ČAVLE – Svatko tko je barem jednom susreo Vlastu Juretić, znao je da su njezine dvije velike ljubavi bile pjesme i glazba, a tako je upravo danas izgledalo prisjećanje na grobničku vilu. U dvorani Doma kulture u Čavlima okupili su se njezini suradnici, glazbenici, glumci, prijatelji, susjedi, svi su došli na još jedno druženje s Vlastom. Zacakljenih očiju prizivale su se uspomene, miješajući radost i tugu sjećanja. Već je sam početak sve prisutne odveo u vrtlog pun emocija dok je njezina unučica Paula recitirala nonine stihove koje joj je posvetila i koji kažu: “Kamo god da idem, svakamo te nosim.” Tako je Vlasta živjela i svoje grobničko ča i svoju Grobnišćinu, noseći je i pronoseći.

Èavle 11.03.2022.
Dom kulture Èavle komemoracija nakon smrti grobnicke pjesnikinje Vlasta Juretic
Foto Marko Gracin

U istom raspoloženju su se na današnjem susretu izmjenjivali pjevači, njezini stari suradnici i glazbenici koji su svi zapjevali njoj u čast i spomen. Svi su došli samo na druženje s Vlastom, a prema riječima organizatora pro bono. Nastupili su ne samo njezini dugogodišnji suradnici, već i prijatelji među kojima su bili: Radojka Šverko, Duško Jeličić Dule, Robert Funčić, grupa Trio Rio, Karin Kuljanić, Robert Manestar, Alen Vitasović kao i klape Tramontana i Kaštadi. Kroz program je vodio Frenki Fućak, uz dvoje naratora, glumca Denisa Brižića i dopredsjednicu Katedre Čakavskoga sabora Grobnišćine Sanju Zubčić.

Vlastine nježnosti kroz njezine stihove dopirale su do mnogih srdaca o čemu svjedoče i brojne nagrade, njih 50-ak koje je dobivala na brojnim glazbenim festivalima od Zagrebfesta, MIK-a, Splitskog, Šibenskog festivala, ali i na festivalima hrvatskih klapa u Omišu, Kaštelima, Buzetu i naravno, na njoj najdražem, Grobničkoj skali. Vlasta Juretić Knezova cijeli je život posvetila rodnoj Grobnišćini, čakavštini, obitelji, vjeri i istinskom domoljublju. I danas njezini suradnici spominju koliki je gubitak za ovaj kraj što Vlaste više nema, a nema je tako kratko i tako dugo, od 8. ožujka ove godine… Njezin je život bio posvećen grobničkoj baštini i  hrvatskoj kulturi. O svemu svjedoči i njezina pjesma posvećena rodnom kraju “Tu je jubav moja” koja je postala i svojevrsnom himnom Grobnišćine.

Večer je završila pjesmom “Vilo moja” koju je izvela Radojka Šverko u pratnji svih sudionika sinoćnjeg programa naslovljenog “Ljepota stvaranja”.

O svemu što je vidjela i voljela u svojoj Grobnišćini ispisala je više od 2000 stranica i objavila ih u 8 knjiga, od poezije, zapisa, putopisa, novela, igrokaza te romana. Bila je i scenaristica brojnih televizijskih emisija. Kao članica i predsjednica Čakavskog sabora Grobnišćine bila je i urednica tada jedinog glasila na čakavštini “Grobnički list”, te članica Matice hrvatske. Na scenu je postavila više djela na grobničkoj čakavštini… Djelujući kroz Katedru čakavskog sabora Grobnišćine bila je alfa i omega kulturnih i društvenih zbivanja na Grobnišćini posljednjih 30 godina. Bila je prenositeljica ljubavi, baš kao što je i sama znala odgovarati na pitanje zašto piše, zašto se bavi humanitarnim akcijama, što je tjera, gura  i bodri, ona bi na to kratko odgovarala: “Samo jubav. Samo to.”

Pjesmu “Che bella donna” koju je 1996. godine izvodio Galiano Pahor, danas je izveo glazbeni virtouz na violi, skladatelj Francesco Squacia koji već godinama živi u Rimu i nastupa u milanskoj Scali, ali zauvijek svoj rodni grad nosi u srcu. Vlastina pjesma posvećenu gradu Rijeci u raskošnoj interpretaciji Squacie ispunila je dvoranu zanosom pa se i publika pridružila pjevušeći.

Alen  Vitasović prije izvedbe pjesme “Srebrni lancun” prisjetio se Vlaste.

– Vlasta je bila kao moja druga mama. Jednom mi je za MIK kupila odijelo  jer da ja nisam “lipo obučen” – kako je rekla, rekao je.

Prve glazbene stihove koje je Vlasta napisala izvela je grupa Azuri. U sjećanje na to Robert Justinić Justa izveo je pjesmu “Komadić plavog neba”.

Karin Kuljanić rekla je kako ima osjećaj da je Vlasta još s nama.

– Uvijek se sjećam njezinog smijeha i podrške koju je davala mladima. I ja sam tada dobila na povjerenje pjesmu “Večeri boje naranče”, emotivno je Karin Kuljanić najavila pjesmu koju je na MIKU- izvela s Đanijem Maršanom, kojeg je danas na sceni zamijenio Predrag Krečar.

Radojka Šverko bila je puna emocija.

– U meni su prisutni radost i uzbuđenje. Došla sam opet u svoj kraj. Povod dolaska je detalj koji diktira moje stanje, a riječ je o emocijama koje su usmjerene na sjećanje na gospođu Vlastu Juretić i na naša druženja od onih privatnih do onih poslovnih. Više vremena smo imale za razgovore kad bi dolazila na razgovore u Ministarstvo kulture. Ja sam živjela u Zagrebu, a Vlasta je često dolazila na sastanke u Ministarstvo, s obzirom na ideje koje je imala vezano uz ovaj kraj, za njezin Grobnik, ali i puno šire. Nažalost, bolest ju je zaustavila na tom putu u realizaciji svih onih ideja i htijenja da ostavi dugotrajan i upečatljiv trag vezano za njezin voljeni Grobnik i puno šire. Ovdje smo večeras s velikim ponosom na našu Vlastu Juretić. Kamoli sreće da je imala još veću podršku i malo više vremena, rekla je Šverko.

Vinko Škaron, organizator današnjeg programa, progovorio je o njihovom posebnom odnosu.

– Nakon trideset godina zajedničke suradnje i nakon što nas je napustila, Katedra je odlučila napraviti večer posvećenu Vlasti. Veliki broj izvođača se je odazvao i to svi pro bono, od svirača, pjevača, zapravo svi koji su uključeni na pozornici, odmah su pristali večeras biti s nama. Nas dvoje imali smo poseban odnos, vodili smo zajedno Katedru puno godina, a i zajednički smo stvarali pjesme, njih čak 80-ak smo napravili zajednički. Vlasta je bila velika prijateljica s kojom sam proveo dane i dane u razgovorima. Nažalost, toga više nema, zaključio je.