Bila je to hrvatska jesen 1991. godine. Nakon silovite ljetne agresije vojske koja se svojedobno hvalila narodnim predznakom, studeni, blato, skoro pa beznađe. S jedne strane bahato brutalna snaga jedne od najopremljenijih armija Europe, s druge – uglavnom samo odlučnost da svoje ne damo.

I dok su okupatorske snage čekale optimalni trenutak za nastavak pohoda koji se po svojim užasima izjednačio s onim fašističkim u II. svjetskom ratu, 2. studenog na šire područje Otočca stiže – A bojna.

Najteži zadaci

Prije i iznad svega dragovoljačka postrojba, kasnije, do svog osnutka 24. kolovoza 1991., profesionalno organizirana za posebne namjene MUP-a. Zadatak, kao i svih kasnijih mjeseci rata najteži, najodgovorniji, najpogibeljniji – oslobađati kao prva, isturena postrojba okupirana područja. U konkretnom slučaju ono – Drenova Klanca.

I koliko god da je u A bojni i M-48, jedna od elementarnijih vojnih puški, bila velika dragocjenost, a s druge se strane nalazilo i oružja i municije koliko god da je trebalo, A bojna izlazi kao – pobjednik!

I čini preokret koji je imao izniman odjek na vojnom planu, baš kao što slobodno možemo ustvrditi i to da je A bojna prvih dana studenog učinila i povijesni preokret. Otočac se od ljeta, od napada i ubojstva policajaca na području Žute Lokve u kolovozu, nalazio skoro u potpunom okruženju.

Plan JNA je bio nastaviti prema Vratniku nakon čega bi bilo nemoguće zaustaviti okupaciju Senja. U Lici bi ostale dvije enklave.

– Otočac i Gospić iz kojih bi moralo doći do povlačenja vojske i civila. Na taj bi način u cijelosti bila odsječena i Dalmacija, bila bi otvorena vrata za provedbu zločinačkog velikosrpskog plana stvaranja granice na potezu Karlobag – Virovitica, bio bi to početak kraja – sjeća se vrlo živo većine detalja iz tih dana kad se istinski definirala hrvatska povijest Denis Čargonja.

Istaknuti pripadnik policijske, pa ZNG A bojne, kasnije profesionalac u HV-u. Čargonja je i danas iznimno aktivan veteran, predsjednik je UHDDR-a Grobnišćine, ali i osoba koja se stalno bori za definiranje znanstvene, povijesno utemeljene istine o Domovinskom ratu.

Plasirane neistine

Neposredni povod ovog teksta je, dakako svečarski jer u utorak 24. kolovoza 2021. godine A bojna slavi 30. godišnjicu osnutka. Bilo je to na području kostrenskog motela Lucija, gdje će se i održati prigodna svečanost, no naš je razgovor bio dogovoren u Krenovcu gdje je sjedište grobničkih veteranskih udruga.

Iako jedna od najvažnijih, A bojna, naime nema svoje prostore pa su zbog jednog jako zanimljivog procesa ugostili – Grobničani, uostalom u nemalom broju također pripadnici te znamenite postrojbe.

– Svih se ovih godina borimo za istinu. Mnogo je po pitanju rata netočnosti, pa i namjerno plasiranih neistina koje iskrivljuju bit svega onog što se, posebno od ljeta 1991. godine događalo u Hrvatskoj.

A bojna je prva profesionalna jedinica nastala na širem teritoriju Rijeke, u samom početku je imala 117 pripadnika da bi kasnije narasla na jedinicu s tri satnije te je brojila po prilici 350 ljudi. Iako je dakako ovo velika i važna obljetnica, trideset godina od osnutka, željeli smo joj dati i apsolutno radni karakter.

Stvaramo, naime monografiju, ali ne prigodnu nego povijesni dokument koji će se sastojati od stotina svjedočanstava koji se dokumentiraju i videozapisom. Želimo naprosto oživjeti sjećanja i znanstvenom metodom doći do relevantnog dokumenta – istaknuo nam je Redžo Ademi, odnedavno predsjednik Udruge A bojne ZNG.

Iznimno prisutan, aktivan i ustrajan u prikupljanju svega što je povezano s djelovanjem 111. brigade HV-a, osnovane 2. srpnja 1991. godine, jest i Robert Barešić, inače dopredsjednik Udruge A bojne 111. brigade.

– Odlukom predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana 24. kolovoza 1991. godine ustrojena je djelatna bojna tipa »A« koja ubrzo prerasta u udarnu silu brigade. A bojna je bila u cijelosti dragovoljačka. Nakon strogih pregleda prijavljenih, slijedila je njihova profesionalizacija.

