Jadran Galenski laboratorij prošlu je godinu završio s rekordnih više od milijardu kuna prihoda. Time je ova tvrtka postala najveća hrvatska farmaceutska kompanija, pri čemu, tumače u JGL-u, nisu najveći u Hrvatskoj: prvo mjesto i dalje pripada Plivi, ali s aspekta vlasništva, oni su potpuno domaća farmaceutska kompanija.
O izazovima pandemijske 2020., i planovima za ovu i iduće godine, razgovaramo s Mislavom Vučićem, glavnim izvršnim direktorom JGL-a koji je je u svojoj 20-godišnjoj karijeri u Plivi, Tevi i Sandozu prošao mnoga područja farmaceutske industrije i stekao bogato internacionalno iskustvo u farmaceutskom biznisu.

Farmaceutski sektor je i prije pandemije bio dosta uspješan i izvozno orijentiran. Kakva je slika ove industrije danas u Hrvatskoj?

– Postoji puno kompanija koje su u Hrvatskoj aktivne, ali nemaju ovdje proizvodnju, istraživanje i razvoj, ili druge funkcije, već se bave samo marketingom i prodajom. Ako, dakle, govorimo o farmaceutskoj industriji čije se vitalne funkcije nalaze na teritoriju Hrvatske, imamo nekoliko zaista izvrsnih kompanija. Sektor je iznimno izvozno orijentiran, jer nitko neće ulagati u farmaceutsku proizvodnju ili istraživanje za četiri milijuna ljudi. JGL trenutno 85 posto proizvodnje izvozi, a slični postoci vrijede i za druge kompanije koje imaju proizvodnju, te istraživanje i razvoj u Hrvatskoj. Imamo pametnih, obrazovanih, stručnih i europski i globalno konkurentnih ljudi koji rade u Hrvatskoj. To je industrija koja kontinuirano raste, investira i izvozi. Iznimno je kompleksna, imamo veliki multiplikativni faktor, a pokazala se iznimno žilavom, i u prošloj krizi 2009. i 2010., a i sada, 2020. godine. Općenito je konkurentna i mislim da Hrvatska može biti zadovoljna, sretna i ponosna tom svojom industrijskom granom.

Strateške industrije

Industrija ima tradiciju, razvija se i dalje. Treba li je dodatno poduprijeti s razine države?

– Prije nekoliko godina potpisan je jedan dokument u tom smislu između tadašnje hrvatske Vlade i predstavnika industrije, no nije se po tom pitanju od onda puno dogodilo. Česte su te rasprave vezano za strateške industrije; što to znači i na koji na način bi država trebala ili ne-trebala sudjelovati u tome, odnosno po čemu je jedna industrija više strateška od druge. Od kada je krenula pandemija, imamo službenu poziciju Europske komisije koja kaže da su farmaceutska i prehrambena industrija strateške industrije za Uniju, pa ćemo vidjeti hoće li nam to išta donijeti u budućnosti.

Što bi se moglo učiniti da se multiplikativni efekt za zajednicu poveća?

– I farmaceutskoj, ali i hi-tech, IT industriji i drugima, moglo bi se posredno pomoći kroz osiguravanje potrebne radne snage, pojednostavljivanje procedura i administracije, te eventualno kroz nekakve povoljne izvore financiranja. Spomenuo bih tu jedan konfliktni odnos koji postoji godinama, gdje s jedne strane imate pritisak da se sve gleda kroz prizmu najjeftinijeg, odnosno snižavanja cijena, uključujući i lijekove, a s druge strane pričamo kako nam to treba biti strateška industrija i kako što više treba proizvoditi u Europi. Sve to lijepo zvuči, ali u trenutku odluke, na primjer javne nabave ili HZZO-a nadmetanja, sve završi na cijeni. Primjerice, mi smo kompanija kojoj se 100 posto rada u proizvodnji i istraživanju i razvoju nalazi na području EU-a, velika većina naših sirovina je iz EU-a, ili bar iz Švicarske. To znači da smo apsolutno 100 posto europski proizvod, no nemamo na osnovu toga nijedan dodatni bod u odnosu na nekoga tko sve proizvodi izvan EU-a. Priče o strateškoj industriji zvuče lijepo, ali iskreno, navikli smo da sve ovisi o nama i da smo dovoljno dobri, pametni i konkurentni da ćemo riješiti sami za sebe sve. No, činjenica je da je sustav cijena lijekova napravljen tako da stalno gura cijenu dolje i pitanje je dokle to može ići.

