“Ne možemo se oteti dojmu da se predloženi projekt uređenja Sportskog područja  Kantrida, bavi svime, osim SPORTOM”, poručuje Građanska inicijativa Kantrida. 

Njeno priopćenje prenosimo u cijelosti:

“‘Stadioni i nogometne arene više nisu samo sportska infrastruktura, nego postaju  poslovni, zabavni i komercijalni hubovi, ali i arhitektonsko i turističko obilježje gradova, te  u konačnici ozbiljni izvori zarade za njihove vlasnike, upravitelje i klubove!’ Ova izjava mogla se čuti nedavno na RE:D konferenciji u Zagrebu, na panelu “Nove  nogometne arene – budući centri businessa, shoppinga, zabave i sporta” na kojoj je  sudjelovao i naš gradonačelnik Marko Filipović te najavio koncept novog stadiona na  Kantridi, sa pripadajućim objektima, hotelom od 200-tinjak soba te tri visoka nebodera uz  samu plažu, od kojih bi jedan imao 35 katova i tako postao najviši neboder u Hrvatskoj.  Ne možemo se oteti dojmu da se predloženi projekt uređenja Sportskog područja  Kantrida, bavi svime, osim SPORTOM. 

Treba li Rijeci i Kantridi takav mega projekt na skučenom obalnom pojasu?

Postavljaju se mnogobrojna pitanja: treba li Rijeci i Kantridi takav mega projekt na  skučenom obalnom pojasu koji je ujedno svojevrsno vrijedno, povijesno i kulturno dobro;  koje su izravne dugoročne posljedice na neposredni okoliš i morsku obalu uz dodatno  nasipavanje na pomorskom dobru, kakvo rješenje se nudi po pitanju svih pitanja, a to je  prometna infrastrukturu koja je već sada preoptrećena sa postojećim prometom, te da li  su svi drugi faktori utjecaja na okoliš uzeti u obzir. Nadasve se postavlja pitanje što lokalno stanovništvo misli o tom projektu i kakav će direktan utjecaj imati na kvalitetu  života njegovih građana susjeda.

Foto HNK Rijeka

Promišljamo li mi uopće o svom javnom prostoru, cijenimo li ga dovoljno? Koje su  stvarne potrebe građana ovog grada? Što ostavljamo budućim generacijama? Kome su  takvi projekti-investicije zapravo potrebni? Promišljamo li mi o budućnosti grada? Što  ostavljamo našoj djeci u naslijeđe? 

Pratimo li strategiju razvoja grada ili se gradi stihijski? 

O tim temama, kao i samoj predloženoj vizualizaciji projekta, razgovarali smo sa  dipl.ing.arh. Janom Puž, riječkom arhitekticom sa ljubljanskom diplomom, koja nam je za  ovu priliku dala svoj stručni osvrt na predloženi projekt u kontekstu smještaja u sam  prostor: 

“Iz predloženih vizualizacija moguće je iščitati da mjerilo zahvata i gabariti predloženih  objekata i zgrada nisu prilagođeni mjerilu okolnog prostora i postojećih građevina, kao ni  specifičnom primorskom reljefu. Takve zahvate moguće je predvidjeti na ravnim  nepreglednim površinama, dok se na stisnutom pojasu između mora i prometnice, na  terenu koji je povrh toga još i u nagibu pojavljuju specifične problematike u odnosu na  nivelacijsko povezivanje nove i postojeće gradnje, javnog prostora i prateće infrastrukture  (prometnice, pješačke površine, parkirališta,…). 

Značajan dio površine na koju se smješta predviđeni zahvat javno je dobro. Stanovnicima  Kantride, kao i cijelom Gradu Rijeci kronično nedostaje zelenih javnih površina koje bi  stanovnici koristili za predah, šetnje i rekreaciju. Poželjni EU minimum je  20m2/stanovniku, dok Rijeka ima skromnih 4m2/stanovniku. Za razliku od Pule, koja ima  16m2/stanovniku, a Beč recimo 95,37m2/stanovniku i jedna Ljubljana, koja je najzelenija  prijestolnica Europe 542m2/stanovniku. 

