa, knjigovodstvo koje je prebačeno drugoj gradskoj tvrtki Poslovni sustavi, zatim usluge promidžbe kao i obvezatne usluge deratizacije i dezinsekcije potrošeno više od milijun eura. Kako se troši novac u Čistoći, radnici su nam ilustrirali i prvotno ugrađenim, pa poskidanim skenerima na kamionima, no šlag na ovoj torti zasigurno predstavlja Ivecov kamion koji je nabavljen prije više godina za nekoliko milijuna kuna i sad stoji parkiran u garaži. Čudo je to od smetlarskog kamiona jer za pražnjenje kontejnera, zahvaljujući automatici, treba samo vozač, no ispostavilo se, kazuju nam Denis Banjanin i Žarko Todeskini, neupotrebljiv za riječke ulice i konfiguraciju terena tako da, izgleda, služi samo za naslikavanje.

Iščitavanjem financijskog izvješća može se tako pronaći podatak da je na stavku zaštite na radu lani utrošeno 36.000 eura, a otprilike isti iznos u pitanju je i za 2021. godinu, isto toliko troši se na troškove telefoniranja.