Generacija 1960. - 1964.

Punih šest desetljeća od mature proslavili su bivši đaci Brodostrojarskog odjela Tehničke škole u Rijeci

P. N.

Foto privatni album

Foto privatni album

Postojanost te tradicije je posljedica međusobne povezanosti i poštovanja, moramo istaknuti naše prijatelje iz Dalmacije i Sarajeva koji svojim redovitim dolascima najbolje potvrđuju naš odnos prema toj tradiciji



RIJEKA – Josip Bašić, Zlatko Čubranić, Sanjin Kajba, Nikola Nebić, Radovan Nežić, Zvonimir Perkov, Josip Petković, Dragan Škrobonja, Mario Uhač, Marijan Vinš, Tomislav Žic i Živko Žurić, bivši su učenici IV.b BS Tehničke škole u Rijeci, koji su se na blagdan svetog Vida okupili u ugodnom ambijentu restorana Gardens na riječkoj Rivi kako bi proslavili jubilej – 60. obljetnicu polaganja ispita zrelosti, generacija 1960. – 1964. Uz njih, učenici koji su u lipnju 1964. nakon četverogodišnjeg školovanja pod vodstvom razrednice prof. Mire Kovačević maturirali na Brodostrojarskom odjelu bili su i Milan Grlaš, Loris Honović, Zvonko Jadrešin, Marko Jukić, Branko Kević, Lauro Krivičić, Vasilje Kregar, Željko Morović, Ratko Rapaić, Mauro Sirotić, Vinko Stašić, Zvonimir Šepac, Veseljko Škoda i Marijan Wolf. Kako je bilo na proslavi 60. obljetnice mature, na terasi s pogledom na brodove i jedra Fiumanke, opisao nam je Nikola Nebić, jedan od organizatora uz Zvonka Perakova i Maria Uhača.


»Naša okupljanja su tradicionalna, posljednjih 25 godina susreti su svakogodišnji. Postojanost te tradicije je posljedica međusobne povezanosti i poštovanja, moramo istaknuti naše prijatelje iz Dalmacije i Sarajeva koji svojim redovitim dolascima najbolje potvrđuju naš odnos prema toj tradiciji. Šest desetljeća od mature je ipak poseban doživljaj i prilika da se ponovo, i opet, evociraju događaji zajednički proživljenih. Nažalost, nismo svi tu, Milan Grlaš, Zvonimir Šepac, Vinko Stašić, Branko Kević i Marijan Wolf kao i profesori nisu među nama, za sve njih smo upalili svijeće sjećanja na grobljima Drenova, Kozala, Kastav i Volosko. Naši životni putevi su različiti, mnogi su nakon srednje škole nastavili školovanje, većina je upisala studij strojarstva. Profesionalne karijere bile su vezane uz brodogradnju, pomorstvo, naftnu i metalsku industriju, poduzetništvo, javne poslove. Danas smo kao umirovljenici uglavnom u Hrvatskoj, ima nas u Sarajevu i SAD-u. Sa zadovoljstvom ističemo stvaralaštvo i uspjeh koje su naši prijatelji ostvarili izvan zajedničke profesije. Josip Bašić iz Šibenika je šezdesetih i sedamdesetih godina bio član nekoliko bendova s Kvarnera, izuzetno je uspješan kao kantautor s opusom od oko 150 skladbi, Sanjin Kajba i Zvonimir Šepac su kao glazbenici bili članovi riječkih Uragana i akteri riječke rock scene šezdesetih. Zvonko Jadrešin je jedan od osnivača i prvi predsjednik Rotary cluba Rijeka, danas počasni predsjednik.


Uspješan je prevoditelj s engleskog jezika i izdavatelj knjiga vezanih za rotorijanstvo. Puno je tema pročešljano u odličnom raspoloženju, iskazana je želja prisutnih da tu našu dugu i dragu tradiciju ne prekidamo. I zato završavamo, ne bez patetike, glazbenom sjetom i riječima Oliverove pjesme »Karoca gre, neka gre…«, opisao nam je susret Nikola Nebić.