Već u rujnu su s MUP-om potpisali profesionalne ugovore, nakon čega je uslijedila temeljita i vrlo stručna obuka. Odlazak na ličko ratište uslijedio je s prvim velikim hladnoćama, u studenome, te je brigada odmah ušla u najteže moguće okršaje s mnogoljudnijim i tehnički znatno bolje opremljenim neprijateljem. Brigada je bila smještena na širem području grada Otočca, gdje je uspješno djelovala – istaknuo je Barešić.

Drenov Klanac

Oslobađanje Drenova Klanca imalo je ne samo vojni značaj nego je silno djelovalo i na moral ratnika.

– Ta akcija, poznata i kao Operacija Drenjula, bila je napadno-oslobodilačka operacija hrvatskih postrojbi u početnom razdoblju Domovinskog rata. Uslijedila je kratko nakon oslobodilačke operacije kodnog naziva Medvjed.

Kao i Medvjed, Drenjula je poduzeta radi deblokiranja Otočca, s obzirom na to da uspješni rezultati iz Medvjeda nisu bili dostatni. Hrvatske postrojbe su 4. studenog 1991. godine pokrenule napadno-oslobodilačku akciju »Drenjula zbog deblokiranja najvažnije i skoro jedine kvalitetne cestovne prometnice kroz Liku i Gacku, koja je spajala hrvatski sjever i jug.

Operacija je završila 13. studenog 1991. godine – dodao je Barešić.

Ali nije A bojna stala nakon oslobađanja Drenova Klanca. Nije ni mogla jer je razbješnjeni neprijatelj napao Čanak, selo smješteno na obrambenoj crti koja je povezivala Otočac, Ličko Lešće i Perušić.

U svom stilu JNA je u Čanku rušila i ubijala sve što joj se našlo na putu, s jednim dodatnim strateškim ciljem: zauzimanje Ramljana. Riječ je bila o važnoj koti iz koje se nadzire nemali dio Gackog polja, ali i golemom skladištu gdje je bilo uskladišteno sedam milijuna litara goriva!

– Da, bitka za Ramljane, također uspješna, je ono što se u tim teškim vremenima u zimi 1991. godine priznaje kao veliko herojstvo jest zaustavljanje neprijateljskog proboja iz Čanka preko Ramljana.

U žestokom sukobu s tzv. Belim orlovima uspješno je obranjena vojarna Ramljani, pa je brigada je nastavila napadna djelovanja prema Čanku gdje su neprijatelju naneseni veliki gubitci u ljudstvu i tvarno-tehničkim sredstvima.

Tim se herojskim činom spriječilo neprijateljsko presijecanje ličke bojišnice te povezivanje sa selima na kosinjskom području, odnosno još su jednom bile ojačane naše pozicije, ističe Barešić.

I dok smo u Krenovcu, u središnjoj dvorani grobničkih veteranskih udruga, istoj onoj u čijem se jednom dijelu nalazi spomen-soba sa slikama svih poginulih s Grobnika, u susjednoj prostoriji tekao je proces putem kojeg se razvija monografiju.

Voditelj čitavog procesa je povjesničar Josip Jurčević, dok mu u produkcijsko-tehničkom dijelu pomaže Vedrana Spadoni, jedna od osnivačica udruge Primorski Hrvat.

I sami smo se uključili u jednu od sekvenci u kojoj su dva iznimno zanimljiva, elokventna i vrlo otvorena člana A bojne davali svoje izjave. K tomu zbog mjesta života kao i profesija kojim su s bavili baš nikad nisu morali participirati u Domovinskom ratu.

Ratne strahote

– Profesionalni sam glazbenik s međunarodnom radnom adresom. Tako je bilo i prije trideset godina. Svirao sam u nizu europskih država, ali kad sam vidio neke od krajnje vulgarnih i prijetećih poruka četničkih vođa u Hrvatskoj, nisam čekao ni trenutka.

Bio sam dragovoljac i pripadnik A bojne od njezina nastanka do gašenja kada sam i napustio HV. Sudjelovao sam u svim njezinim najtežim bitkama, uostalom zbog toga je i bila po vrlo strogim pravilima i ustrojena.

Moram istaknuti da sam itekako znao reagirati i kad bi se činila nepravda mojim znancima, prijateljima, poznanicima u samoj Rijeci. Bilo je to i vrijeme »ratnika s Korza« koji su se »junačili« nezakonitim oduzimanjem imovine ljudima koji im se nisu dopadali.