Snimio Marko GRACIN

Pogađa li vas na određeni način ovaj problem s veledrogerijama?

– To je problem bolnica, a veledrogerije samo pokušavaju naplatiti potraživanja koja imaju prema bolnicama. Mi smo jako malo direktno pogođeni time, jer naš portfolio nije namijenjen bolničkim pacijentima, ali principom spojenih posuda se ta nelikvidnost ipak iz bolničkog sektora širi i na ljekarne. Vidimo da su rokovi plaćanja i u ljekarnama sve duži. To je veliki problem jer Hrvatska tradicionalno ima jako dugačke dane naplate u zdravstvenom sustavu. Prije krize je, barem što se tiče ljekarni, HZZO napravio veliki napredak i rokovi plaćanja su se sveli na razumne okvire, međutim, kad je lani došla kriza, smanjila se ekonomska aktivnost, država ima značajan pad prihoda i ponovno su ti dani plaćanja počeli »kliziti«.

U Europi, s obzirom na iskustva s pandemijom, jača svijest o potrebi vlastite proizvodnje lijekova.

– Europa već sada ima jako snažnu i dobru farmaceutsku industriju. Na kraju krajeva, Europa je kolijevka farmaceutske industrije i nije problem to da se u Europi malo proizvodi gotovih proizvoda, u smislu tableta, kapsula, injekcija, toga ima dovoljno. No, u zadnjih 30 do 40 godina, proizvodnja sirovina, tzv. aktivne farmaceutske supstance, preselila se u Kinu, Indiju i neke druge dijelove svijeta, radi upravo onog pritiska na cijene o kojem smo govorili, te zaštite okoliša. Malo je ova priča s COVID-19 digla paniku, ali realno gledajući, pacijenti u Hrvatskoj nisu ni u jednom trenutku bili bez lijekova. Čak i usred onog prvog šoka epidemije, svega je bilo i danas svega ima i nitko zbog tog pitanja gdje se događa proizvodnja – ne pati.

Koncept samodostatnosti

Je li JGL-u pandemija više bila ograničenje ili prilika? Uvriježeno je mišljenje da je cijeli farmaceutski sektor procvjetao.

– Ne. To je, onako, popularno i populističko mišljenje, da je sad nama zbog pandemije super, da nam je COVID dobro došao i slično. To nije točno, odnosno daleko je od istine. Naravno da postoje dvije ili tri firme koje su, nevezano uz COVID, razvijale cjepiva pa im se sada posložilo, ali gledajući generalno, industriji je bilo bolje 2019., nego 2020. Kad pogledaš mišljenja pacijenata i vidiš zadnje statističke izvještaje hrvatskih KBC-ova, s obzirom na to koliko je malo odrađeno dijagnoza i tretmana u odnosu na 2019. i dugogodišnji prosjek, jasno je da nitko u zdravstvenom sustavu nije sretan što se dogodila ova pandemija. Puno se pregleda odgodilo, puno se dijagnostike nije dogodilo, puno bolesti nije dijagnosticirano, a vjerojatno će to za dvije, tri, pet godina značiti iznad-proporcionalan rast bolesti. Dakle, puno je tih aktivnosti odgođeno i tu smo svi ustvari doživjeli pad. Dio ljudi je prestao uzimati terapiju, novi nisu dijagnosticirani, dio misli da može bez lijekova, ali pitanje je što će biti za godinu, dvije, hoće li biti dvostruko bolesniji. Svi smo biološka bića i ako se ne brinemo za tijelo, prije ili kasnije osjetit ćemo posljedice.

