Snimio Damir ŠKOMRLJ / NL arhiva
Njena se lokacija može iskoristiti za novu, visokoučinkovitu plinsku elektranu s kombiniranim ciklusom, koja kupca za toplinsku energiju može imati u Ininoj rafineriji, a i Rijeku iskoristiti kao velikog toplinskog konzuma, tvrdi Davor Škrlec
ZAGREB Nakon što je direktor tvrtke LNG Hrvatska Mladen Antunović najavio početak gradnje LNG terminala u Omišlju 2016. godine, i njegovo puštanje u pogon tri godine kasnije, uz napomenu kako će se na terminalu graditi i kogeneracijska termoelektrana za potrebe samog terminala, energetičar Davor Škrlec, europarlamentarac i potpredsjednik ORaH-a, napominje kako postoje i bolja, sinergijska rješenja.
Predložena snaga termoelektrane od 40 MW je, napominje, premala, a umjesto nje, koja bi trošila plin za proizvodnju topline potrebne terminalu za rasplinjavanje, predlaže kvalitetniji, sinergijski efekt koji bi se postiglo s potrošačima rashladne energije, primjerice velikim hladnjačama.
Plin će u tanker dolaziti u tekućem stanju, ukapljen na minus 162 »celzijevca«, i tu bi hladnoću trebalo »prikopčati« na velike potrošače rashladne energije, smatra Škrlec, predlažući upravo velike hladnjače.
Na pitanje može li se, umjesto gradnje nove termoelektrane na samom terminalu, iskoristiti postojeća TE Urinj, koju bi se s lož-ulja prebacilo na prirodni plin kao energent, Škrlec odgovara kako se ta termoelektrana ne može jednostavno prenamijeniti na plin, ali kako zbog skupog, i okolišno neprihvatljivog goriva ona radi mali broj sati, samo 128 sati u, primjerice, 2013. godini, njena se lokacija može iskoristiti za novu, visokoučinkovitu plinsku elektranu s kombiniranim ciklusom, koja kupca za toplinsku energiju može imati u Ininoj rafineriji, a i Rijeku iskoristiti kao velikog toplinskog konzuma.
Snaga nove termoelektrane mogla bi biti 400 MW, napominje.