Naprosto nikad, pa tako ni danas nisam bio vođen nacionalizmom ili mržnjom bilo koje vrste. Uvijek sam reagirao na nepravdu, a ono što se 1991. godine činilo mojoj domovini i mojem narodu bila je silna, brutalna nepravda.

Ponosan sam što sam se dragovoljno, dolaskom iz inozemstva uključio u A bojnu, i svime što sam u ratu radio. I danas sam glazbenik, i danas sviram u inozemstvu – istaknuo je Željko Bubić, koji je u rat kročio s 22 godine.

Blaž Dejanović, točno deset godina stariji od Bubića, danas je stanovnik Udbine. Ali to nije bio 1991. Živio je tada u – Australiji. U Rijeku ga je dovela činjenica da su mu tu bili smješteni roditelji koji su zbog ratnih strahota u ljeto ‘91. prognani iz svojih domova.

– Uključio sam se odmah u prvu profesionalnu postrojbu koja je tu nastajala. Vidjeli smo što se Hrvatskoj čini, što se čini njezinoj normalnoj, prirodnoj težnji za formiranjem vlastite države. Nije bilo sumnje u ono što nas čeka dopustimo li neprijatelju zločinački pohod koji je snažno krenuo tijekom ljetnih mjeseci.

Srećom, vodilo nas je srce i s njime povezana hrabrost, nismo poznavali strah, vodila nas je želja za slobodom i zbog toga smo postali pobjedničkom vojskom, istaknuo je Dejanović.

Sličnih priča je Jurčević samo u dva dana zabilježio točno – 80. Ekstremno je to opsežan materijal, no znanstvene postavke koje je prof. Jurčević – znanstveni suradnik Instituta društvenih djelatnosti Ivo Pilar kao i profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu – postavio, ne dozvoljavaju eksperimentiranje.

Nakon uzimanja izjava od svih pripadnika A bojne koji ih budu u mogućnosti dati, ide selektiranje građe i samo formiranje monografije. Jednog od rijetkih takvih dijela koje nije svedeno na puko prikupljanje građe i njezino sastavljanje u cjelinu.

I baš kao što je u ratu A bojna činila hrabre iskorake, u ključnim trenucima samo s elementarnim naoružanjem i s minimalno streljiva, i svojim djelima sastavlja mozaik današnje slobode, tako i u smislu stvaranja jasnog i točnog stava o karakteru Domovinskog rata čini – jako važne korake.

Mada ne čudi jer su oni uvijek bili prvi, najhrabriji, ljudi koji nikad – ni 1991. ni danas kad obilježavaju 30. rođendan nisu trpjeli – laži i nepravdu.

Sutra svečanost u Kostreni

Obilježavanje tridesete obljetnice formiranja A bojne aktivnog sastava Zbora narodne garde 111. brigade održat će se sutra, u utorak, 24. kolovoza 2021. godine, s početkom u 16 sati.

Obilježavanje 30. godišnjice osnutka bit će u krugu motela Lucija kod spomen-obilježja poginulih suboraca i prvog postrojavanja pripadnika A bojne ZNG.

I ovim putem se pozivaju svi pripadnici A bojne koji su u mogućnosti doći u Kostrenu da to učine. Druženje ljudi koji su u najtežim trenucima po hrvatsku opstojnost činili herojska djela, svakako može biti inspirativno i nadasve ugodno.

Velika žrtva

A bojna je u nešto više od 14 mjeseci postojanja ukupno, u tri satnije, imala 353 pripadnika. Nažalost, zbog činjenica da je uvijek obavljala najteže zadatke, 19 je poginulih.

Koliko je to velika žrtva pokazuje i činjenica da je to skoro deset posto od ukupnog broja poginulih tijekom čitavog rata iz Primorsko-goranske županije.

Značajan doprinos na istočnoposavskom ratištu

Izuzetnim borbenim moralom i osposobljenošću TG-111, čiji je do i A bojna, odlazi na istočnoposavsko ratište. Tu bilježi važne rezultate u borbama gdje neprijatelju zadaje teške gubitke u ljudstvu i tehnici, a oslobađa strateški izuzetno važna sela Vidovice i Kopanice.

Na taj se način oslobađa Orašje od stalnog napada neprijatelja iz okolnih sela.

Po povratku s istočnoposavskog ratišta u Rijeku, TG-111 je preustrojena u ročnu brigadu s osnovnom zadaćom naobrazbe i osposobljavanja vojnika u završnom dijelu služenja vojnog roka, tako da se i A bojna gasi te se njezini pripadnici preusmjeravaju u druge postrojbe.