Kako vam je tekla 2020.?

– Jako dinamično i raznoliko, kroz nekakve ekstreme. Npr. kada je u trećem mjesecu nastupio prvi šok pandemije, uslijedila su dva-tri tjedna onog »ludila«, kad su svi sve kupovali, od hrane do lijekova, i to je bilo baš sumanuto razdoblje, sve se prodavalo samo od sebe. Nakon toga je uslijedio totalno suprotni efekt i sve je stalo. Znači, četvrti, peti, šesti mjesec 2020. bila je teška katastrofa, gdje su domovi zdravlja bili ili zatvoreni ili ekstremno ograničeni, isto tako bolnice, ljekarne su imale skraćeno radno vrijeme, nisi mogao ući unutra nego se radilo preko prozorčića, pa se vraćamo na priču o manje dijagnostike, manje tretmana, manje svega… Godišnji odmori su nam opet bili dobri, sedmi i osmi mjesec u Hrvatskoj su bili relativno normalni, ali onda je došao deveti mjesec, gdje je narativ u medijima bio da dolazi istodobno i sezona prehlade i gripe i COVID-19 bolesti, i opet se vratio onaj osjećaj da će biti katastrofa, svijet će stati itd. U tom trenutku opet su se svi počeli povlačiti u sebe, jer u situaciji kad ne znaš hoćeš li ili nećeš raditi, hoće li opet sve biti zatvoreno, sve opet staje, a time ni mi onda nismo ni sretni ni zadovoljni. Paralelno s tim, zbog pada ekonomske aktivnosti, pada likvidnost sustava, dani plaćanja se produžuju. S obzirom na naš portfolio tržišta, jako nas je pogodio scenarij u kojem zbog pada ekonomske aktivnosti pada cijena nafte i drugih sirovina, te pada vrijednost ruske rublje, grivnje (valuta u Ukrajini) i tenge (Kazahstan). Te valute izgubile su 30 posto svoje vrijednosti u odnosu na euro preko noći, a to su nam ključna tržišta, preko 50 posto biznisa.

Crni i bijeli tim

Kako ste to prebrodili?

– Djelomično smo bili pametni, a djelomično imali sreće. Dobro smo krenuli u 2020., a onda je nastao onaj šok, drugi kvartal nam je zbilja bio težak. Negdje na kraju prve polovice godine morali smo odlučiti što ćemo i kako dalje, jer nam je drugi dio godine u smislu prodaje i poslovnih aktivnosti uvijek intenzivniji nego prvi. Dosta smo razmišljali, razgovarali, dva tima smo tada osnovali, koje smo zvali »crni tim« i »bijeli tim«, i oni su razvijali scenarije što bi se moglo dogoditi ili ne dogoditi. Na kraju smo došli do zaključka da vjerojatno neće doći do paralelnog događanja gripe i prehlade, i COVID-19 bolesti, jer se to nije dogodilo ni u južnoj hemisferi. Naime, kad smo mi bili u 7. i 8. mjesecu na godišnjima, u Argentini, južnoj Africi, Australiji je bila zima i vidjeli smo da tamo sezona gripe, prehlade i COVID-19 nije paralelno egzistirala – bila je samo korona. Tako da nam je to bio jedan orijentir. Potom su se počeli javno pokazivati i komunicirati dokazi da su, uz sve ove uobičajene antikorona zaštitne mjere, higijena i vlaženje nosa i nosne sluznice jedan od ključnih faktora za prevenciju zaraze. To nam je pomoglo onda u priči Aqua Marisa. S druge strane smo shvatili da će ljudi, i zbog dolaska jeseni i zime, kad ionako prirodno provode više vremena u zatvorenim prostorima, i zbog zbog potencijalnih lockdownova, sve više biti u kući, raditi od doma, raditi stalno, gledati u ekrane. Shvatili smo da nam se tu otvara dodatna prilika za naše kapi za suho oko Vizol S.