Uspoređuju Rijeku s Barcelonom, Dubajem i Miamijem

Dalje od toga ne treba previše pojašnjavati. Ovim zahvatom zaposjeda se  predimenzioniranom i sadržajno neprimjerenom gradnjom (hotel, apartmani) već ionako  (pre)skroman zeleni prostor grada te se predlažu tehnički zahvati u okoliš, koji realno nisu  izvedivi (nasipavanje obale na mjestima gdje je dubina mora i nekoliko desetaka metara). Rijeka se kroz ovaj urbanističko arhitektonski prijedlog uspoređuje s Barcelonom, kojoj  ne nedostaje površina za širenje, te gradovima kao što su Dubai i Miami, koji niti svojom  financijskom pozadinom, niti krajolikom, niti tipološki, niti sadržajno, niti prirodom grada  nemaju bliske sličnosti sa Rijekom. 

U Barceloni je također lučki prostor u samom centru grada prepušten gradu i građanima  na korištenje, što u Rijeci koja ima istu situaciju nije slučaj. 

Iz vizualizacija je također moguće vizualno iščitati omjer izgrađenog i neizgrađenog – slobodnog prostora površine zahvata, koji je daleko na strani izgrađenog dijela,  sadržajima kao što su hotel i neboderi, koji su na predmetnu lokaciju smještenosti,  budimo iskreni radi isplativosti investicije. I ne zato jer bi se prostorno i urbanistički  uklapali i sadržajno nadopunjavali predmetnu lokaciju, koja je javno dobro.

Konflikti u prostoru javljaju se i u smjeru vertikale, i u smjeru horizontale. Što to znači? Horizontalno gledano, gradnja zauzima većinu predmetne površine predložene za zahvat,  puštajući samo mali uski slobodni pojas između predimenzionirane gradnje i linije mora.  Ostavljajući tako lokalnom stanovništvu i građanima minimalnu javnu „zelenu” površinu  na korištenje, na površini koja je u svojoj osnovi predviđena upravo za njihovo korištenje. Vertikalno gledano, neboderi izrazito zakrivaju i zasjenjuju postojeću okolnu gradnju,  kako kuće tako i nebodere, te nadvisuju najviše nebodere u okolici za polovicu njihove  visine. 

I samo mjerilo zahvata je vrlo osjetljivo, budući da se veličinu područja obuhvata  predloženog zahvata (a površina gradnje je nešto malo manja od toga) može usporediti  sa veličinom područja naselja između Istarske ulice i pruge. Što dovoljno govori o  horizontalnoj predimenzioniranosti predložene gradnje, kao i o izrazitoj  poddimenzioniranosti zelenih i javnih površina u okviru zahvata. 

Puno više pažnje i truda treba usmjeriti u oblikovanje zelenih javnih površina

Ako za Rijeku želimo da napravi iskorak, da se stavi uz bok europskih gradova, kao što je  to i sam gradonačelnik na prezentaciji projekta rekao, puno više pažnje i truda treba  usmjeriti u oblikovanje zelenih javnih površina koje kronično nedostaju i gradu i  građanima grada Rijeke, a malo manje u predimenzionirane gradnje koje građanima ne  ostavljaju gotovo ništa zelenih površina za korištenje u sportsko- rekreativne svrhe u  slobodno vrijeme (što je primarna namjena tog Sportskog područja Kantrida kako mu i  sam naziv kaže), te sa sobom donose dugoročno smanjenje kvalitete života lokalnoj  zajednici. Primjeri ozelenjivanja nam mogu biti gradovi kao što su Beč, Budimpešta, Prag,  Pariz, koji aktivno rade na uređenju novih zelenih površina unutar svojih kvartova.”

Vjerujemo da se može postići ravnoteža između pametnog razvoja grada i očuvanja  iznimno vrijednog područja pomorskog dobra u najboljem interesu građana, kvalitete  života domicilnog stanovništva i javnih i privatnih interesa na opću dobrobit svih građana  Rijeke. Pokažimo da volimo svoj grad. Jer Kantrida je i naš dom!”, poručuje Građanska inicijativa Kantrida.