Partizani su Sušak oslobodili 21. travnja, no Nijemci su se u Rijeci utvrdili, pa je Titovim borcima trebalo punih 13 dana da ponosno promarširaju gradom na Rječini
RIJEKA Prije 68 godina, na današnji su dan Sušak i Rijeka postali jedan grad. I to od fašista i fašizma oslobođen grad. Oslobađanje Rijeke nije prošlo nimalo lako, i nimalo bezbolno. Obilježile su ga brojne žrtve, velika razaranja i materijalna šteta. Partizani su Sušak oslobodili 21. travnja, no Nijemci su se u Rijeci utvrdili, pa je Titovim borcima trebalo punih 13 dana da ponosno promarširaju gradom na Rječini. Zašto je tome bilo tako, pojasnio je Dinko Tamarut, predsjednik SABA Primorsko-goranske županije:
Na proslavu Dana oslobođenja Grada Rijeke danas stiže i premijer Zoran Milanović. On će biti nazočan puštanju u rad dviju dizalica u Luci rijeka, a zatim će u Guvernerovu palaču gdje će se održati svečana akademija povodom Dana oslobođenja.
U Rijeci će se sastati i s potpredsjednikom EK i povjerenikom za promet Siimom Kallesom, a stižu i potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić.
– Bitka za Rijeku bila je odlučujuća jer su se s njom rješavala vojna i politička pitanja, značajna za uređenje novonastale države. Nakon što su borci 3. bataljuna 19. divizije slomili posljednji obruč, Rijeka je oslobođena. Ostatak neprijateljskih snaga se povlači i u tom povlačenju uništava luku, tvornice, mostove, grad je u plamenu. Konačno, 7. svibnja 1945. godine predstavnik njemačkog 97. korpusa u selu Zagorje kod Ilirske Bistrice potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju.
Prije nekoliko godina, prisjećajući se tog za Rijeku povijesnog dana, Božica Znidašić, jedna od onih koja je oslobađala Rijeku, ispričala je:
U zračnim napadima bilo je oštećeno 26 ulica. Nijemci su porušili sve mostove preko Rječine, cestovne i željezničke. U Sušaku i Rijeci bilo je oštećeno 17,9 kilometara željezničke pruge. U bombardiranju i miniranju srušen je i velik broj stambenih, poslovnih i javnih zgrada. U Sušaku je potpuno srušeno 20 zgrada, a oko 500 ih je bilo lakše oštećeno. Gradsko kupalište na Delti uništeno je u požaru, a znatno je oštećenje pretrpio i Željeznički kolodvor. U Rijeci je potpuno srušeno 214 stambenih zgrada s 811 stanova, a oštećeno je 1.455 zgrada s 2.333 stana. Uništeno je 88 poslovnih zgrada. Od industrijskih postrojenja najviše su stradala ona velika koja su predstavljala okosnicu gospodarskog razvoja grada – pogoni Silurificio Whitehead (Tvornica torpedo) i Rafinerija nafte Romsa oštećeni su 80 posto. Uništena su sva lučka postrojenja i 90 posto operativne obale u sušačkoj i riječkoj luci. Oba lukobrana, sušački i riječki, pretrpjela su velika oštećenja.
– Nakon Ilirske Bistrice, 3. svibnja 1945. godine upravo je naša 19. divizija bila ta koja je prva ušla u Rijeku, preko Katarine, gdje smo tih dana bili na položaju, čekajući povoljnu priliku za ulazak u grad. Iako su s mora zviždali meci pa ni prst nisi smio dići jer bi ti ga otkinulo, a i puno sam drugova toga dana izgubila, to je ipak dan za pamćenje i s ponosom ga se sjećam.
Sjećanje skojevke Zdenke Ćiković, rođ. Rahelić, na taj dan glase ovako:
– Do oslobođenja Rijeke, 3. svibnja, uglavnom smo se skrivali, a i građevine, osobito mostovi, su bili uvelike oštećeni i potpuno srušeni. No, to mene i mnoge druge nije moglo zaustaviti da nazočimo oslobođenju Rijeke kada je, kao i u danima ranije na Sušaku, vladalo veliko veselje. Mladi su prvi u velikom broju izašli iz skloništa i kuća. Dolazili su tenkovi na kojima su se vozili borci, svi su ih obasipali cvijećem, nosili im čaj. Kolone vojnika su dolazile sa strane Kostrene i Drage, a kasnije i Grobnišćine. Nakon četiri godine rata svi su odahnuli. Na licima ljudi mogla se vidjeti ili silna radost zbog slobode, ili velika žalost nakon saznanja da njihovi najmiliji, susjedi i prijatelji, nisu mogli živi dočekati kraj ovdašnjih ratnih zbivanja. Puno je mojih prijatelja poginulo, mnogi su završili u zatvorima. Po oslobođenju u Martinšćici i Rijeci priređeni su veliki skupovi, no puno vremena za slavlje nije bilo. Čekala nas je obnova najdražeg nam zavičaja.
Već drugi dan nakon oslobođenja mehanička radionica Skull počela je popravljati brodske i druge motore. Na opću radost građana, riječkim ulicama prometuje električni tramvaj. Radnici Tvornice papira započeli su s radom već 7. svibnja, u Torpedu su otpočeli radovi na osposobljavanju tvornice za rad. Radnici riječke rafinerije već su polovicom 1945. počeli s proizvodnjom i preradom prvih tona sirove nafte. Počeli su radovi na osposobljavanju željezničke pruge prema Gorskom kotaru. Obnavljaju se i grade novi mostovi preko Rječine. Riječka luka postaje veliko gradilište. Za sigurnost plovidbe trebalo je očistiti od mina sušačku i riječku luku, zatim izvući više desetaka potopljenih brodova, obnoviti pristaništa i lučka postrojenja. Sve je to učinjeno u rekordnom roku, i Rijeka je mogla prodisati punim plućima.