Snimio Marko GRACIN

Da, tako ste naveli: tri su ključna proizvoda i sva tri su polučila trenutni efekt.

– Tako je. Uz dakle ova dva, shvatili smo da će i dermatologija ići dobro, jer ljudi i dalje žele dobro izgledati, posebno kad ih 20-ak drugih ljudi gleda na ekranu…

Ili kad ih vide uživo jednom u dva mjeseca, da ostave dojam.

-Točno tako. Zatim smo svoje aktivnosti preorijentirali u smjeru prevencije i zaštite, da se čovjek uopće ne razboli virusom SARS-CoV-2, kao i u novi lifestyle, priču tog novog života, radnog ili privatnog, koji je bio ograničen na zatvorene prostore.

Znači uočili ste neke prilike u neprilici, uhvatili se za njih i maksimalno ih iskoristili?

– Tako je. Iako, sve skupa nam se nimalo nije sviđalo.

Poslovali ste s dobiti?

– Jesmo, objavili smo konsolidirano nerevidirano izvješće, no očekujemo da ni revidirano neće znatnije odstupati: imali smo dakle 11 posto rasta poslovnih prihoda, što je niže nego prije korone, a uspjeli smo i operativnu dobit dignuti za 1 postotni bod, na 18,5 posto, te smo uspjeli kroz rast prihoda i dobro upravljanje troškovima, kompenzirati dio spomenutih tečajnih razlika.

Je li dinamika tržišta u 2020., koju ste opisivali, bila slična na svim tržištima; je li vam u tom smislu i strategija bila za sva tržišta ista?

– Vrlo slična. Ono što se razlikovalo od tržišta do tržišta je sam tajming: stvari su se događale mjesec dana prije ili kasnije. No, svelo se na isto: prvi kvartal bio je svugdje dobar, bez korone, onda dva tjedna potpunog kaosa, potom drugi kvartal teška katastrofa, treći je bio kvartal velikih iščekivanja, svi su bili jako oprezni, ispipavali teren, i na koncu studeni i prosinac u kojima se, čini mi se, nekakav optimizam stvorio, s obzirom na vijesti o jako brzom napretku cjepiva. Tako da nam je kraj godine bio jako uspješan.

Cjepivo za COVID-19

Opisali ste tijek pandemije u sektoru, rekli ste da je većini ipak donijela više loše nego dobro, osim nekoliko kompanija koje su razvijale cjepiva. U Hrvatskoj smo imali Imunološki, imamo tradiciju, ali i kompanije koje su i dalje dobre i uspješne. Jesmo li mogli bolje »iskoristiti« ovu pandemiju? Jer, na kraju ovisimo o tome hoće li nam ovi veliki igrači poslati cjepivo, a to je, pokazalo se, i problem cijele EU. Nekad je Imunološki davao licence, te će iste kompanije sada proizvoditi cjepivo protiv korone, a gdje smo mi? Ima li ikakve šanse da se tu nekim »udruženim radom« sve to ponovno podigne i proizvede nešto tako zaista inovativno? Proizvoda poput Sumameda više nema…

