Foto Sergej Drechsler
Sa smanjenjem broja oboljelih, zdravstveni sustav zahtijeva povratak redovnom poslu jer bolesti koje pulmolozi inače liječe, poput tumora, astmi i kronične opstruktivne plućne bolesti, nisu nestale. Međutim, bolestima se pridružio i post-COVID sindrom
povezane vijesti
RIJEKA – Prije točno godinu dana u Rijeci je potvrđen prvi slučaj zaraze koronavirusom. U Hrvatskoj je to bio treći potvrđeni slučaj zaraze koja je mobilizirala cijeli zdravstveni sustav, a koncem prošle godine Klinički bolnički centar Rijeka, kao i sve hrvatske bolnice, bilježio je rekordan broj hospitaliziranih pacijenata.
Paralelno s opsadnim stanjem u bolnicama, javljalo se i sve više pacijenata kod kojih su se nakon COVID-19 pojavile posljedice poznate i kao post-COVID sindrom. Upravo za takve pacijente na riječkom Zavodu za pulmologiju početkom ove godine otvoren je post-COVID odjel i post-COVID ambulanta i time je riječka bolnica prva Hrvatskoj počela sustavno liječiti pacijente s ozbiljnim posljedicama koronavirusa.
Nova bolest
Voditelj post-COVID odjela doc. dr. Igor Barković sa Zavoda za pulmologiju u KBC-u Rijeka ističe kako se i dalje svakodnevno susreće s COVID-19, ali i post-COVID.
– COVID-19 je nova bolest i svi su se zdravstveni sustavi u svijetu, pa tako i kod nas u Rijeci, prije godinu dana trebali prilagoditi novonastaloj situaciji. Novi pacijenti, kojih je bilo u velikom broju, morali su se izdvojiti iz redovitog sustava i morali smo paralelno organizirati odjele koji se bave COVID-19. Kako je broj akutnih pacijenata rastao, tako smo otvarali nove odjele. Prvo su to bili Klinika za infektivne bolesti i naš respiracijski centar za najteže pacijente, a zatim su se otvarali i drugi odjeli u koje su se smještali bolesnici pa smo u jednom trenutku imali osam COVID-odjela za akutne pacijente. Broj hospitaliziranih pacijenata s COVID-19 u našoj bolnici dosegnuo je vrhunac u studenom i prosincu, a kako je opadao broj novozaraženih, tako je pomalo opadao i broj onih koji su tražili bolničko liječenje, objašnjava Barković.
Respiracijske smetnje
Sa smanjenjem broja oboljelih zdravstveni sustav zahtijeva povratak redovnom poslu jer, kako ističe Barković, bolesti koje pulmolozi inače liječe, poput tumora, astmi i kronične opstruktivne plućne bolesti, nisu nestale. Međutim, bolestima s kojima se pulmolozi i inače susreću u svom redovnom radu, pridružio se i post-COVID sindrom.
– Pulmologija više nije mogla izdržati opterećenje brojem bolesnika koji nam dolaze s post-COVID sindromom, kod kojih više nema replikacije virusa, ali i dalje imaju respiracijske smetnje ili novonastale komplikacije virusa pa trebaju bolničko liječenje. To su, primjerice, bolesnici s plućnim tromboembolijama, s respiracijskim insuficijencijama, a susrećemo i one koji nakon akutnog liječenja jednostavno nisu došli do situacije da ih možemo poslati kući. Neki su liječeni bolnički i više od dva mjeseca i svima je jasno da je to opterećenje za zdravstveni sustav. S obzirom da su najčešće komplikacije vezane uz respiratorni sustav, u jednom trenutku Pulmologija više nije imala mjesta za primanje takvih bolesnika. U suradnji s bolničkom upravom pronašli smo kapacitete i napravili novi odjel, točnije post-COVID odjel kao prvi u Hrvatskoj gdje se smještaju bolesnici koji zahtijevaju bolničko liječenje, iako više nisu infektivni. Odjel je formiran na mjestu torakalne kirurgije i novih 12 mjesta smo priključili intenzivnoj njezi Pulmologije, kaže Barković.
Nove spoznaje
Prema njegovim riječima, kroz post-COVID ambulantu prođe desetak pacijenata dnevno, a na samom odjelu dosad je zbrinuto tridesetak pacijenata. Barković dodaje da je u ovo doba prošle godine učio i stjecao spoznaje o akutnom aspektu COVID-19, a sad liječnici uče koja su iskustva u svijetu s post-COVID sindromom. No, bez obzira na velik broj bolesnika koji su pogođeni novom bolešću, bolesti s kojima su se u svom redovnom radu susretali pulmolozi, nisu nestale.
– Moguće je da su se naši kronični bolesnici zapustili. Objektivno, ići u bolnicu u kojoj ima puno zaraženih nije ugodno, a najmanje onima koji su već bolesni. Na Pulmologiji ima pretraga koje smo u vrijeme pandemije jako malo raditi jer se ne radi o akutnim bolestima i jednostavno nismo imali ljudskih resursa pa smo morali raditi ono što je bilo akutnije, upozorava Barković.
Scenarij pandemije ni na kraj pameti
Barković kaže kako je protekla godina bila izrazito zahtjevna za sve liječnike, pa tako i pulmologe koji su došli u dodir s bolešću koja možda jest slična nekim bolestima s kojima se inače susreću, ali nije ni približno ista.
– Komplikacije su puno teže, puno je veći broj bolesnika, puno duže traje i jednostavno pogađa velik broj ljudi. Ni mi kao pulmolozi, ali ni infektolozi, ni anesteziolozi, nismo mogli sve raditi sami i morale su se uključiti sve struke. Druge struke su pak trebale proći dodatnu edukaciju uz pomoć nas, a čak smo dobili i pomoć iz obiju Thalassotherapija i lovranske bolnice jer jednostavno – sami to nismo mogli riješiti. I mi smo lutali i pokušavali, često je bilo frustrirajaće jer kod nekih bolesnika što god smo pokušali, nismo uspjeli. Ipak, kod većine nas vidio sam entuzijazam – ljudi su više radili, učili i trudili se maksimalno, čak i fizički, o čemu svjedoči rad u zaštitinim odjelima koji je izuzetno naporan. Bilo je to izrazito stresno, no stalno se osjećalo zajedništvo i entuzijazam, smatra Barković.
Danas se obilježava i Hrvatski dan liječnika, a ovaj pulmolog ističe da mu pri odabiru profesije kojom će se baviti čitav život, scenarij pandemije u kojoj trenutno svi živimo nije bio ni na kraj pameti, ali ga je još jednom uvjerio u činjenicu da medicinu jednostavno mora voljeti svatko tko se njome u životu namjerava baviti.
– Liječnici i medicinske sestre na neki su način probrani odmah pri odabiru svojeg zanimanja. Većina nas koji se bavimo medicinom volimo ovo što radimo jer inače se time ne bismo bavili. A pandemija je pokazala upravo to, ljudi su se odazivali bez ikakvih problema, iako morate znati da nam nije bilo svejedno u situaciji kada je u Italiji vladao kaos i kad su informacije iz Kine stizale na kapaljku. No, ideja da radimo nešto dobro, pomažemo i vidimo učinak našeg rada, uz naš svakodnevni posao, donosi i zadovoljstvo, tumači Barković.