Pejkan Pejkanović i njegov kolega na protuminskoj intervenciji ‘70-ih godina prošlog stoljeća
Za pirotehničara kažu da može samo jednom pogriješiti. Zbog toga smo jako povezani i pazimo jedni na druge, kaže Pejkanović
povezane vijesti
Zaostala mina iz Drugog svjetskog rata, koja se nalazi u riječkoj luci, bit će sutra izmještena s morskog dna i neutralizirana.
Cijelu akciju izvlačenja i neutralizacije mine koordinira Stožer civilne zaštite Grada Rijeke u partnerstvu s Policijskom upravom primorsko-goranskom i mnogim drugim službama i institucijama, a najavljeni je događaj izazvao veliku pažnju javnosti, posebice kod starijih Riječana.
Tako se u redakciju našeg lista javila čitateljica iz Viškova Martina Jokić Podnar, čiji se djed, Pejkan Pejkanović, nekadašnji riječki pirotehničar, prisjetio sedamdesetih godina prošlog stoljeća i događanja na Kozali.
»Moj djed se zove Pejkan Pejkanović, živimo na Viškovu. Bio je inženjer pirotehnike. Sada vrlo rado pratimo vijesti vezano za detonaciju bombe i moj djed se vrlo rado prisjeća svoje karijere i dana provedenih u toj službi«, napisala je Jokić Podnar.
Izjavom se poslanom e-mailom u našu redakciju javio i njezin djed, Pejkan Pejkanović.
»Služio sam u Jugoslaviji, kao inženjer pirotehnike. Bilo nas je jako malo. Bio sam jedan od rijetkih. Biti pirotehničar – to ili volite ili ne volite.
To nije posao za svakoga. Fizički nije naporno, ali psihički djeluje na čovjeka. Psihofizički moraš biti jak. Za pirotehničara kažu da može samo jednom pogriješiti.
Zbog toga smo jako povezani i pazimo jedni na druge. Jedan krivi potez i to može ugroziti više ljudi. U ovom poslu svaki dan učiš.
Odgovornost i koncentracija su najvažniji. Radi se puno, svaki dan je izazov, obavljaju se složene zadaće.
O ovom poslu se ne govori puno i ne zna se previše, što je pokazatelj naše stručnosti ili dobro obavljenog posla.
Moderno doba je donijelo neke napretke i olakšalo novim pirotehničarima. Dečki, sretno i čuvajte se!«, poručio je Pejkan Pejkanović.