– Istina je da nakon Sumameda iz Hrvatske nije izašao niti jedan tako inovativni lijek. To je bio ekstremno težak i skup poduhvat, i činjenica da je to uspjelo Plivi, uistinu je bila veliki uspjeh. No, ni Pliva to tada nije napravila posve sama, nego s Pfizerom u suradnji. Inovativni proizvodi zahtijevaju bar osam do deset godina istraživanja i razvoja, te od 800 milijuna do milijardu dolara investiranja u istraživanje i razvoj, da bi uopće došli na tržište. To je vrlo riskantan, skup i kompleksan proces. Što se tiče cjepiva za COVID-19, već se, mislim, javilo oko 120 kompanija koje se nadaju da će pokazati da se ono što razvijaju može koristiti protiv COVID-19 bolesti. Jako puno tvrtki ulazi u tu priču, a pitanje je tko će preživjeti, zbog sve veće konkurencije. Nisu sva cjepiva ista, niti razvijana na istim tehnologijama. S Imunološkim mi nemamo nikakve veze. Koliko sam vidio u medijima, Vlada, čini se, sada ima nekakve planove o investiranju u tu tvrtku, i stvarno se, kao i za druge kolege iz industrije, nadam da će u tome uspjeti. To bi za sve nas bilo dobro. Sam Imunološki je, koliko znam, dosta davno izgubio licencu, a u tih 20 godina svijet nije stajao i čekao, otišao je naprijed. U JGL-u se ne bavimo cjepivima i nemamo trenutno ništa s tim.

Kakvi su vam planovi?

– Mi nastavljamo s našom pričom: imamo tri terapeutska područja koja su nam strateška i ključna. I dalje ostajemo u području gripe i prehlade, s Aqua Marisom i Meralysom, zadnjih godina razvijamo i puno investiramo u oftamologiju, što u lijekove na recept, što u Vizol S, koji ne ide na recept, a tu je za potrebe suhog oka, plus dermatologija. Naši resursi, vrijeme i ulaganja, idu dakle mahom u ta tri pravca. Imamo npr. i lijekove za srce, i vjerojatno će biti još lijekova i za srce i za neke druge organe, ali to nije naš core biznis. Investiramo u sterilnu farmaceutsku proizvodnju, a lijekovi za srce su uglavnom tablete i kapsule, pa nam zbog toga nisu u fokusu. Trenutno smo usred našeg projekta Integra 2020, kojim de facto povećavamo sposobnosti sterilne proizvodnje za nekih 60 posto, gradimo novu zgradu u blizini postojeće, na Svilnom, gdje ćemo na jednom mjestu okupiti istraživanje i razvoj koje je trenutno dislocirano na Pulcu. Tu će biti i jedan pilot-poligon, kao međukorak između laboratorija i komercijalne proizvodnje koji će nam omogućiti puno brže, kvalitetnije i robusnije razvijanje novih proizvoda. Uz to, na Kukuljanovu u gospodarskoj zoni gradimo novi logističko-distributivni centar. To su naše ključne odrednice za budućnost i vidimo puno prostora unutar tih segmenata.

Uvoz sirovine

Sirovinu uvozite?

– Da, uvozimo sirovine od kojih proizvodimo gotovi proizvod. Što se tiče aktivnih supstanci koje idu u lijekove, u Hrvatskoj ih jedino Pliva proizvodi, tako da mi uvozimo aktivne supstance koje su nama potrebne, dio pumpica i slično, no uvozimo uglavnom iz EU-a. Proizvodnja je u Hrvatskoj, tek nešto malo u Srbiji, ovdje imamo istraživanje i razvoj, proizvodimo proizvod značajne dodane vrijednosti i 85 posto ide u izvoz.

Kakva je vlasnička struktura kompanije?

– Najveći dioničar je Ivo Usmiani, predsjednik Upravnog odbora kompanije, koji ima 30 posto dionica, potom Zdravko Saršon, s oko 20 posto, firma sama ima šest posto trezorskih dionica, a preostalo je podijeljeno na veći broj privatnih osoba, firmi.
Dionice nam nisu na burzi, ali na burzi imamo obveznice u vrijednosti oko 130 milijuna kuna. Jedan smo od najdugovječnijih izdavatelja na toj dužničkoj strani tržišta kapitala, već nam je četvrto izdanje. Imali smo dakle refinanciranje u prosincu 2019., a novu smo obveznicu izdali uz 1,75 posto kamate, i u tom trenutku smo imali najnižu kamatnu stopu na korporativne obveznice u realnom sektoru.